Zlouporaba manjinskog statusa tijekom izbora jest dodatni prostor za tzv. fantomske liste, ali koje su još pogodnije za manipulaciju od »običnih« lista * Po prijedlogu koji je trenutno u Skupštini, ukida se mogućnost da nacionalna vijeća daju mišljenje o manjinskom statusu određene liste, uvodi se mogućnost da i grupe građana dobiju status manjinske liste, a ukida se i nadležnost izbornih povjerenstava da procjenjuju je li konkretna lista zaista manjinska ili se radi o zlouporabi manjinskog statusa

U Skupštini Srbije ovog je tjedna trajala rasprava o setu izbornih zakona. Na dnevnom redu su Prijedlog zakona o dopuni Zakona o izboru predsjednika Republike, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim izborima, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru narodnih zastupnika i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu. Na set izbornih zakona podneseno je oko 160 amandmana. I kako je to već postalo uobičajeno u duboko podijeljenoj državi, vlast predložene izmjene pravda punim poštovanjem ODIHR-ovih (Office for Democratic Institutions and Human Rights) preporuka, dok oporba kaže da su ovakvi potezi vlasti manipulacija.
Zastupnik vladajućeg SNS-a Miroslav Petrašinović, koji je podnio prijedlog zakonskih izmjena, u raspravi je rekao da je set izmjena izbornih zakona predložio kako bi se unaprijedio izborni proces u skladu s preporukama ODIHR-a i naveo da je do sada ispunjeno 12 od ukupno 25 preporuka.
Kako je kazao, ove izmjene trebaju povećati stupanj stručnosti biračkih odbora, kao i članova općinskih i gradskih izbornih povjerenstava koji će morati proći obuku koju organizira Republičko izborno povjerenstvo. Naveo je i da je jedna od ključnih izmjena to da birač potpisom sada može podržati više izbornih lista.
O predloženim izmjenama zakona u intervjuu za Hrvatsku riječ razgovaramo sa Sofijom Mandić, istraživačicom Centra za pravosudno istraživanje (CEPRIS) i članicom Republičkog izbornog povjerenstva.

► Prije razgovora o predloženim izmjenama izbornih zakona pitat ću Vas o mogućem datumu izbora u Srbiji. S datumom se još uvijek licitira, a to podgrijava i sam predsjednik Aleksandar Vučić. Republičko izborno povjerenstvo, čija ste Vi članica, pokrenulo je nabavu veće količine izbornog materijala, što je potaknulo nagađanja da će izbora biti ove godine. Je li objavljena javna nabava za kupnju izbornog materijala najava skorih izbora u Srbiji?

Kada smo na posljednjoj sjednici RIK-a donosili odluku o javnoj nabavi izbornog materijala, to je trebao biti »dimni signal« da će biti izbora tijekom ljeta. Takvih signala bilo je još – više najava predsjednika o mogućem datumu izbora, najave mitinga vladajuće stranke i slično. Kako se izbori moraju raspisati najkasnije 45 dana prije njihova održavanja, sve je manje vjerojatno da će izbora biti 12. srpnja (morali bi biti raspisani 28. svibnja). Ako pritom znamo i da se u skupštinskoj raspravi nalazi prijedlog za izglasavanje nepovjerenja Vladi i da bez odlučivanja o njemu ne može doći do raspuštanja Skupštine, onda gotovo sigurno možemo kazati da su najave ljetnih izbora, makar onih u srpnju, bile lažna uzbuna. Zašto se takvim lažnim najavama bave predsjednik i SNS, ostavljam na procjenu čitateljima.

► Izbore u Srbiji već dugo prate primjedbe na sam proces izbora, različite pritiske na birače, nesređen popis birača u kojem su i stariji od 100 godina... Najviše se u javnosti govorilo o preporukama ODIHR-a. U izvještaju je čak 25 preporuka koje trebaju unaprijediti izborni proces u Srbiji. U javnosti se to predstavlja kao zahtjeve ODIHR-a za promjenu izbornih zakona, a nije li suština da se samo ne krše postojeći zakoni?

U pravu ste – 25 preporuka (od toga sedam prioritetnih) uglavnom se odnosi na primjenu zakona, odnosno na praksu. Tek nekoliko preporuka odnosi se na razmatranje izmjena propisa, ali i to u sklopu unaprjeđenja postojeće prakse. Vlasti u Srbiji konstantno se trude predstaviti da je problem s izborima u Srbiji normativni problem. Svi mi, ali i demokratski svijet koji prati stanje u Srbiji, znamo da to nije slučaj. Radi se o sustavnom kršenju propisa koje dovodi do manipulacije institucijama i medijima radi postizanja nedopuštene prednosti vladajuće stranke. Ovaj opis izbora u Srbiji koristio je Europski parlament u svojoj rezoluciji o domaćim izborima.

