Ovogodišnja žetva donijela je vrlo neujednačene prinose, koji su u velikoj mjeri ovisili o lokalnim padalinama, predusjevu i primijenjenoj agrotehnici. Dok su pojedini proizvođači ostvarili rezultate oko državnog prosjeka ili iznad njega, otkupne cijene pšenice i ječma pale su na razinu koja teško pokriva troškove proizvodnje. Zbog toga dio ratara zrno skladišti i čeka povoljnije tržišne okolnosti, dok ga drugi odmah prodaju, procjenjujući da bi troškovi čuvanja mogli »pojesti« eventualni kasniji rast cijene
Ovogodišnja žetva započela je s većom količinom robe nego lani. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u jesenskoj sjetvi u Srbiji bilo je zasijano ukupno 842.347 hektara, odnosno 5,5 posto više nego prethodne godine. Pšenica je zauzela 631.965 hektara, što je povećanje od 5,2 posto, ječam 103.482 hektara ili osam posto više, dok je uljana repica bila zasijana na 52.076 hektara, 7,5 posto više nego godinu ranije. Gotovo 47.000 hektara repice nalazi se upravo u Vojvodini. Prema dosadašnjim procjenama, prosječan prinos pšenice na razini Srbije mogao bi iznositi oko šest tona po hektaru, a ukupna proizvodnja približno 3,9 milijuna tona. Međutim, razlike među regijama, pa čak i između susjednih parcela, iznimno su velike. Dok su pojedini dijelovi Bačke ostvarili solidne rezultate, u srednjem Banatu prinosi su se uglavnom kretali između četiri i šest tona po hektaru, a na znatnom broju parcela bili su i niži. Uz novi rod, Srbija u tržišnu godinu ulazi s prenesenim zalihama, pa je ukupno raspoloživa količina pšenice procijenjena na više od pet milijuna tona. Takva ponuda dodatno ograničava mogućnost snažnijeg rasta cijene.
Pšenica ispod 20, ječam ispod 18 dinara
Na Produktnoj burzi u Novom Sadu od 6. do 10. srpnja pšenicom se trgovalo po cijeni od 19,50 do 19,80 dinara po kilogramu bez PDV-a, uz prosječnu cijenu od 19,65 dinara. Stočni ječam hektolitarske mase od najmanje 60 kilograma prodavan je za 17,50 do 17,80 dinara po kilogramu bez PDV-a. Uljana repica nuđena je za 470 do 475 eura po toni, dok su kupci nudili između 465 i 470 eura, ali do zaključenja poslova nije došlo. Posebno je nepovoljan odnos cijene pšenice i troškova proizvodnje. Prema kalkulaciji Zadružnog saveza Vojvodine, ulaganja u proizvodnju pšenice ove godine iznose oko 148.600 dinara po hektaru. Uz prinos od 5,5 tona, proizvodna cijena iznosi približno 27 dinara po kilogramu. Po sadašnjoj tržišnoj cijeni proizvođač bi, prema toj računici, morao ostvariti gotovo osam tona po hektaru kako bi pokrio ulaganja i ostvario zaradu. Naravno, troškovi se razlikuju od gospodarstva do gospodarstva, ovisno o tome obrađuju li vlastitu ili unajmljenu zemlju, kakvu mehanizaciju koriste i koliko su ulagali u gnojidbu i zaštitu.
Padaline odredile razlike među parcelama
Boris Babičković s Aleksandrovih salaša ove je godine imao uljanu repicu i pšenicu. Prinos repice mu je iznosio oko 1,9 tona po katastarskom jutru, odnosno približno 3,3 tone po hektaru.
»Imao sam dva hibrida uljane repice i na većini površina primijenio sam sličnu količinu gnojiva. Ondje gdje je bilo više padalina, prinosi su bili bolji. Za ovu godinu to je zadovoljavajući rezultat, iako je bilo proizvođača koji su ostvarili više. Prinos su mi djelomično umanjili led i obilna kiša koja je pala u jednom trenutku. Srećom, nisam morao presijavati jer mi je sva repica niknula«, kaže Babičković.
Kod pšenice je ostvario između 3,3 i 3,5 tona po jutru, odnosno približno 5,7 do 6,1 tonu po hektaru. Bilo je, međutim, parcela s manje od tri tone po jutru, ali i onih na kojima je prinos premašio 3,5 tona.
»Mnogo je ovisilo o padalinama, ali i o predusjevu. Na parcelama na kojima je prošle godine bila uljana repica prinos je bio slabiji, dok je nakon kukuruza bio bolji. Prosječna hektolitarska masa bila je oko 78 kilograma. Protein nisam mjerio jer sam pšenicu uskladištio kod kuće i nisam je predavao otkupljivačima«, navodi naš sugovornik.
