Hrvati koji su živjeli u Kulpinu, ili oni koji su ovdje došli ženidbom i udajom, najčešće su (bili) ekonomski imigranti pridošli u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata

Nemoguće je putnicima koji dolaze u ili prolaze kroz Kulpin, selo u općini Bački Petrovac, ne primijetiti dopadljivu estetiku ovoga sela. Već poznata fraza o tome kako vojvođanski Slovaci, koji su većina stanovnika u Kulpinu, ispoljavaju posebnu odgovornost za uređenost prostora u kojima žive, nailazi ovdje na potpunu potvrdu. To, s velikim viškom pretencioznosti, potvrđuje i natpis na slovačkom i srpskom jeziku u središtu sela o tome kako je biti Kulpinčanin poseban privilegij. Ipak, takav snažan lokalni duh vrlo je prisutan i selu daje prepoznatljivu duhovnu notu.

Hrvati u Kulpinu, tipično poljoprivrednom bačkom selu, prisutni su po obrascu koji je karakterističan i za druga slična naselja koja se ne nalaze u područjima ovdašnjeg (više)stoljetnog hrvatskog prisustva. Hrvati koji su živjeli u Kulpinu, ili oni koji su ovdje došli ženidbom i udajom, najčešće su (bili) ekonomski imigranti pridošli u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. U tom razdoblju u selu ih je čak bio i priličan broj, primjerice 77 osoba godine 1961., što je tada činilo 2,05% stanovnika sela, bez onih osoba hrvatskog podrijetla koje su se »sakrile« u nacionalno neizjašnjenim skupinama stanovništva. Kako je vrijeme prolazilo, udio Hrvata se smanjivao, i u svim narednim popisima bio je oko 1% stanovništva sela. Na posljednjem popisu Hrvatima se očitovalo 18 stanovnika Kulpina (0,74%). Unatoč tome, tragovi njihovoga prisustva postoje i danas.

Katolički molitveni dom u Kulpinu

Molitveni dom više se ne koristi

Oni su vezani za Katoličku crkvu. U njezinom organizacijskom djelovanju Kulpin se vodi kao katolička filijala župe sv. Mihovila u Zmajevu, u kojoj je, primjerice, u XIX. stoljeću bilo 35-52 katolika, početkom XX., 1915. godine, 59, a sredinom tog stoljeća već 105 vjernika katoličke vjeroispovijesti. Sva je prilika da oni nisu bili hrvatske nacionalnosti, već najvjerojatnije mađarske. Nisu imali mjesto bogoslužja, već ih je u prigodi dijeljenja sakramenata, sprovoda i blagoslova posjećivao župnik ili kapelan iz središnjice župe. Po tom se običaju nastavilo pastoralno djelovati i kroz cijelo XX. stoljeće. Bitna je promjena nastupila osamostaljenjem Bačke apostolske administrature 1923. godine. Biskup Lajčo Budanović u mnogim mjestima u kojima je bilo makar malo katolika gradio je nove crkve ili kupovao za Crkvu kuće u kojima su onda posvećeni bogoslužni prostori. To je učinjeno u Kulpinu. Velika prizemna kuća panonskog tipa na adresi Kanalska 8, blizu središta sela, kupljena je za potrebe Apostolske administrature u međuratnom razdoblju i njezin zapadni dio namijenjen je za bogoslužni prostor, te posvećen na čast Presvetog Trojstva još prije Drugog svjetskog rata. Filijala je uzdignuta na rang vikarije župe u Zmajevu 1968. Osim bogoslužnog prostora ovog molitvenog doma, biskupija je koristila i veliku uzdužnu prostoriju za uredski prostor i pastoralne aktivnosti, te odvojenu prostoriju kao ispovjedaonicu. Drugi dio kuće, koji se nalazio od ulaznih vrata ka istoku, domarev je stan, a kuća, usto, ima i prostrano dvorište. S vanjske strane nikada nije postojalo obilježje koje bi ukazivalo da je u kući katolička bogomolja.