► Rekli smo da izmjene izbornih zakona koje su u skupštinskoj proceduri vlast predstavlja kao provođenje preporuka ODIHR-a, dok oporba tvrdi da je riječ o izmjenama koje neće donijeti suštinske promjene. Što je za Vas sporno u tim izmjenama zakona?

Te izmjene navodno se oslanjaju na nekoliko odabranih preporuka ODIHR-a, tako kaže predlagatelj (koji opet nije Vlada, nego zastupnik pojedinac iz redova vladajuće stranke). Od sedam prioritetnih preporuka izmjene se odnose samo na jednu preporuku koju je ODIHR označio kao prioritetnu, što dovoljno govori.
Također, treba napomenuti da ODIHR u prvoj prioritetnoj preporuci inzistira na tome da se svaka izmjena propisa provede uz široki društveni konsenzus i dovoljno prije narednih izbora. U ovom trenutku nijedan od ta dva uvjeta (vremenski i uvjet konsenzusa) nije ispunjen. Suštinski, osim jedne preporuke (jedan čovjek – više potpisa za podršku izbornoj listi), sve ostale izmjene idu u smjeru suprotnom od preporučenog. Dakle, radi se o pozivanju na preporuke kako bi se postupilo suprotno njima. Tu su odličan primjer pravila za kandidiranje izbornih lista. Dok ODIHR preporučuje da se smanji mogućnost manipulacija manjinskim izbornim listama, predložene izmjene ukidaju sve dosadašnje mehanizme kontrole zlouporabe manjinskog statusa.

► Kolokvijalno, ove predložene izmjene zakona nazvane su Petrašinovićevi zakoni. Prije toga imali smo takozvane Mrdićeve zakone (odnosi se na izmjene pravosudnih zakona). Što znači to što predlagač nije Vlada, nego zastupnici vladajuće stranke?

Vlada se krije iza vlastitih zastupnika, vjerojatno kako bi rekla da ona ne stoji iza tih prijedloga, ako nešto s rješenjima pođe po zlu. To je jedan mogući razlog, mada nitko ni u Srbiji ni u međunarodnoj zajednici ne vjeruje u to da Mrdić i Petrašinović zaista pišu sistemske zakone u slobodno vrijeme. Čak i u medijima ih zastupaju predstavnici Vlade, uglavnom ministri. Drugi i vjerojatno važniji razlog je što podnošenje zakona od strane Vlade povlači i obvezu provođenja javne rasprave, što se izbjegava. I u slučaju Mrdićevih i u slučaju Petrašinovićevih zakona javna rasprava ukazala bi na nedostatak konsenzusa o predloženim rješenjima. Vlada izbjegava da dobije taj odgovor od stručne javnosti i zato »podmeće« svoje zastupnike. Podsjetimo samo čitatelje da je Venecijanska komisija prije nepunih mjesec dana rekla kako je takvo postupanje mimo minimalnih europskih standarda jer se radi o izmjenama izuzetno važnih propisa.

► Već ste rekli da je jedna od bitnih promjena mogućnost da jedan birač svojim potpisom podrži više lista, što je i ušlo u prijedlog zakonskih izmjena. To je velika novina, možda i nelogičnost. Dobra ili loša preporuka i konačno zakonsko rješenje? Otvaraju li ove izmjene mogućnost dolaska na liste velikog broja fantomskih lista?

Istina je da je ODIHR ovo preporučio, ali dosta davno, tako da je ta preporuka ostala iz nekih boljih vremena za izbore. Moj stav, ali vidim da je to stav i mnogih drugih kolega koji su sudjelovali u provođenju izbora, jest da je ODIHR napravio pogrešku kada je tako nešto preporučio Srbiji, jer nije uvažio kontekst, prije svega kontekst nakon posljednjih izbora. Tada su ovjereni potpisi podrške bili predmet sustavne zlouporabe. Tako su rođene tzv. fantomske liste koje su, primjerice, na beogradskim izborima činile polovicu kandidiranih lista (7 od ukupno 14). Ovo odgovorno tvrdim kao članica izbornog povjerenstva, a zbog takvog razvoja podnesene su i kaznene prijave po kojima do danas nije donesena nijedna pravomoćna odluka. Izborni sudovi također su odbili baviti se opisanim zlouporabama.
U takvim okolnostima uvođenje pravila jedan čovjek – više potpisa samo znači ozakonjenje prethodno uočenih zlouporaba. Ako pogledamo korijen te preporuke u dokumentima ODIHR-a, kontekst u kojem je potrebno uvesti pravilo jedan čovjek – više potpisa upravo su situacije kada se proces verifikacije potpisa zloupotrebljava za onemogućavanje kandidiranja. Situacija u Srbiji potpuno je suprotna – mi vidimo da proces verifikacije potpisa uopće ne postoji i tome svjedoče brojne odluke izbornih povjerenstava, tužiteljstva i sudova.

► Da se zadržimo kod izmjene koje se odnose na manjinske liste. Znamo koliko je bilo zlouporaba ili pokušaja zlouporaba lista nacionalnih manjina, koje imaju povlašten položaj u odnosu na većinske liste. Još jedan prostor za fantomske liste?