U obradi zemljišta dva puta obavlja tanjiranje, nakon čega koristi sijačicu za izravnu sjetvu. U jesen je primijenio kompleksno gnojivo i MAP, u proljeće ureu, dok je zaštitu biljaka obavio u dva navrata.
»Prinosi su slabiji nego prošle godine, a istodobno je i cijena pšenice niža. Zbog toga sam pšenicu ostavio kod kuće i čekam bolju cijenu, dok sam uljanu repicu predao na skladištenje«, kaže Babičković.
Dobar prinos ječma, ali prodaja bez čekanja
Šima Ivanković iz Lemeša ove je godine imao pšenicu i ječam. Prosječan prinos pšenice iznosio je oko 3,5 tona po jutru, odnosno nešto više od šest tona po hektaru. Ječam je dao 4,4 tone po jutru, što odgovara prinosu od približno 7,6 tona po hektaru.
»Hektolitarska masa pšenice bila je 78, a ječma 65 kilograma. Prinos se razlikovao od parcele do parcele jer su neki dijelovi našeg atara dobili kišu, a drugi nisu«, objašnjava Ivanković.
Zemljište obrađuje bez oranja, tanjiranjem, uporabom sjetvospremača i sijačice za izravnu sjetvu. Za razliku od mnogih proizvođača, ove godine nije primjenjivao sredstva za zaštitu biljaka.
»Ranije sam na dijelu površina radio usporedni ogled i nisam uočio razliku u prinosu, pa sam od zaštite odustao. Biram sorte koje su otpornije na bolesti i do sada se to pokazalo dobrim«, kaže Ivanković, naglašavajući kako se takva odluka temelji na stanju njegovih parcela i odabranom sortimentu.
Za razliku od Babičkovića, koji čeka povoljniju tržišnu situaciju, Ivanković je cjelokupan rod prodao odmah nakon žetve.
»Ne čekam bolju cijenu jer, kada se na kraju obračunaju troškovi skladištenja, može se dogoditi da proizvođač bude i u minusu. Nitko ne može jamčiti da će cijena porasti dovoljno da pokrije sve dodatne troškove«, kaže Ivanković.
Visok sadržaj proteina, ali sitnije zrno
Damir Kolarić iz Rume proizvodi pšenicu i ječam, dok uljanu repicu ne uzgaja jer, kako kaže, nema mehanizaciju potrebnu za njezinu proizvodnju. Ovogodišnjim prinosom pšenice nije zadovoljan, a velike razlike ponovno su zabilježene ovisno o tome jesu li parcele pravodobno dobile kišu.
»Pšenica je ove godine dosta podbacila. Prosječan prinos iznosio je oko tri tone po katastarskom jutru, odnosno približno 5,2 tone po hektaru. Sjeveroistočni dio rumske općine, gdje se nalazi veći dio zemlje koju obrađujem, nije dobio kišu u odgovarajućem trenutku, zbog čega je zrno ostalo sitno. Na manjem dijelu površina, koje se nalaze na drugom kraju atara gdje je palo nešto kiše, prosjek je bio oko 3,7 tona po jutru, odnosno približno 6,4 tone po hektaru«, rekao je Kolarić za naš tjednik.
Velike razlike među parcelama bile su vidljive i u hektolitarskoj masi pšenice. Ondje gdje nije bilo dovoljno padalina ona se kretala oko 72 kilograma, dok je na površinama koje su dobile kišu iznosila oko 80 kilograma. Unatoč slabijoj hektolitarskoj masi dijela uroda, laboratorijska analiza pokazala je izrazito visok sadržaj proteina.
»Na jednom tovaru od desetak tona izmjeren mi je sadržaj proteina od 20,6 posto. Na prijamnom mjestu rekli su mi kako još nisu zabilježili tako visoku vrijednost«, kaže Kolarić.
Zemlju obrađuje reduciranim načinom, bez klasičnog oranja, uz tanjiranje i pripremu sjetvospremačem, dok nakon sjetve koristi cambridge valjke. Budući da nema dovoljno prostora za skladištenje na vlastitom gospodarstvu, pšenicu je predao na lager.
»Robu ostavljam na skladištenju jer je nemam gdje čuvati u kućnim uvjetima. Kod otkupljivača kojem sam predao pšenicu lager se ne naplaćuje ako je sadržaj proteina viši od 14 posto. Smatram kako je to pošteno jer se na taj način ipak priznaje i vrednuje kvaliteta proizvedenog zrna«, zaključuje Kolarić.
Ivan Ušumović