Od osnivanja vikarije ovdje su služili svećenici koji su bili župnici u Zmajevu: János Sztrikovits (1969. – 1971.), Futogu: Franjo Davčik (1971. – 1974.), Zmajevu i novosadskoj crkvi sv. Roka: György Juhász (1974. – 1986.), Zmajevu i Žablju: Antun Kopilović (1988. – 1992.), a nakon toga u Vrbasu: Jenő Varga (1998. – 2009.). U novijem je razdoblju to zmajevska župa pod upravljanjem župnika u Srbobranu Tibora Zsúnyija, s tim da je o. Igor Vovk župom administrirao 2019. i 2020. godine. Sadašnja domarica Milka Lomen kaže da je posljednja katolička misa u kulpinskoj molitvenoj kući služena »prije korone«, po svoj prilici na Božić 2019. godine. Tada su u selu bile tri starije gospođe rimokatolkinje koje su i došle na božićnu misu. Zajednica katolika je, čini se, zbog dugotrajno malog broja članova, te njihovog prirodnim uvjetima izazvanog stalnog osipanja i društvene homogenizacije prestala pohađati mise, a onda je njihovo služenje prestalo. Na drvenom oltaru još stoje oltarnik, križ, svijeće i stalak za misal. Pod je daščani i na puno mjesta načet vlagom, kao i strop i zidovi. Jedino strop je posljednjih godina bio popravljan, kako se ne bi urušio.

Grob obitelji Nižić na evangeličkom groblju u Kulpinu

»Svi katolici u Kulpinu bili su Hrvati«

Živost malog broja katolika, ipak, bila je vidljiva dok je u Kulpin dolazio misiti iz Novog Sada vlč. Juhász.

»U tom razdoblju, od 1974. do 1986., dolazio sam u Kulpin jednom mjesečno. Misa je bila u 15 sati. Sa mnom je dolazio i pokoji vjernik iz Zmajeva, kao i kantor. Pokojni franjevac o. Tadej Vojnović također je nekoliko puta dolazio sa mnom i držao u Kulpinu misije. Svi kulpinski vjernici tada bili su Hrvati podrijetlom iz različitih krajeva ondašnje Jugoslavije. Pamtim Međimurce i, dakako, bosanske Hrvate koji su me redovito zvali, po svojem običaju, ‘ujak’. Aktivnih katolika u Kulpinu je tada bilo oko 15, i svake godine sam sve njihove domove otišao blagosloviti. Domar naše kuće, čuvar i skrbnik molitvenog doma tada je bio Josip Horvat i njegova supruga – plemenite duše. Čuo sam i to da su se njih dvoje žestoko borili protiv nasrtaja da se kuća i molitveni dom oduzmu, te su tako ostali u vlasništvu Crkve«, kaže ovaj svećenik.

Na pravoslavnom groblju u Kulpinu sahranjene su Vera i Ana Kubatović, a na slovačko-evangeličkom groblju nalaze se tri grobnice Hrvata: Dragana Dobrića, Žarka Trbare a u jednoj grobnici posljednje je počivalište Drage, Evice i Ivana Nižića. Njihovi nadgrobnici su jedini javni zapisi o životu Hrvata ovdje. Paučina u molitvenom domu Presvetog Trojstva, u kojem se već sedmu godinu vjernici ne okupljaju da slave Boga, i koji, javnosti nevidljiv, fizički brzo propada, opominjuća je. Budući da u selu žive pojedine obitelji radnika iz Azije i Latinske Amerike, sve brojnije u široj okolici Novog Sada, možda će se roditi nada da će ta najnovija imigracija u Bačkoj donijeti novi zamah u prakticiranju i katoličke vjere u dominantno evangeličkom i pravoslavnom okruženju.

Marko Tucakov