Dužijanca u Bruxellesu za nas je jedinstvena i ispunjenje onoga o čemu smo dugo planirali. Ujedno, to je snažan poticaj i potvrda dosadašnjeg rada, ali i dodatno priznanje samoj manifestaciji, koja ima stoljetnu tradiciju. Mi ćemo je kao manifestaciju i predstaviti, ali je interesantno i to što je ovo prvi puta da se s ovih prostora netko predstavlja u Bruxellesu
Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca ovih se dana priprema za odlazak i predstavljanje Dužijance kao stoljetne manifestacije u Europskom parlamentu u Bruxellesu, što je svrstava u jedinstvenu Udrugu s ovih prostora koja će svoj rad i kulturnu baštinu predstaviti u sjedištu Europske unije. Tako će predstavnici UBH-a Dužijanca, njih 20 uz službenu delegaciju, 5. i 6. svibnja biti u Europskom parlamentu. O tome kako teku pripreme za ovaj veliki pothvat, kao i što će to sve značiti za samu Udrugu razgovarali smo s direktorom UBH-a Dužijanca Marinkom Piukovićem. Izvješće s predstavljanja Dužijance u Bruxellesu moći ćete čitati u narednom broju tjednika, a detaljnije možete pratiti i na našim društvenim mrežama.
► Ovo je prvi put da će jedna udruga, odnosno jedna manifestacija koju njeguju Hrvati izvan domovine, biti predstavljena u Europskom parlamentu. Bili smo svjedoci i Dužijance u Zagrebu, Baji, Novom Sadu i Mostaru. Ovo je nešto sasvim drugačije. Što se očekuje u Bruxellesu i koliko to znači za UBH Dužijanca?
Dužijanca u Bruxellesu za nas je jedinstvena i ispunjenje onoga o čemu smo dugo planirali. Ujedno, to je snažan poticaj i potvrda dosadašnjeg rada, ali i dodatno priznanje samoj manifestaciji, koja ima stoljetnu tradiciju. Mi ćemo je kao manifestaciju tamo i predstaviti, ali je interesantno i to što je ovo prvi puta da se s ovih prostora netko predstavlja. Praksa je takva da se u Bruxellesu redovito predstavljaju udruge, manifestacije ili slično, ali s teritorija Europe, a samim time i iz Hrvatske. Dakle, ovo je prvi puta da će se netko iz dijaspore predstaviti, i to pod pokroviteljstvom hrvatskog zastupnika u Europskom parlamentu Davora Ive Stiera. Nama je ovo potvrda da je naša manifestacija vrijedna pažnje kao jedinstvena manifestacija Hrvata u Srbiji, a samim time i kao dio europske baštine jer pripadamo hrvatskom narodu.
► Tko će sve predstavljati UBH Dužijanca u Bruxellesu i čime ćete se predstaviti, budući da je Dužijanca prepoznatljiva po brojnim simbolima?
Ovo neće biti predstavljanje kako smo to radili u drugim mjestima, poput Zagreba, Baje, Novog Sada ili Mostara, ali ćemo u jednom manjem obliku predstaviti sve elemente Dužijance. Imat ćemo bandaša i bandašicu, imat ćemo risara i risarušu, domaćina i domaćicu Dužijance. Ovoga puta predstavit ćemo i našu folklornu baštinu. Svi oni koji idu su ili bili bandaši i bandašice ili su usko vezani uz organizaciju Dužijance, prvenstveno su tu članovi Organizacijskog odbora koji su imali želju i mogućnost putovanja. Uz naše bandaše i bandašice koji su u prethodnom periodu bili predvoditelji u Subotici, s nama idu i bandaš i bandašica iz Sombora. Putujemo avionom i sve moramo prilagoditi tome, kao i njihovim zahtjevima. Ne možemo nositi sve one elemente koji simboliziraju Dužijancu, ali nosimo one najmanje poput perlica, krune, slike od slame i naravno nošnju, koja je dio svega, ali je ujedno u ovom primjeru i izazov spakirati je i pripremiti tamo za odijevanje. Sve smo morali umanjiti, ali ne smijemo izgubiti smisao. Uz to, imamo i dug put, jer putujemo prvo do Zagreba, pa od tamo avionom do Bruxellesa. Ekipa koja je u izvedbenom dijelu ima i službenu delegaciju hrvatske zajednice koju čine predstavnici Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ.
