Prvi svibnja, Međunarodni praznik rada, podsjećanje je na povijesnu borbu radničke klase za stvaranje humanijega i pravednijega odnosa prema radnicima. Aktivnosti glede događanja koja se i danas širom svijeta obilježavaju brojnim paradama i radničkim mimohodima vezuju se za američki grad Chicago. Federacija trgovačkih organizacija i Radnički sindikat USA donijeli su 1884. godine rezoluciju o osmosatnom radnom vremenu, sa stupanjem na snagu 1. svibnja 1886. godine. Ova je rezolucija izazvala generalni štrajk u cilju ostvarenja radničkih zahtjeva, jer sve legalne metode nisu uspjele. Kako su radnici do tada radili 10, 12 ili čak 14 sati dnevno, podrška za osmosatno radno vrijeme rasla je izuzetno brzo. U travnju 1886. godine 250.000 radnika je sudjelovalo u štrajku. Biznismeni i državne institucije bili su šokirani sve većim revolucionarnim karakterom pokreta. Policija i lokalna milicija podigli su stupanj spremnosti te dobili novo naoružanje. Do 1. svibnja pokret je okupio veliki broj tekstilnih, obućarskih i radnika iz ostalih grana gospodarstva. Ali, 3. svibnja 1886. godine policija je počela pucati na radnike u »McCormic Ripper works factory« i tom su prilikom ubijena četvorica, a veliki broj je ranjen. Od tada, svakoga 1. svibnja radnici u cijelom svijetu obilježavaju ovaj dan kao praznik rada.
U vrijeme nastanka ove fotografije, prije 46 godina, u onoj velikoj SFRJ, blagdan rada 1. svibnja bio je dan kada se doista od srca slavilo. Raditi išta bilo je veliko svetogrđe, a za radnike bi u poduzećima bili organizirani razni vidovi zabavnih i sportskih programa. U većini krupnijih gospodarskih subjekata bio je uposlen i referent za sport i kulturu, u manjima bi njegove djelatnosti bile u opisu tajnika ili referenta općih poslova.
U tadašnjem Poljoprivrednom kombinatu »Mladi borac« u Sonti bilo je stalno uposleno šezdesetak radnika. Radilo se naporno, slavilo se srcem i dušom. Od svih državnih blagdana 1. svibanj je uposlenicima bio najdraži. U krugu poduzeća radnici bi sa svojim obiteljima organizirano boravili cijeloga dana, uz zajednički doručak i ručak, te uz neobvezne sadržine kulturne i sportske naravi. Kako je u to vrijeme Sonta još uvijek bilježila popriličan natalitet, školske djece za organizaciju kulturno-zabavnog programa nije nedostajalo. Svakako, najaktualniji su bili tematski recitali.
Očekivano, među pripadnicima radničke klase puno popularnije bile su sportske aktivnosti. Održavani su slavni dvomeči, za koje se živjelo od 1. svibnja do 1. svibnja. Jedne godine protivnici radnicima »Mladog borca« bili bi radnici Zemljoradničke zadruge Sonta, druge radnici poljoprivrednog dobra »Veliki salaš«, danas Ribarevo. U krugu »Mladoga borca« postojalo je nogometno igralište i otvorena, tada jednostazna kuglana. Osim ova dva sporta, radnici su se natjecali još i u šahu, streljaštvu i bacanju kugle. Od svega, najpopularniji je bio nogomet, pa bi se na ovim utakmicama starih rivala znao okupiti i veliki broj gledatelja koji nisu bili uposleni niti u jednom od navedenih poduzeća, nego su, jednostavno, bili veliki zaljubljenici u ovaj sport. Na fotografiji je nogometna ekipa »Mladoga borca«.
Ivan Andrašić