Zlouporaba manjinskog statusa tijekom izbora jest dodatni prostor za tzv. fantomske liste, ali koje su još pogodnije za manipulaciju od »običnih« lista. Potrebno je manje potpisa podrške za kandidaturu, a za ulazak u Skupštinu nije potrebno dosegnuti 3% podrške, nego tzv. prirodni prag. Po prijedlogu koji je trenutno u Skupštini, ukida se mogućnost da nacionalna vijeća daju mišljenje o manjinskom statusu određene liste, uvodi se mogućnost da i grupe građana dobiju status manjinske liste, a ukida se i nadležnost izbornih povjerenstava da procjenjuju je li konkretna lista zaista manjinska ili se radi o zlouporabi manjinskog statusa. Usvajanjem predloženih izmjena izborna povjerenstva neće imati osnovu da ne proglase manjinsku listu koja to očito nije. Zlouporaba manjinskih lista, osim što mijenja izbornu volju građana, predstavlja i određenu poruku postojećim stvarnim manjinama u Srbiji – ona nipodaštava naše sugrađane u manjinskom statusu, politički ih minimizira. Poruka vladajuće stranke glasi: ako prave manjine neće sa mnom, naći ću lažne koje hoće. Porazno je što se manjinske stranke koje podržavaju trenutačnu Vladu o ovom pitanju uopće nisu oglasile. Prave se da ih se to ne tiče.

► Uvjeti za podnošenje lista nacionalnih manjina ostaju isti što se tiče broja prikupljenih potpisa, ali je veći broj mogućih podnositelja lista nacionalnih manjina. Kako će Republičko izborno povjerenstvo utvrđivati je li neka lista zaista manjinska ili ne?

Ukoliko nova pravila budu usvojena, Republičko izborno povjerenstvo praktično neće imati mogućnost suštinski preispitivati manjinski status, nego će biti prisiljeno konstatirati da je određena lista predana, da ima dovoljan broj potpisa i da tvrdi da zastupa manjinske interese. Ta tvrdnja više se neće moći ispitivati.

► Manjinsku listu sada bi mogla podnijeti i grupa građana. Postoji li obveza da podnositelji budu upisani u poseban popis birača određene nacionalne manjine? I koliko je i taj upis u poseban popis birača jamstvo, jer se vrlo jednostavno može i upisati i ispisati iz tog biračkog popisa?

Prema tom prijedlogu ne postoji obveza da podnositelji (ili kandidati na toj listi) budu upisani u poseban popis birača. Čak i da takva obveza postoji, vi ste vrlo lijepo primijetili da je upis i ispis iz tog biračkog popisa također laka meta za manipulaciju. Dakle, ono što smo do sada imali, a to je mogućnost da izborno povjerenstvo ispituje sve okolnosti pod kojima je manjinska lista podnesena, jedini je način da se spriječi moguća zlouporaba. Nije dovoljno da jedna okolnost ukazuje na zlouporabu, baš zato što je pitanje manjinskog statusa vrlo osjetljivo. Vi ne možete nekome reći osjeća li se zaista i izjašnjava kao Mađar, Hrvat ili Bošnjak, ali splet različitih okolnosti može dovesti do utemeljenog zaključka radi li se o zlouporabi. Za grupe građana o kojima ste pitali – bit će dovoljno da grupa građana sklopi sporazum o osnivanju i to će praktično biti dovoljno za proglašenje liste.

► Po preporukama ODIHR-a formirano je i Povjerenstvo za unaprjeđenje izbornog procesa. Što očekujete od njega? Hoće li, bez obzira na to što ga čine i predstavnici organizacija koje se dugo bave izbornim procesima i što će se odluke donositi kvalificiranom većinom, do narednih izbora iz popisa birača biti izbrisani svi preminuli? Može li se spriječiti da glasaju oni koji su promijenili adrese pred izbore?

Povjerenstvo za reviziju biračkog popisa nema zakonske ovlasti vršiti bilo kakve izmjene u biračkom popisu. To je apsurd od samog početka – biti povjerenstvo za reviziju, a bez ovlasti za reviziju. Povjerenstvo može samo prikupljati određene podatke i pokušati shvatiti što se događa u biračkom popisu. Ovih dana od članova povjerenstva čujemo da nemaju pristup čak ni osnovnim podacima o upisu birača u birački popis, tako da im je čak i analiza stanja onemogućena. Dakle, od tog Povjerenstva ne očekujem ništa i žao mi je što su pojedini, uključujući i organizacije civilnog društva, podržali usvajanje zakonskog rješenja koje neće riješiti problem. Mislim da je time nanesena nemjerljiva šteta težnji da se na sljedeće izbore ide s »čistim« biračkim popisom, u skladu s međunarodnim preporukama i razumnim očekivanjima građana.
Foto: Goran Srdanov/Radar