Prvobitna kapelica je veoma stara i spominje se u crkvenim spisima još 1836. godine. Krajem 19. stoljeća objekt je potpuno izgorio u požaru, nakon čega su lokalni dobrotvori financirali izgradnju nove kapele koja stoji i danas
Kapela svetog Florijana u Rumi je rimokatolička kapela koja se nalazi na Gradskom groblju. Posvećena je svetom Florijanu, zaštitniku vatrogasaca i brojnih rumskih zanatlija. Kapela je dugogodišnje mjesto okupljanja vjernika i održavanja misa i blagoslova.
Kapelu je prvobitno izgradila grofovska obitelj Pejačević, koja je bila službeni patron katoličke crkve i župe u Rumi. Iza kapele svetog Florijana krije se bogata povijest, a sačuvani dokumenti iz prošlosti otkrivaju specifične detalje o njenoj gradnji, unutrašnjosti i grobnicama. Ispod same kapele nalaze se grobnice članova grofovske obitelji Pejačević. Tu je pokopana grofica Barbara Sanchez de Origosa, supruga Karla Pejačevića, koja je preminula osamdesetih godina 18. stoljeća. Podrijetlom je bila iz španjolske kraljevske loze, a živjela je u Rumi deset godina i sa svojim suprugom imala je osmero djece. Pretpostavlja se da je tu sahranjen i Heinrich Pejačević, preminuo 1749. godine, prema nekim izvorima, pokopan je 4. 12. 1749.
Prvobitna kapelica je veoma stara i spominje se u crkvenim spisima još 1836. godine. Krajem 19. stoljeća objekt je potpuno izgorio u požaru, nakon čega su lokalni dobrotvori financirali izgradnju nove kapele koja stoji i danas.
Prilog vjernika za novu kapelu
Kada su rumske zanatlije 1818. godine dobile carsku cehovsku privilegiju od cara Franje I., katolički majstori (obućari, krojači, kovači, pekari) izabrali su upravo svetog Florijana za svog esnafskog zaštitnika. Zbog toga je ova kapela desetljećima bila centralno mjesto njihovog okupljanja. Kapela je izgrađena 1900. godina i bila je posvećena sv. Florijanu (250-304), čiji se dan obilježava 4. svibnja. Narod zaziva njegovu zaštitu protiv požara i poplava, a najpoznatiji je kao zaštitnik vatrogasaca. Sazidana je za vrijeme župnika dr. Josipa Pausa. Trošak je podmiren prinosom vjernika, kako to svjedoči mramorna ploča u zidu u matrici kapele. Na njoj su navedena imena Anton Schmee, Josef Bornbaum, Stefan Fritz, Eduard Herzeg, Franz Jane, Jakob Kaufmann, Johann Koch, Karl Kogel, Andria Lanz, Ferdinand Minnich, Peter Mischak, Franz Schnur i Paul Waner. Nacrt i radove izveo je Stefan Taschner, rumski industrijalac koji je posjedovao tvornicu građevinskog materijala. U imovniku iz 1930. godine, koji je pisao tadašnji upravitelj župe Ivan Nepomuk Lakajaner, također se navodi da je kapela zidana od opeke. Duga je 10 i široka 5 metara. Ima strukturu lađe, ravan strop, a u apsidi je luk. Krov je pokriven crijepom. Ima tornjić u gotičkom stilu visok oko 15 metara, pokriven limom. Ima dva prozora i vrata od stakla. U kapeli je jedan zidani oltarić. Kako se opisuje u imovniku u to vrijeme, u njemu je kip sv. Florijana, križ, dva jastučića, dva kipa, metalni luster, devet uokvirenih slika, malih i većih, jedna uljana slika, kapija, četiri klupe, oltarsko zvonce, milostinja, malo zvono na tornju s užetom i dr.
Prema sačuvanim povijesnim dokumentima, kapela se još od prosinca 1930. godine službeno vodi u imovniku grobljanske kapelice i rimokatoličke župe u Rumi. S obzirom na to da se objekt nalazi u krugu Gradskog groblja u Rumi, Javno komunalno poduzeće Komunalac upravlja parcelama i održavanjem groblja, dok je sama kapela kao sakralni objekt ranije pravno i funkcionalno pripadala Srijemskoj biskupiji, odnosno lokalnoj župi, ali to više nije slučaj. Kapela je danas općinsko vlasništvo. Ni to stanje ne bi bilo toliko bolno da nije činjenice da kapela vidno i brzo propada, jer obnovu sprječava upravo problematika vlasništva. Biskupija srijemska, odnosno rumska župa, obnovile bi ovaj vrijedan sakralni objekt i kulturno-povijesni spomenik, ali nisu njegovi vlasnici i na to nemaju prava, a onaj kome sada kapela pripada do danas to nije učinio. Ostaje pitanje može li se veće i samim tim opće dobro staviti iznad svega? Vrijeme će dati odgovor.
Kapela od Žalosne Gospe – Kalvarija
Odmah uz kapelu prostire se Kalvarija s 14 postaja. Riječ je o zidanim stupovima u kojima su postavljeni reljefi od pečene gline koji prikazuju Isusov križni put. Ovu prostranu Kalvariju s tri kamena križa podigla je Njemica i Rumljanka Magdalena Fritz, rođena Noel, sa svojim suprugom Josefom Fritzom, 1901. godine, a oboje su i sahranjeni na tom mjestu. Kako se navodi u imovniku iz 1955. godine, kapela je dugačka 15, a široka 6 metara. Građena je u gotičkom stilu. Ima troja vrata sa staklom, bez prozora, zamišljena i izvedena kao kripta. Na kupoli je ravan krov do kojega se dolazi s obje strane ulaza s preko 30 stepenica. Na krovu su tri križa. Kapela je građena od opeke po svodovima. Pod je popločan keramičkim pločicama. U podu je mramorna ploča s natpisom: »Josef Fritz geboren 26. XI. 1824. – 11. II. 1901.« i »Magdalena Fritz geboren 20. XI. 1834. – 05. II. 1903.«. Pred kapelom u zidu s lijeva stoji mramorna spomen-ploča o gradnji kapele, a s desne strane spomenik za Magdalenu i Josefa Fritza.
Pod na krovu je zaliven smolom, a križevi su kameni. S prednje strane je ukrasna ograda sa stupcima, a ostatak je jednostrana ograda od opeka. U kapelici se nalazi zidani oltarić »Isusov grob«, a nad njim Žalosna Gospa i četiri svijećnjaka od bronce. Postaje Križnog puta izgrađene su 1912.
Dana 1. siječnja 1968. poduzeće Komunalac preuzima upravu groblja i s njim i zgradu Kalvarije s opremom. Danas se kapela nalazi u izuzetno lošem stanju, što je još jedna porazna i žalosna činjenica vremena današnjeg.
M. M.