► Kako je program koncipiran i što će ovom prigodom biti predstavljeno u Bruxellesu?
Koncepcija programa je takva da ćemo u Europskom parlamentu, odnosno u Meditacijskom centru, imati svetu misa na hrvatskom jeziku koju će predvoditi p. Anastazio Perica Petrić iz Hrvatske katoličke misije i naš svećenik mons. dr. Andrija Anišić. Na misi će biti svi sudionici programa i svi gosti koji dolaze na program jer je misa službeni dio programa. Sudjelovat će i bandaš i bandašica, te će oni prinijeti i novu krunu koju smo izradili za ovu prigodu. U pitanju je kruna od slame koju je izradila slamarka iz Male Bosne Katarina Skenderović. Također, mladi u nošnji imat će prinos darova, čitanja i molitve vjernika. Nakon mise ide svečani program, koji obuhvaća pozdravne govore, te će biti prikazan film Dužijanca koji je tematski rađen za ovu priliku i u kom se objašnjava kako je nastala Dužijanca, njeni simboli i što ona za nas danas predstavlja. Autori filma su Zvonimir Sudarević i ja. Slijedi konferencijski dio gdje će govoriti zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier, mons. dr. Andrija Anišić, predsjednica HNV-a i saborska zastupnica Jasna Vojnić i moja malenkost kao direktor UBH-a Dužijanca. Govorit će se o Dužijanci, duhovnosti Dužijance, a svakako ćemo govoriti i o samoj manifestaciji i značaju ovoga predstavljanja, kao i koliko je Dužijanca važna za nas Hrvate koji živimo na ovim prostorima. Ceremonijalni dio, krunu koju ćemo prikazati na misi predat ćemo Davoru Ivi Stieru koji je pokrovitelj Dužijance u Bruxellesu kao znak zahvalnosti. Kruna je uvijek bila ta koja je označavala znak priznanja i zahvalnosti, a i danas ima tu simboliku u Dužijanci. Tada će biti kratki prikaz tradicijskih nošnji i plesa bunjevačkih Hrvata. Taj folklorni dio je značajan za nas i naš identitet, jer time prikazujemo i tu vizualnu identitetsku osobenost. Naši mladi će odigrati Bunjevačko momačko kolo. Svim ovim elementima potvrđujemo da je Dužijanca bez određenih simbola, bunjevačke nošnje i bez plesa nezamisliva.
► Rekli ste da se Dužijanca u Bruxellesu održava pod pokroviteljstvom hrvatskog zastupnika u Europskom parlamentu Davora Ive Stiera, no, tko je sve u organizaciji iste i kako je došlo do te suradnje koja se sada provodi u djelo?
Ideja o predstavljanju Dužijance u Bruxellesu traje već duži niz godina. Kada smo to započeli i pokrenuli, pa i došli do pokrovitelja, u to vrijeme to je trebao biti Karlo Ressler, došla je pandemija koronavirusa i sve je odgođeno. To je potrajalo, ali da budem iskren sada smo sve uspjeli dogovoriti i okolnosti su nam sada bile naklonjene. Velikim dijelom pomogao nam je ministar savjetnik, zamjenik šefa diplomatske misije dr. sc. Ivan Zeko-Pivač. On je izrazio spremnost da ovu ideju oživimo tako da se povežemo s Davorom Ivom Stierom, koji je danas i pokrovitelj. Hrvatsko nacionalno vijeće je ovu našu inicijativu prihvatilo i kad je ideja bila još u začetku. Dakle, inicijativa je potekla iz Udruge, a podršku smo dobili od HNV-a i tako smo skupa nastupili prema Europskom parlamentarcu Stieru. Imali smo priliku i zajedno ga ugostiti u Subotici kada je bio u posjetu Srbiji, te je izrazio želju posjetiti i hrvatsku zajednicu. Tada smo organizirali poseban sastanak s temom Dužijance u Bruxellesu koji je bio održan u župi sv. Roka u Subotici, a na kom su sudjelovali predstavnici hrvatske diplomacije iz Subotice, HNV-a i mi kao organizatori.
