U svojim pjesmama iskušava različite načine izražavanja i pjesničke forme, a pritom se bavi temama koje su bile važne hrvatskim međuratnim umjetničkim strujanjima
U srijedu, 15. srpnja, navršila se 125. obljetnica rođenja pjesnika i prevoditelja Zlatka Gorjana rođenog u Srijemskoj Mitrovici.
Nakon osnovnoškolskog obrazovanja upisao je srednju školu Gimnaziju u Banjoj Luci, gdje je maturirao 1919. godine. Studije je nastavio u Beču i Zagrebu, smjer germanistika i romanistika. Za vrijeme boravka u Beču, 1920. godine, upoznaje se s modernističkim književnim pokretima čiji će se trag očitovati i u njegovom umjetničkom životu. Pisao je pod pseudonimima Zlatko Šumić, Z. Gorian i Z. G. Radio je kao novinar, nakladnik, kazališni i filmski radnik i prevoditelj. Uređivao je dnevnike Morgenblatt, Zagreber Tagblatt, Belgrader Zeitung, Der Morgen i Novosti te istodobno bio dopisnik novina Prager Presse, Züricher Zeitung i Frankfurter Zeitung.
Književni rad
Pisao je novele, putopise, drame, eseje, članke i kazališne kritike. U književnosti se javio pjesmom Notturno (Luč, 1919.). U svojim pjesmama iskušava različite načine izražavanja i pjesničke forme, a pritom se bavi temama koje su bile važne hrvatskim međuratnim umjetničkim strujanjima. Već u mladosti pjesme objavljuje na njemačkom i hrvatskom jeziku. Objavio je zbirke pjesama: Fragmente (Nova Gradiška, 1921.), Pjesme (Zagreb, 1932.), Kronika bez glavnog lica (Zagreb, 1955.), Putovanja i proplanci (Zagreb, 1957.), Ogigija: čuda i čarolije na začaranom otoku (Zagreb, 1960.), Gedichte (Bonn, 1965.), Poems (Rijeka, 1967.), Splendeur de la conscience (Pariz, 1969.).
Godine 1928. uređuje kazališni list Hrvatska pozornica i nekoliko je godina pomoćni redatelj Ive Raića i Branka Gavelle. Jedan je od osnivača naklade Kosmos (1932.), a 1936. pomoćni urednik Leksikona Minerva. U razdoblju od 1936. do 1940. radi kao dramaturg pri američkoj filmskoj kompaniji Warner Bros First National. S Mirkom Lukavcem organizira 1945. Filmsku direkciju Hrvatske i do 1948. radi kao dramaturg i voditelj propagande. Od 1948. do 1950. urednik je časopisa Prosvjeta, Matica hrvatska i Znanje.
Autor je triju drama s elementima reportaže: Egoizam d.d. (1925.), Fortunatove afere (izvedena u Zagrebu 1932.) i Ana traži pravdu (zabranjena 1935.). Sastavio je šest antologija: antologiju njemačke lirike Gorući grm (Beč – Leipzig 1921.), Lirika žutog Istoka (Zagreb, 1932.), Kineska lirika (Zagreb, 1957., 1960., 1962. i 1965.), Antologija moderne japanske lirike (Zagreb, 1961.), Da sva čudesa budu svima znana (Zagreb, 1971.) i 3 Poems From st. Peter to Buddha…(Los Angeles, 1973.).
Prevoditeljski opus
I u poslijeratnom periodu sudjeluje u književnom životu, kao erudit, prevoditelj, kazališni i filmski stručnjak. Jedan je od osnivača i predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Godine 1963. izabran je za predsjednika Međunarodne udruge prevoditelja (Fédération internationale des Traducteurs, FIT). Bio je član redakcije međunarodnoga prevoditeljskog časopisa Babel, urednik europskog izdanja američke revije za suvremenu poeziju Rune (od 1973.), član odbora za međunarodnu prevoditeljsku nagradu Natthorst FIT i tajnik Hrvatskog centra PEN-a (Poets Essayists Novelists).
Surađivao je u periodikama: Omladina (1918. – 1919.), Der Morgen (1923.), Novosti (1923., 1925. – 1928., 1930. – 1932.), Prager Presse (1923. – 1924., 1930. – 1932.), Zagreber Tagblatt (1923. – 1926.), Belgrader Zeitung (1924. – 1925.), Hrvatska pozornica (1925. – 1926.), Vijenac (1925. – 1927.), Morgenblatt (1926. – 1933.), Hrvatsko kolo (1927. – 1928., 1931.), Kulisa (1927. – 1929.), Književnik (1928. – 1929.), Hrvatska revija (1929., 1934.), Republika (1951., 1953. – 1954., 1966. – 1967., 1969.), Stvaranje (1952. – 1953., 1956.), Letopis Matice srpske (1954., 1960. – 1961., 1966. – 1967., 1969.), Suvremenik (1956., 1959. – 1960., 1962.), Telegram (1960., 1969.), Forum (1968.) i 15 dana (1968.).
Prevodio je s njemačkog, francuskog i engleskog jezika. Preveo je oko 150 knjiga proze i poezije. Najpoznatiji su mu prijevodi Moby Dick ili Bijeli kit H. Melvillea (s J. Tabakom; Rijeka, 1953.), Uliks J. Joycea (Rijeka, 1957.), Ljudi s Juvika O. Duuna (s J. Tabakom; Rijeka, 1959.) i Čovjek bez svojstava R. Musila (Rijeka, 1967.). Prijevod Uliksa kritika je ocijenila vrlo uspješnim, iako mu se zamjeralo što zahtjevna Joyceova jezična naslojavanja i dosjetke nije prevodio s većim osloncem na hrvatsku književnu baštinu te njezine dijalekatske i stilske idiome. Prevodio je i na njemački te engleski jezik. Ističu se njemački prijevodi Jame I. G. Kovačića (Das Massengrab, Zagreb, 1962.) i Zbirke hrvatske lirike (Kroatische Dichtung, Zagreb, 1933.).
U međuratnom se razdoblju bavio i slikarstvom, osobito akvarelom, a svoje je radove izlagao u Zagrebu (1928., 1935., 1937.) i u Kaliforniji.
Godine 1966. dobio je Herderovu nagradu za književnost.
Priredila: Ksenija Ivanković Radak
