Arhiv tekstova

U četvrtak 26. travnja, pred crkvom u Plavni upriličen je skroman, ali značajan kulturni događaj. Na tom je mjestu 31. kolovoza 1969. godine podignuta spomen bista uglednom skladatelju, književniku i publicistu dr. Josipu Andriću. Nažalost, već 26. travnja 1972. godine ovaj je spomenik nezakonito srušen. Točno 35 godina poslije, Plavanjci su odlučili vratiti ovaj spomenik, koji se dugo nalazio unutar crkve, na svoje prvotno mjesto ispred crkve.

Sudionicima skupa, na kome sa okupilo 50-ak poštovatelja lika i djela dr. Andrića, obratio se vlč. Josip Štefković prigodnim riječima, uz kratak prikaz života i rada ovog zaslužnog čovjeka. U kulturnom dijelu programa sudjelovala je Dječja folklorna skupina HKUPD-a »Dukat« Vajska – Bođani uz pratnju tamburaša, pod vodstvom Marije Ihas. Oni su, među ostalim, izveli poznatu Andrićevu pjesmu »Kupi diko ciglice«, koju je svojedobno poznati melograf  Đorđe Karaklajić uvrstio u »Zbirku narodnih pjesama Jugoslavije«. 

SRUŠENA BISTA: Predsjednik HKUPD-a »Dukat« Pavle Pejčić, evocirao je sjećanja iz 1969. godine, kada je bilo otkrivanje ovog spomenika u Plavni i kada su on i još neki ovdje nazočni bili još mali, ali obučeni u lijepu narodnu nošnju. Skup je uljepšala pjesniki­nja Tonka Šimić govoreći stihove iz »Grobne poeme« dr. Josipu Andriću, Stjepana Kovačića (1967.), stihove samog Andrića, te nekoliko misli o Andriću Jurija Lončarevića. Ovaj događaj svojim je dolas­kom uveličao jedan od redatelja operete »Na vrbi svirala«, suradnik dr. Andrića, Eduard Bazler, učitelj u mirovini.

Dr. Josip Andrić rođen je 14. ožujka 1894. godine u Bukinu (današnje Mladenovo), a umro je u Zagrebu 7. prosinca 1967. godine. Majka mu je bila Eva Fabry iz Plavne. Zato je Andrić osobito volio Plavnu i posvetio ovom mjestu mnogo svojih djela, od kojih je najpoznatija opereta »Na vrbi svirala«. Nepune dvije godine nakon njegove smrti, 30. kolovoza 1969. godine u motelu »Histovača« kod Bača održan je simpozij o Josipu Andriću, kojeg kao značajnog glazbenika, skladatelja i književnika spominju brojne enciklopedije. Sutradan mu je podignuta spomen bista u Plavni u prostoru ispred crkve. Ovaj spomenik je 26. travnja 1972. godine, odlukom Općinskog komiteta SK Bač, srušen. Netko je,  provalio u nenatkriveni dio katoličke crkve i srušio spomenik čovjeku koga je Crkva smatrala dostojnim takve počasti, a za ovaj necivilizirani čin nije bilo nikakve odluke vlasti. Već u to vrijeme moglo se znati kakva je to bila široka i stvaralačka osobnost. Pisao je knjige, uređivao novine, sakupljao narodno glazbeno blago, skladao opere i operete, javno se zalagao za Irce, Slovake, Lužičke Srbe, Gradišćanske Hrvate, promicao katolički preporod na svim područjima crkvenog života, pokrenuo akciju za proglašenje svetim Nikole Tavelića i podigao Tavelićev oltar u Jeruzalemu...

TABU TEMA DO NEDAVNO: A sve je, zapravo, započelo jednim člankom u NIN-u od 23. travnja 1972. godine, pod naslovom »Kolo oko ‘Kola‘« Vlade Miletića, u kome je Andrić prikazan kao vrlo negativna osoba. Pojavile su se te godine i neke zlonamjerne Tanjugove vijesti, pa je sve to za odgovorne ljude u Plavni postalo ravno pravomoćnoj sudskoj presudi. Trebali su pročitati i neke uglednije knjige kao što su, primjerice, »Muzička enciklopedija« (Zagreb 1980.), »Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji« (Zagreb 1962.), »Ljetopis društva svetog Jeronima« (1946.), pa bi Andrićev spomenik uvijek ostao na ovom mjestu. O tome što je Andrić mislio o vlasti koja se zasniva na nasilju i uopće o nasilju, moglo se pročitati u njegovoj knjižici »Što je Papa Hrvatima«. Ali, puk se katkad zna zavesti i novinskim člancima, koji nisu uvijek u službi istine.

Tadašnji plavanjski župnik vlč. Lazar Beretić, pripovijedao je o ovim nemilim događajima za »Glas koncila« (br.14. od 9. srpnja 1972.).

Od silnoga straha i prijetnji, nikome u Plavni, Baču, pa i cijeloj Bačkoj nije palo na pamet da je ovo nezakonito rušenje i da treba pozvati u pomoć službe javnog reda. Kasnije se jedan član Općinskog komiteta ispričao župniku zbog ovog čina i tako je krivnja spala samo na dva-tri seoska politička »lidera«, koji, valjda, nikada nisu ni pomislili da su učinili kazneno djelo (?). Poslije toga više se u Plavni, pa i cijeloj Bačkoj nikada o Andriću nije govorilo javno. To je bila tabu tema. Zato su mnoga njegova djela ostala samo na papiru, a njegov neizmjerni prinos hrvatskoj kulturi skoro zaboravljen. Čudno je i to da se malo tko zapitao otkud bista Josipa Andrića stoji u crkvi pokraj kipova sv. Antuna Padovanskog, sv. Alojzija Gonzage i slike sv. Antuna Pustinjaka!

Od sada naša će crkva izvana izgledati još ljepše, a spomenik dr. Josipa Andrića krasit će ne samo našu crkvu nego i središte sela.

Njegove riječi i vječita težnja za ovim krajem ponovno će oživjeti: »Da na didin i mamin vinograd, na lipu Bačku, ako te bilo kuda i odnesu iz nje, nikad ne zaboraviš«.