► Dužijanca je sama po sebi veliki organizacijski pothvat. Kako su tekle ove pripreme »na daljinu« i koliko je sve ovo izazov za UBH Dužijanca?
Bilo je teško naći model kako se predstaviti i s koliko ljudi to sve prezentirati, a da se stekne dojam što je i kakva je naša Dužijanca. Što ona za nas predstavlja i koliko je to velika manifestacija. Osim toga, početak dogovaranja je za nas bio veliki izazov, jer smo sve ugovarali, a da se nismo sreli ili imali sastanak s domaćinima. Obično kada smo Dužijancu organizirali izvan Subotice uslijedio bi prvo posjet i sastanak na kom bismo načelno dogovorili sve, obišli i vidjeli crkve ili trgove gdje bi se sve održavalo, a onda detalje telefonom ili mejlom. Kada je u pitanju Bruxelles, sve je išlo na preporuku i povjerenje. Europski parlament je prije svega velika administracija i kada smo krenuli u prve razgovore s tajnicom iz ureda Davora Ive Stiera Lucijom Prskalo, to je bilo upoznavanje s time što se može, odnosno što se sve ne može. Bilo je prije svega usuglašavanje programa i prilagođavanje prema mogućnostima i pravilima Europskog parlamenta. Ovo što ćemo mi predstaviti u Europskom parlamentu njima nije novina; hoću reći nije jedinstven događaj, jer se to tamo događa često i sve države koje su članice imaju takvih predstavljanja. Stoga postoje određena stroga pravila za koja mi nismo znali na početku, ali tijekom svih priprema upoznali su nas sa svime i mi smo naš program prilagodili njihovim mogućnostima. Upravo radi toga naš program izgleda esencijalno skraćen, no oni određeni elementi koji su bitni za Dužijancu će svakako biti. Svakako ta komunikacija i dalje traje, jer osim ovoga samoga programa mi moramo imati i druge aktivnosti koje nalažu njihova pravila, a to je posjet parlamentariju kao i drugi sadržaji koje smo u obvezi vidjeti. To znači da svako ovakvo predstavljanje zahtijeva prilagođavanje njihovim pravilima i važi za sve koji dolaze. Sve ovo jest bio veliki izazov za nas. Možda toga nismo ni svjesni, ali kad odemo u Bruxelles vjerujem da će sve biti dobro i da ćemo tek kasnije imati pravi sliku svega onoga što smo zapravo napravili.
► Može li se možda očekivati neki susret s predstavnicima hrvatske pa i srpske diplomaciju u Bruxellesu?
Domaćini, odnosno Davor Ivo Stier, svakako pripremaju, osim našega programa, još neke konferencije o kojima ćemo tek znati ovih dana. U svakom slučaju, vjerujem da će biti i tako nešto jer je to dio njihova programa. Budući da dolazimo iz Srbije, za nas je važno da se susretnemo ili budemo dio delegacije koju će primiti i predstavnici srbijanskih diplomatskih ili drugih institucija u Bruxellesu. O tome ćemo znati u narednim danima, no to nije dio naše organizacije pa ne možemo niti utjecati na to.
► Svojevremeno smo razgovarali i o upisu Dužijance na Listu nematerijalne kulturne baštine. Koliko ovaj put u Bruxelles i sam program mogu biti doprinos tome?
Sva naša dosadašnja predstavljanja Dužijance u Zagrebu, Baji, Novom Sadu i Mostaru, pa i ovo sada u Bruxellesu neće znatno doprinijeti upisu Dužijance na Listu nematerijalne kulturne baštine. To je samo jedan vid prezentacije, ali sam događaj koji mi ovdje živimo i radimo – to zaštićujemo, odnosno želimo zaštititi. Dakle, ovo predstavljanje mimo naših granica neće i nije ni do sada bitno utjecalo na taj postupak koji je trenutačno u fazi mirovanja.
► Proteklog tjedna održana je izborna Skupština UBH-a Dužijanca. Uz minimalne izmjene koje su bile potrebne, ostalo je isto vodstvo UBH Dužijanca. Ima li nekih novina kada je u pitanju program Dužijance koju poznajemo ovdje u Subotici, a koja nas čeka ove godine?
