Knjiga donosi etnološki i etnomuzikološki prikaz ophoda kraljica od kraja 19. stoljeća do današnjih dana
Ophod kraljica stari je običaj prisutan i kod bunjevačkih Hrvata u Bačkoj (Srbija i Mađarska). U povodu Duhova (Dova), skupina kraljica (djevojčica i djevojaka) u pratnji pastira (dječaka ili momaka) prolazi pjevajući ulicama i, kako se vjeruje, donosi blagoslov obiteljima. Odjevene u nošnju, djevojčice na glavi nose »krune« od cvijeća, koje simboliziraju proljeće.
Duhovski ophod kraljica jedan je od 29 elemenata u Katalogu nematerijalne baštine Hrvata u Srbiji. O njima je pisano i ranije, ali sada je ovaj običaj dobio i svoj prvi cjeloviti prikaz u vidu knjige Bunjevačke kraljice – Duhovski običaj bunjevačkih Hrvata autorica Milane Černelić i Tamare Štricki Seg koja je predstavljena u ponedjeljak, 16. lipnja, u Subotici, u svečanoj dvorani HKC-a Bunjevačko kolo.
Od kraja 19. stoljeća do danas
Objavljena u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, knjiga na 207 stranica donosi prikaz običaja ophoda kraljica u Bačkoj (Srbija i Mađarska) od kraja 19. do sredine 20. stoljeća na temelju dostupne literature i od sredine 20. stoljeća do današnjih dana na temelju terenskih etnoloških i etnomuzikoloških istraživanja autorica. Autorice su prikazale sastav i nazive likova u povorci, odjeću i opremu kraljica, pripremu kraljica za ophode, opis ophoda prema sjećanju sudionika i promatrača, tumačenje starine i značenja pojedinih elemenata ophoda…
Etnologinja, prof. dr. sc. u mirovini Milana Černelić više desetljeća bavila se istraživanjima i pitanjima baštine hrvatske subetničke skupine Bunjevaca, a tu su se našle i bačke kraljice.
»Ovaj je običaj jedinstven, ali naravno postoji i u drugim krajevima, na primjer u istočnom dijelu Hrvatske, Slavoniji i Srijemu. Gorjanske kraljice tako su dospjele na listu UNESO-ve nematerijale baštine. Ali u svakom kraju on ima svoje specifičnosti. U osnovi je to isti običaj koji ima iste korijene. Promjene nastaju kada se nešto obnavlja, ali korijen je isti u prošlim običajima kada su oni živjeli kao živa baština. Sada su običaji obnovljeni i opet su živi. Oni sada opstaju u novim uvjetima i kada nemaju funkciju koju su nekad imali«, kaže Černelić.
Etnomuzikološki doprinos
Etnomuzikologinja Tamara Štricki Seg diplomirala je na akademiji upravo s radom o kraljicama, a u knjizi je dala etnomuzikološko-koreološki doprinos istraživanju ovog običaja. U knjizi je dana melopoetska analiza glazbenih primjera i analiza plesnih obrazaca, uz QR kodove koji vode do notnog materijala te audio i video zapisa na mrežnoj stranici ZKVH-a i YouTubeu.
»Moj doprinos ovoj monografiji je etnomuzikološki pristup kraljicama. Obuhvaćene su analize pisama koje kraljice izvode i svojevrsni obrazac plesnih pokreta koje one izvode u svojim ophodima. Tako smo analiziranjem došli do zaključka da postoji pet melodijskih obrazaca na koje kraljice formiraju svoje tekstove. I danas se prakticiraju tri obrasca pokreta uz pjevanje, odnosno ljeljanje kraljica«, pojašnava Tamara Štricki Seg.
Transformacija običaja
Recenzentica knjige, prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu navela je kako obimna količina građe u knjizi pokazuje transformacije ovog običaja. Tako su kraljice od pojedinačnih seoskih ophoda postale dijelom kulture kao dio identiteta bunjevačkih Hrvata gdje se prikazuju i u drugim prilikama, poput Dužijance.
»Osim izuzetno vrijednih spoznaja zabilježenih na jednom mjestu, autorice su prikazale i suvremeno stanje kraljica, kako ta baština živi i kako se ona danas prakticira. Knjiga ima prvenstveno znanstveni element, gdje se prvi puta na jednom mjestu objedinjuje velika količina etnološke i etnomuzikološke građe. Drugi element je da će knjiga vama koji živite te kraljice biti na ponos, u njoj ćete prepoznati i svoje pretke, časne sestre, susjede i vjerujem da će ona živjeti kroz vaše obitelji i dalje«, rekla je Rajković Iveta te zahvalila kazivačima i sakupljačima povijesne građe koji su pomogli da se ovaj običaj stručno obradi.
Stihovi i galerija
Urednica knjige Katarina Čeliković ukazala je kako knjiga sadržava brojne kraljičke pisme. Većina je prenesena iz knjige Bunjevačke kraljičke pisme Bele Gabrića i Ante Pokornika (iz 1996.), a pridodane su i novije pjesme namjenski pisane za različite manifestacije i prigode. U pratećoj galeriji mogu se naći fotografije kraljica (iz privatnih kolekcija te arhiva medija i udruga), a ilustriraju običaj od početka 20. stoljeća do suvremenih praksi.
»U novija vremena kraljičke pisme pisali su Ive Prćić, Kata Ivanković, čiju 100. obljetnicu rođenja slavimo ove godine, Đula Milodanović, Milka Bilinc, Ana Balažević, Željka Vukov... Tako je sačuvan i ovdašnji bunjevački govor, a narod u jeziku živi. Ljubav naroda prema kraljicama vidljiva je tijekom dugog niza godina. I skupine kraljica danas svjedoče kako su one živa baština, čemu služi i objava ove knjige za sadašnje naraštaje, ali i u znaku onih koji dolaze«, kazala je Čeliković.
V. d. ravnatelja ZKVH-a Josip Bako istaknuo je kako će Zavod, nakon dosadašnje tri, nastaviti objavljivati knjige koje tematiziraju neke od elemenata nematerijalne baštine ovdašnjih Hrvata.
Tijekom večeri nastupile su i tri skupine kraljica: kerske, iz HGU-a Festival bunjevački pisama te HKC-a Bunjevačko kolo. Također, prikazan je i kratki film o kraljicama autora Srđana Simijanovića, a posjetitelji su mogli pogledati i izložbu ZKVH-a o nematerijalnoj kulturnoj baštini Hrvata u Vojvodini.
Knjiga Bunjevačke kraljice – Duhovski običaj bunjevačkih Hrvata tiskana je uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.
D. B. P.
