Vjerojatno nema Subotičana, a napose Subotičanki, kojima nije prepoznatljivo ime sugrađanke Marije Šabić, vlasnice butika »Fara fashion«. Ova kreatorka svojim je radom u domenu visoke mode iz jedne male sredine otvorila vrata svojim kreacijama i na najglamuroznijim revijama i izborima za miss.
4Kako ste i kada otpočeli put visoke mode?
Cijeli život se bavim modom. Počela sam prije 20 godina kada sam otvorila butik vjenčanica, no ubrzo sam shvatila da me najviše zanima glamur i visoka moda. Jednostavno, to je moj stil. Možda će zvučati prepotentno, ali volim raditi unikate i zato sam se preusmjerila na večernje haljine, a materijal za šivenje nabavljam isključivo u Parizu. Mogu reći da poslije mnogo godina predanog rada stižu i rezultati, a za mene je rad sam po sebi nagrada.
4Najpoznatije ste ime u samom vrhu visoke mode u Jugoslaviji. Kako ste se uspjeli probiti?
Sve se to događa slučajno, a možda to Bog nagrađuje predan rad. Prije sedam go-dina Vesna Jugović je vidjela moje kreacije i pozvala me da radim za Miss YU. Radila sam kreacije i za sve velike svjetske izbore. Moram spomenuti da je jedna moja haljina 1999. godine u Düsseldorfu osvojila nagradu – najljepša haljina na svijetu koju nije dobio još nijedan kreator iz Jugoslavije.
4Što smatrate Vašim najvećim uspjehom do sada?
Najveći uspjeh je moj angažman na izboru za miss Europe koji je održan u Beiruthu 28. prosinca 2002. Kreirala sam haljine za misice svih zemalja koje su sudjelovale. I do toga je došlo slučaj-no. Glavni pokrovitelj izbora Anthony Bonje vidio je u Japanu moje haljine na jugoslavenskoj missici i pozvao me na suradnju. To je najglamurozniji i najskuplji izbor za mis kojemu je nazočilo oko 2.500 ljudi. Tom prigodom bila je priređena i revija visoke mode kuće »Osbon«, za koju sam ja kreirala. To je vrh svjetske mode i sve više kreatora teži dobivanju takvog angažmana, jer su tako veliki izbori za miss najbolja reklama kreatorima.
4Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Planiram napraviti modnu reviju koja bi okupila cvijet stvaralaštva subotičkog okruženja, a sve na temelju fascinacije bunjevačkom narodnom nošnjom. Voljela bih sa Zvonkom Bogdanom i Subotičkim tamburaškim orkestrom prirediti modnu reviju gdje bih predstavila stiliziranu bunjevačku narodnu nošnju s detaljima. Angažirala bih tim povodom naše slamarke. Do sada sam surađivala s Marijom Dulić i Jozefinom Skenderović, zatim slikarke, možda i keramičare. Budući da je to jako veliki posao planiram to uraditi tek za nekoliko mjeseci i to u Zagrebu i Beogradu.
D. Dulić