Tako je. Ostalo je staro rukovodstvo, dakle i dalje je predsjednik UBH-a Dužijanca mons. Andrija Anišić, dopredsjednica je Ljiljana Dulić, svoju ulogu kao direktor sam zadržao i zapravo smo samo u organizaciju uključili mlađe ljude. Tako je ustrojeno da među članovima OO Dužijance mora biti uključen i katedralni župnik, što je u ovom slučaju preč. Dragan Muharem, a njegov prethodnik mons. Stjepan Beretić je otišao u mirovinu. Ista situacija je i s predsjednikom UO HKC-a Bunjevačko kolo, koji je po ustrojstvu ujedno i član OO Dužijance. Dodatno smo izabrali, odnosno potvrdili Ivana Piukovića, Miroslava Kujundžića, Pavla Kujundžića i Mariju Sekereš koja je već godinu dana bila članica, a među novima je Dunja Šimić koja je bila bandašica, te je privržena Dužijanci i želi dati svoj doprinos. Želja nam je uključivati mlade ljude, jer moramo prenositi znanja i vještine na njih, koji su budućnost naše zajednice. Dunja je i u obrazovanju, što dodatno može doprinijeti radu, jer znamo da su nam školska djeca važna i da su oni uključeni u sam program, ali i kroz izvannastavne aktivnosti u pojedine manifestacije. Među novine spada i ideja koja je potekla od Laze Vojnića Hajduka, a to je da Dužijancu – Udrugu i sve manifestacije stavimo pod zaštitu sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, našeg prvog sluge Božjega s ovih prostora koji je također pripadao našoj zajednici bunjevačkih Hrvata. Znamo da je o. Gerard rođen u Đurđinu i da je tamo živio na salašu gdje je danas podignut križ. Mi kao Udruga želimo dati svoj doprinos njegovoj beatifikaciji za blaženika. Ove godine se obilježava i 150 godina od njegova rođenja i stoga smo smatrali da taj proglas pročitamo i tako o našoj namjeri informiramo javnost na Blagoslovu žita, koje je održano 25. travnja, kada je i službeno počela ovogodišnja Dužijanca. Smatramo da je to ujedno i jedna potvrda, jer znamo da Dužijanca uz i kroz duhovnost treba dalje živjeti. Zapravo, Dužijanca ne može opstati bez tog duhovnog segmenta, kao i bez svih onih običaja koji su usko vezani. Mislim da je to i za nas kao zajednicu važno. Dobili smo potvrdu i od nekadašnjeg vicepostulatora klauze za beatifikaciju o. Gerarda o. Mate Miloša, kao i đurđinskog župnika preč. Daniela Katačića. Ovo je naša želja da stavimo Dužijancu pod njegovu zaštitu, i ako je moguće da doprinesemo da se ubrza ili dođe do toga da se o. Stantić proglasi blaženim.
► Blagoslovom žita na Markovo započela je i proslava ovogodišnje 116. Dužijance. Ima li nekih novina kada su u pitanju manifestacije Dužijance 2026., koje će biti ovdje u Subotici?
Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca nastoji pratiti sva događanja u zajednici, ali i ono što je vezano za samu Dužijancu. Ove godine obilježavamo 100 godina od rođenja Ane Milodanović, jedne od najznačajnijih slamarki općenito, ali i za Dužijancu, jer znamo da je radila za nju, ali i Dužijancu u Žedniku. Inicijativa je krenula od UBH-a, ali želja nam je da se šira zajednica uključi i upozna s ovim jubilejom, te je u nju uključen i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata te Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu, župa sv. Marka evanđelista u Žedniku i župa Marija Majka Crkve u Subotici. Ovaj jubilej provlačit će se tijekom cijele godine. Brošuru povodom toga će izraditi ZKVH, gdje će biti prikazan njen život i rad. Bit će postavljena spomen ploča u župi u Žedniku u znak sjećanja na 100 godina od rođenja Ane Milodanović, ali tom pločom će biti obuhvaćene i njene sestre Teza i Đula, koje su s Anom radile. S Katoličkim društvom Ivan Antunović organizirat ćemo izložbu S Božjom pomoći s temom Krune Dužijance koje je izradila Ana Milodanović za subotičku i žedničku Dužijancu. Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu će u sklopu svog programa Seminar bunjevačkog stvaralaštva također uključiti ovu obljetnicu. Znamo da je Ana Milodanović bila članica Likovne kolonije naive HKPD-a Matija Gubec i njena slika Rit, koja se čuva u Tavankutu je prva slika u slamarstvu. Stoga će i oni doprinijeti ovome. Također, u župi Marija Majka Crkve nalazi se 15 slika Otajstva koje je Ana izradila i oni će se izložbom istih pridružiti ovome jubileju. Uz to, ove godine se obilježava i 75 godina smrti Blaška Rajića. Tom prigodom će UBH postaviti ploču na crkvi sv. Roka u Subotici u znak sjećanja na prvu održanu javnu proslavu Dužijance u Subotici 1911. godine, na kojoj je misno slavlje predvodio sam mons. Blaško Rajić. Ono što nas osobito raduje jest novoizgrađena sjenica. Budući da je ona završena koncem prošle godine, nismo imali do sada prilike koristiti je te je ona sada na blagoslovu žita prvi puta stavljena u funkciju. I nadalje ćemo je koristiti za naše manifestacije koje su u programu, a tu su u prvom redu Takmičenje risara, radionica pravljenja tarane, pucanje bičevima, Dužijanca malenih koja će i ove godine biti u Đurđinu. Ostala događanja i manifestacije iz programa Dužijance su uglavnom ustaljeni. Planiramo izdati i novu knjigu koja će biti posvećena Alojziju Stantiću. Zapravo, to će biti izbor tekstova koje je on prikupljao i objavljivao. Autor knjige će biti Lazo Vojnić Hajduk, dok će UBH Dužijanca biti nakladnik, budući da se puno tekstova odnosi na Dužijancu. Sve to je prigodom obilježavanja pet godina smrti Stantića. Ove godine imamo puno obljetnica i manjih događanja koja sama po sebi ne zahtijevaju veliki organizacijski dio, ali zahtijevaju veliku pripremu i financijska sredstva.
► Kako sve ove manifestacije, obljetnice i odlazak u Bruxelles financirate? Koliko je Grad Subotica kao mjesto gdje se održava 116 godina jedna manifestacija spreman financijski to poduprijeti?
Kada je u pitanju Bruxelles, kao što sam na početku naglasio, pokrovitelj je Davor Ivo Stier, no to ne pokriva sve troškove koje imamo. Putovanje do zračne luke u Zagrebu i nazad, prehranu, prijevoz sudionika po Bruxellesu od hotela do Parlamenta, nova kruna od slame, pokloni i drugi manji troškovi nisu uključeni u pokroviteljstvo. Stoga je pred nama veliki izazov jer sve ove dodatne troškove moramo pokriti iz vlastitih sredstava. Kada govorimo o manifestacijama i obljetnicama te događanjima u Subotici, mi se financiramo isključivo putem projekata i sponzora, koji su prepoznali naš rad. Svake godine apliciramo na natječaje, ne samo Grada Subotice, nego i na sve pokrajinske i republičke u Srbiji i sve one na koje imamo pravo u Hrvatskoj. Što se tiče Grada Subotice, vjerujemo da ćemo po natječaju dobiti određena sredstva. Ne možemo očekivati puno jer znamo da je gradski budžet za kulturu smanjen. Hoće li i kako Grad Subotica dodatno pomoći, to u ovom momentu ne znamo. Praksa je bila da Grad i sam gradonačelnik opredijele dodatna sredstva, no u ovom trenutku o tome nemam nikakvih informacija. Dakle, sve one manifestacije, kojih ima oko 30, financiraju se zahvaljujući natječajima na koje apliciramo i sponzorima. Najveću potporu dobivamo od Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Oni koji su naš rad prepoznali i koji nam svake godine pomognu su i Podravka, BC Hibridi, Mini-pani, Salaš 024, Rotografika, farma Mačković i Agria, na čemu se i ovom prilikom zahvaljujemo.
