Prošlo je mjesec dana od rušenja biste preporoditelja bačkih Hrvata Ambrozije Boze Šarčevića u Subotici. Taj vandalski čin u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata drže jednim od najvećih nasrtaja na kulturnu baštinu Hrvata na ovim prostorima u proteklih nekoliko godina.
Bista je, podsjetimo, rad glasovitog kipara Ivana Meštrovića, a nju su nepoznati počinitelji u noći između 19. i 20. prosinca srušili s postamenta u Parku Ferenca Raichla.
Dodatna zaštita
U Međuopćinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Subotici kažu kako je bista neoštećena, te da će biti vraćena nakon što se poduzmu dodatne mjere zaštite, odnosno izradi njezin rezervni odljevak u gipsu.
»Nakon vandalskog čina, bista je odnijeta kod ljevača koji je ojačao ankere koji je drže za postament, jer su stari bili natruli«, kaže za HR Maja Rakočević Cvijanov, kiparica-konzervatorica u Međuopćinskom zavodu. »Ljevač je to učinio, ali se čekalo na Ured za izgradnju grada da izvrši isplatu ove usluge. U međuvremenu, temeljem inicijative iz Gradskog muzeja u Subotici, odlučeno je dodatno zaštititi ovaj vrijedni spomenik kulture, tako što ćemo izraditi rezervni odljevak biste u gipsu, u slučaju da se ovakav vandalizam ponovi, te da ju ovoga puta možda netko i ukrade. Rezervni odljevak će se lijevati kod ljevca uz nadzor stručnjaka Zavoda. Dakle, čekamo na završetak ovih radova, nakon čega će bista biti vraćena u park. Kada će to biti, ovisi o dinamici spomenutih radova, a nadamo se da će biti što prije«, kaže Maja Rakočević Cvijanov.
Preporoditelj bunjevačkih Hrvata
Ambrozije Šarčević (Subotica, 30. ožujka 1820. – 29. studenog 1899.), bio je odvjetnik, stenograf za latinski jezik u Ugarskome saboru u Požunu, županijski odvjetnik, kotarski načelnik i kotarski sudac u Aljmašu, dok je u Subotici bio gradski pododvjetnik i gruntovničar u sudu. Bio je kulturni preporoditelj bunjevačkih Hrvata, na što ga je potaknuo biskup Ivan Antunović, jedna je od najsnažnijih osobnosti. Panslavist po ideološko-političkom opredjeljenju, zalagao se za uvođenje narodne riječi u javnu uporabu. Uređivao je nekoliko godišta Bunjevačkog kalendara i Bunjevačkog i šokačkog kalendara, te je bio suradnik »Bunjevačkih i šokačkih novina« i »Bunjevačke i šokačke vile«.
Autor je više rječnika govora bunjevačkih Hrvata. Prvi je »Zbirka mudrih i poučnih izrekah« iz 1869., dok mu je iduće, 1870. tiskan »Tolmač izvornih, književnih i zemljopisnih jugoslavenskih riči«, kojega je namijenio »na korist prijatelja bunjevačko-šokačke književnosti«. Iste je godine objavljen njegov »Magjarsko-Jugoslavenski politični i pravosudni Riečnik« namijenjen sudskim činovnicima koji su služili u krajevima u kojima su živjeli Bunjevci i Šokci. Kasnije će u Subotici objaviti još dva rječnika: jedan manji, za potrebe osnovnih škola »Elemi népiskolai Magyar-Bunyevácz-Sokácz Szótár« (1893.) te rječnik »Magyar-Szerb-Horvát-Sokácz Könyvészeti Szótár« (1894.) kojim je zaokružio svoje leksikografsko djelo.
