Žarko Galetin

»Ako se amputira ponuda za 20-30% koja dolazi iz zaljevskih zemalja, normalno je da će na bazi te tržišne paradigme i odnosa relacije ponude i potražnje cijena otići gore«, ističe Galetin 

Aktualna kriza na Bliskom istoku već otvara ozbiljna pitanja o stabilnosti svjetske opskrbe mineralnim gnojivima, osobito dušičnim, ali i o mogućim posljedicama za poljoprivrednu proizvodnju, cijene hrane i ponašanje proizvođača. O tome kakve bi posljedice mogao imati poremećaj jedne od najvažnijih svjetskih logističkih ruta razgovarali smo s agroekonomskim analitičarem Žarkom Galetinom, koji upozorava da je najveća opasnost u tome što se kriza ne odnosi samo na gotova gnojiva, već i na sirovine bez kojih njihova proizvodnja nije moguća.

Rizik od rasta cijena i moguće nestašice sirovina

Bliski istok je regija koja je poznata kao mjesto gdje krize veoma brzo eskaliraju i sukobima koji se vrlo lako šire, ne samo u ratovima, već i na području logistike koji se sada kandidirao kao najveći problem, ističe naš sugovornik.

»Nešto slično smo imali kao prvu reakciju kod rusko-ukrajinskog sukoba kada je Crno more bilo praktično zatvoreno. Sada imamo blokiranu jednu vrlo bitnu komunikacijsku rutu, a to je Hormuški moreuz, odnosno Perzijski zaljev odakle dolazi preko 20% svjetske nafte. Kada je u pitanju mineralno umjetno gnojivo, to je oko, a možda čak i preko 30% svjetske potražnje koje prolazi kroz taj moreuz. Dakle, nisu u pitanju samo mineralna gnojiva, i to prije svega dušikova gnojiva, u pitanju su i sirovine od kojih se prave umjetna gnojiva. To su tekući plin, dušik, fosfatna ruda, sumpor, dakle to su sve sirovine koje proizvođači mineralnih gnojiva dobijaju s Bliskog istoka. Kod fosfatnih sirovina najveći proizvođači su Maroko, Tunis, Jemen, to su teritoriji s kojih se najviše eksploatiraju te sirovine. Može se reći da čak 60% fosfatnih ruda dolazi iz ove regije«, navodi Galetin.

Prve reakcije tržišta, kaže, nisu bile tako brze i vidljive kao u slučaju izbijanja rata u Ukrajini, kada je tržište žitarica gotovo preko noći reagiralo snažnim rastom cijena. No, to ne znači da je opasnost manja. Naprotiv, upozorava da bi dugotrajniji sukob mogao izazvati ozbiljnije i trajnije poremećaje, prije svega kroz nestašicu sirovina i otežanu proizvodnju gnojiva.

»Mi u Srbiji smo u veoma nezavidnom položaju, mogli smo odreagirati na rusko-ukrajinski sukob jer smo bili aktivni akteri budući da smo imali žitarice. Srbija ima svoju prehrambenu sigurnost, ali za razliku od toga niti imamo nafte, niti imamo mineralnih gnojiva, tu smo apsolutno uvozno ovisni. Najviše uvozimo rude iz Kutine iz Hrvatske, iz Austrije od Lincera, dio iz Mađarske, a pitanje je kako će te tvornice funkcionirati u kontekstu ove krize«, kaže Galetin.

Dodaje kako se u ovom trenutku može pretpostaviti da zaliha dušičnog gnojiva ima dovoljno za proljetnu sjetvu i prihranu usjeva, osobito kod velikih poljoprivrednih sustava koji robu nabavljaju mjesecima unaprijed. No, problem bi se mogao pojaviti kod srednjih i malih proizvođača, koji gnojivo češće kupuju tijekom same sezone i već sada osjećaju rast cijena i neizvjesnost oko raspoloživosti robe.

