»Šparogom se u proljeće možemo čistiti od toksina nagomilanih u organizmu tijekom zime«, napominje naš sugovornik koji, skupa sa suprugom, ovu biljku uzgaja na pola hektara zemlje u Maloj Bosni

Proizvođači šparoge nisu česta pojava na našim prostorima. Jedan od njih je Petar Vukov iz Subotice. Ovaj građevinski inženjer po struci, ali i inovator, već više od tri desetljeća bavi se uzgojem te, za naše krajeve, još uvijek egzotične, ali veoma zdrave biljke.

Povratak zemlji

Ova priča o šparogi indirektno je započela 1991. godine, kada je našem sugovorniku vraćena »didovina« – konfiscirana zemlja na Verušiću. Tamo je i započeo s uzgojem šparoge. Kasnije je plantažu preselio na novi salaš, odnosno poljoprivredno gospodarstvo u Maloj Bosni, nadomak riječice Čik.

»Nisam se mogao baviti poljoprivredom poput okolnih gospodarstava koja su imala mehanizaciju i iskustvo, već sam morao pronaći nešto drugo. Šparogu sam prvi put vidio 1994. godine na tržnici kod jednog prodavača iz Bajše. On je sjeme donio iz Italije, gdje je odlazio u lov. Bila je to zelena šparoga sorte mary washington i od njega sam je nabavio«, prisjeća se Vukov.

Kako bi se upoznao s ovom biljkom i njezinim uzgojem, nabavio je stručnu literaturu s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.

»Te 1994. krenuli smo ‘grlom u jagode’, sa znanjem iz knjiga i bez tržišta. Šparoga se ne sadi iz sjemena, već iz rasada. Biljka se njeguje otprilike četiri godine da bi stasala. Nakon toga može se eksploatirati deset do četrnaest godina, odnosno tada imate samo berbu«, pojašnjava on.

Uzgoj i berba

Šparoga je višegodišnja biljka iz roda asparagus. Neke vrste uzgajaju se za jelo, a neke kao ukrasne biljke. Vúkovi je danas uzgajaju na pola hektara zemlje.

»To je mediteranska biljka koja ne voli hladnoću, pa se sadi dublje, 15 centimetara i više, kako bi se zimi zaštitila od mraza. Zelena šparoga uzgaja se od Španjolske i Italije do južne Francuske, dok se bijela gaji u sjevernijim dijelovima Europe. Zelena, koju mi uzgajamo, okusom je najsličnija grašku, dok bijela podsjeća na mladu kelerabu«, priča Vukov.

Sezona berbe, a time i prodaje, počinje krajem travnja i traje nešto više od četrdeset dana, do početka lipnja. Bere se svakodnevno jer biljka nakon rezanja izdanaka vrlo brzo izbacuje nove. Tijekom jedne sezone može dati i dvadesetak novih izdanaka.

»Prema knjigama, šparoga može dati velike prinose, ali pod uvjetom da dobije punu agrotehniku. Međutim, nisam pretjerano pristalica toga, pogotovo nekih ‘puhanja’. Mi smo je zasadili na zemlji dobro pognojenoj stajnjakom i svake tri do četiri godine dodamo još malo. Nemam velike prinose, ali zato imam dobar okus. Moram je prskati protiv korova, jer ako to ne radite, šparoga sama sebe zakorovi. To se uglavnom radi nakon berbe. Tako imam samo glavne grmove koji svake godine donose nove izdanke. Što se zaštite tiče, ima ona i svoju šparoginu muhu, ali to nije toliko štetno da bih koristio insekticide«, kaže naš sugovornik.

Od mehanizacije koristi mali motokultivator, prskanje obavlja ručno, a najveći problem je, kako kaže, »kičma« prilikom berbe. Kada je riječ o klimatskim promjenama i porastu temperatura, šparoga dobro podnosi sušu, iako tada daje manji prinos. Najviše joj odgovara toplo proljeće, kada daje i više roda. Razvija se tek na temperaturama iznad 12 stupnjeva.

Plasman na tržnici

Vúkovi šparogu prodaju na Mliječnoj tržnici u Subotici i, kako Petar tvrdi, imaju svoje stalne kupce. Ove sezone cijena je bila 800 dinara za kilogram.

»Koliko je meni poznato, u Subotici nemam konkurenciju među proizvođačima. Kupci su nam uglavnom ljudi koji poznaju ljekovitu i nutritivnu vrijednost šparoge. Pokušao sam višak zamrzavati i prodavati zimi, ali nije išlo jer ljudi ipak više vole sezonsko povrće. No, uglavnom sve što uberemo odmah i prodamo. Drago mi je što sam unio nešto novo u prehranu svojih sugrađana«, kaže Vukov.

Posljednjih mu godina, kako napominje, konkurenciju predstavlja jedan trgovački lanac.

»Taj trgovački lanac ima niže cijene kada im je šparoga na akciji. Međutim, riječ je o šparogi iz uvoza. Priroda daje odgovore na naše zdravlje u našoj okolini, po jednoj teoriji to je otprilike u krugu od 80 kilometara od mjesta gdje živimo. Po toj teoriji, nama ništa izvan toga kruga, pa tako ni šparoga, nije lijek«, smatra on.

Kao jelo i kao lijek

Šparoga se koristi u prehrani kao zdravo i ukusno povrće. Njezini izdanci mogu se kuhati, peći ili dodavati salatama i juhama. Bogata je vitaminima, mineralima i vlaknima.

»Mislim da naši kupci najviše vole juhu od šparoge, koja se priprema slično kao juha od graška. Pravi se i varivo, salata…«, navodi Petar.

Nutritivno je veoma bogata biljka – sadrži mnogo vlakana, vitamina i antioksidansa. Povoljno djeluje na probavu, izlučivanje viška tekućine i zdravlje srca, a zahvaljujući probioticima može pomoći i crijevnoj mikroflori. Kao »hranu bogova« poznavali su je još stari Egipat, Grčka i posebno Rim.

»Šparogom se u proljeće možemo čistiti od toksina nagomilanih u organizmu tijekom zime«, napominje naš sugovornik.

Od iduće sezone Petra i njegovu suprugu u uzgoju šparoge zamijenit će sin i snaha – i to u novom šparoginjaku.

»Supruga i ja više se ne možemo baviti ovime. Šparoginjak je trebalo obnoviti i pitali smo se što dalje. Kako imamo tržište, sin će nastaviti ovaj posao. Za novi šparoginjak ove smo godine pripremili 3.500 sadnica«, kaže Petar, koji je ujedno i pčelar, proizvođač bukovače i drveta paulovnije.

Prema ocjenama stručnjaka, tržište šparoge u Srbiji još je uvijek malo, ali posljednjih godina raste. Sve više ljudi kupuje šparogu zbog zdrave prehrane, pa raste i interes za njezin uzgoj i prodaju. Najveća potražnja je u većim gradovima, restoranima i supermarketima.

D. B. P.