Proslavljamo ove nedjelje svetkovinu Presvetog Trojstva, najvećeg otajstva naše vjere. Vjerujemo u jednog Boga u kojemu su tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Iako se Bog od nastanka svijeta do danas otkrivao postupno čovjeku kao trojstven, ipak ova istina ostaje za ljudski razum nedokučiva. Mi znamo ono što nam je Bog o sebi objavio, upoznali smo kroz povijest spasenja sve tri božanske osobe koje su se na različite načine ljudima očitovale, ali ni najumniji teolozi nisu mogli objasniti Božje jedinstvo u trojstvu. I svake godine kada proslavljamo ovu veliku svetkovinu, kojom iskazujemo čast jednom Bogu u tri osobe, zastajemo zbunjeni pred otajstvom, koje nam je skriveno, a koje naša ljudska radoznalost pokušava dokučiti i otkriti. No, Bog čovjeku o sebi otkriva onoliko koliko je potrebno radi njegova spasenja, a što ne možemo spoznati, vjerujemo i po vjeri ostajemo bliže k Bogu. A ova svetkovina koju proslavljamo otkriva nam najvažniju istinu za čovjeka, a ta je da je Bog ljubav.

Ljubav je najvažnija

Bog je od početka svijeta uz čovjeka i kao Otac i kao Sin i kao Duh Sveti. On je uvijek u čovjekovoj blizini. Najprije se objavio Otac, a potom dolazi Sin kao Isus Krist, da nas još bolje upozna s Ocem, da bi nam objavio ljubav Očevu i Sinovljevu, koje otkupljuju čovjeka. Na kraju dolazi Duh Sveti koji ostaje s nama do svršetka svijeta, da nas poučava i čuva u istini, da nas nadahnjuje da živimo kako nas je Sin poučio, te da ljubimo kako nas je ljubio. U svemu što Bog jest i što od nas traži ljubav je pokretač, početak i svršetak svega. I kada su teolozi pokušali dokučiti tajnu Presvetog Trojstva, otkrili su najvažnije što trebamo znati, a to je da je Bog ljubav. To je istina koja nam je jedina važna, koja nam treba biti uvijek pred očima.
Čovjek na Božju ljubav, koju nam objavljuje kroz cijelu povijest spasenja, treba odgovoriti ljubavlju. No, i sami znamo koliko smo nestalni, slabi i krhki, koliko je naša ljubav nesavršena, puna ograničenja koja očituju našu grješnost i slabost. Često ljubav ne možemo pročistiti od sebičnosti, osobnih interesa, ljubomore, zavisti… Ali Bog nas svojim djelovanjem i svojom objavom uvijek podsjeća da on razumije našu nesavršenost i želi tu našu nesavršenu ljubav. Šalje nam svog Duha koji može djelovati u nama i kroz čije poticaje i mi možemo ljubiti i Boga i bližnjega bolje i više, nego što smo sami po sebi sposobni.

Da i sami budemo ljubav

Onaj tko nastoji ostati u ljubavi Božjoj, tko traži Oca i slijedi Sina, tko želi živjeti prema poticajima Duha, nije u ovome svijetu zaštićen od nevolja i patnja, ne. Njemu Bog obećava radost u vječnosti, a u ovome svijetu njegova će vjera i ljubav biti prokušane različitim nedaćama života, različitim progonima i odbacivanjima upravo zbog vjere. Jer, »mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom« (Rim 5,3-4). Tko ljubi Boga i uz njega ostaje, nevoljom se osnažuje u vjeri, te se tako ima čemu nadati u vječnosti. A vjernik za vječnost živi, jer zna da sve na ovome svijetu prolazi, sve osim Božje ljubavi, koji ljubi čovjeka i kao Otac i kao Sin i kao Duh Sveti, te neće nikada dozvoliti da onaj tko u njega vjeruje, tko mu ostaje vjeran i u nevoljama, tko je spreman zbog njega trpjeti, ostane bez vječnosti. Ovonedjeljna svetkovina otkriva nam Boga koji je sam ljubav, a i nas poziva da i sami budemo ljubav gdje god se nalazili.