Nestašica ostaje najveći rizik

Na pitanje je li u ovom trenutku veći problem rast cijena ili potencijalna nestašica, Galetin odgovara da su prisutna oba rizika. Cijene na svjetskom tržištu već rastu, ali dio tog rasta proizlazi i iz psihološkog momenta, odnosno iz ugrađivanja takozvane marže rizika u cijenu proizvoda. Drugim riječima, dobavljači koji možda još imaju dovoljno robe već sada podižu cijene zbog straha od daljnjeg razvoja događaja. Ipak, naglašava kako bi u slučaju duljeg trajanja sukoba pitanje raspoloživosti moglo postati ozbiljnije od samog rasta cijena. Podsjeća i da se strateške sirovine u odgovornim nacionalnim ekonomijama uglavnom osiguravaju za razdoblje od 60 do 90 dana, što znači da postoje određene rezerve, ali i da se već sada nameće pitanje što nakon toga ako se kriza nastavi. U tom slučaju, kaže, tržište će reagirati po svojoj surovoj logici odnosa ponude i potražnje.

»Ako se amputira ponuda za 20-30% koja dolazi iz zaljevskih zemalja, normalno je da će na bazi te tržišne paradigme i odnosa relacije ponude i potražnje cijena otići gore«, ističe Galetin.

Mogući rast cijene žitarica i hrane

Takav razvoj događaja, očekivano, mogao bi se preliti i na tržište hrane i žitarica. Kako navodi, skuplji inputi nužno podižu kalkulativnu cijenu proizvodnje, iako se u praksi često događa da upravo poljoprivredni proizvođači ostaju najviše oštećeni zbog loše uređenog tržišta. Kao primjer navodi aktualnu cijenu pšenice, za koju smatra da je vrlo niska u odnosu na proizvodne troškove.

»Generalno, može se očekivati upravo to. Kalkulativna cijena proizvodnje žitarica recimo jeste jedan od elemenata zašto bi te iste žitarice trebale poskupjeti. Nažalost, mi vidimo u tom prometnom lancu od njive do trpeze kako je prva karika, a to su poljoprivredni proizvođači, uvijek žrtva loše uređenog tržišta«, kaže on.

Kriza se, dodaje, neće zaustaviti samo na gnojivima i ratarstvu. Posljedice će se osjetiti u svim segmentima poljoprivredne proizvodnje, ali i šire. Kako rastu troškovi transporta, tako rastu i cijene u proizvodnji, uslugama i drugim djelatnostima koje ovise o logistici.

»Osjetit će se u svim segmentima jer recimo dizel gorivo je utkano u tkivo privrede na cjelokupnoj razini. Poskupljuju troškovi proizvodnje u industrijama, u uslužnim djelatnostima, u turizmu, dakle svuda jer dizel gorivo participira u svim tim segmentima. Bez logistike se ne može, a ona je ovisna o gorivu kako bi se nastavila kretati. Kako raste trošak transporta, tako rastu cijene«, navodi Galetin.

Na pitanje može li ova kriza promijeniti ponašanje poljoprivrednika, odgovara da je to sasvim realno. Proizvođači, kaže, reagiraju vrlo pragmatično. Sve se, na kraju, svodi na budžet, koji je iz godine u godinu pod sve većim pritiskom.

»Ako im poraste cijena gnojiva, oni će smanjiti njegovu uporabu. Jednostavno imaju svoj budžet i kreću se u okviru njega. Nažalost, taj budžet je iz godine u godinu sve manji imajući u vidu sve okolnosti oko loših vremenskih i ostalih uvjeta«, kaže Galetin.

Na kraju upozorava i da zabrinutost međunarodnih organizacija zbog mogućih nestašica hrane nije bez osnove. Globalno tržište hrane, smatra, i dalje je duboko neuravnoteženo, a svaki novi poremećaj najprije će pogoditi najsiromašnije zemlje, koje imaju najmanje kapaciteta da se zaštite od rasta cijena i poremećaja u opskrbi.

»Svaki poremećaj na tržištu hrane će najprije osjetiti siromašne zemlje s lošim financijskim kapacitetima što će dovesti do povećanja siromaštva«, zaključuje Galetin.

Ivan Ušumović