Odluka Vlade Srbije kojom se uvodi obvezno sklapanje pisanih ugovora između poljoprivrednih proizvođača i otkupljivača, odnosno prerađivača, za dio poljoprivrednih proizvoda otvorila je pitanje hoće li nova pravila doista donijeti veću sigurnost proizvođačima ili samo povećati administrativne obveze u ionako složenom sustavu otkupa

Dok Ministarstvo poljoprivrede mjeru predstavlja kao korak prema uređenijem i transparentnijem tržištu, iz sektora otkupa upozoravaju da se pravi problemi ne rješavaju dodatnim papirima, nego strožom kontrolom onih koji posluju mimo pravila. Odlukom je propisano da je za svaku isporuku poljoprivrednih proizvoda od strane poljoprivrednog proizvođača prerađivaču ili otkupljivaču potrebno sklopiti pisani ugovor u sljedećim sektorima: žitarice, za merkantilnu pšenicu i merkantilni kukuruz; voće i povrće, za sljedeće svježe poljoprivredne proizvode: rajčice, luk i češnjak, kupus, mrkvu, krastavce i kornišone, paprike, jabuke, trešnje, šljive, maline, kupine i borovnice; prerađeno voće i povrće, za smrznute maline, kupine, trešnje, borovnice i šljive; govedinu i teletinu, za stoku za klanje; mlijeko i mliječne proizvode, za sirovo kravlje, ovčije i kozje mlijeko; svinjsko meso, za žive svinje za klanje; pčelinje proizvode, za prirodni med i ostale pčelinje proizvode; ostale proizvode, za merkantilni krumpir. Odluka je donijeta u skladu sa Zakonom o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda i stupa na snagu osmog dana od dana objave u Službenom glasniku Republike Srbije.

Otkupljivači upozoravaju na dodatnu administraciju

Ovu Odluku i njene posljedice za naš tjednik komentira generalni direktor kompanije Meteor Commerce iz Sombora mr. Jeca Ilić. Kaže kako još nije uspio vidjeti samu odluku kako ona doista izgleda, već samo komentare o tome zašto se uvodi obveza otkupljivača o sačinjavanju pisanog ugovora prilikom otkupa robe.

»S obzirom na to da nema nikakvih bližih odredaba kako treba izgledati ugovor, odnosi li se to na sve otkupljivače, postoji li neka vrsta selekcije? Ne postoji nikakvo pravilo i meni se čini kako je ovo samo dodatni administrativni korak koji dovodi do povećanih troškova u samoj poljoprivrednoj proizvodnji. Na kraju opet to mora platiti taj poljoprivredni proizvod koji će se otkupiti, a potom i prodati, što znači kako će u konačnici sam proizvođač plaćati izradu tog ugovora. Ono što želim reći, kada kažem kako nema selekcije, očito je kako su oni koji su donijeli takvu odluku htjeli reći poljoprivrednim proizvođačima – sada imate pravnu sigurnost, transparentnost. Jeste Zakonom o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda predviđena obveza sačinjavanja pisanih ugovora, međutim pisani ugovori su i ono što mi već sada radimo. Mi ni jedan kilogram poljoprivrednog proizvoda od poljoprivrednog proizvođača nismo otkupili a da o tome nismo sačinili obračunski list ili takozvanu priznanicu koja se sačinjava u skladu sa Zakonom o porezu na dodanu vrijednost. Prema tome, u tom obračunskom listu postoje podaci tko je otkupljivač i tko je proizvođač. Postoje podaci o količinama i kvaliteti robe koja je predmet trgovine, postoji cijena po kojoj se taj proizvod otkupljuje i rok u kojem se proizvod mora isplatiti onome tko je bio vlasnik te robe prije sačinjavanja obračuna. Prema tome, ne vidim što će pisani ugovor više od toga regulirati; to je samo još jedan dokument u više primjeraka koji će biti obvezan. Niti će to povećati pravnu sigurnost za poljoprivrednog proizvođača, jer je obračunski list vjerodostojna isprava u potencijalnom sudskom postupku. Neće se postići niti veća transparentnost od postojeće, a niti će to utjecati na uređenje tržišnih odnosa. Jedino što će se povećati su administriranje i formalnosti u tom postupku, a naravno i troškovi«, naglašava Jeca Ilić.

Kako kaže, ima osjećaj da odluka koja je donijeta nije temeljena na praksi i na iskustvu ustaljene prakse u poslovanju otkupljivača. Razumije da postoje oni koji na neki način vrše otkup poljoprivrednih proizvoda bez toga da sačinjavaju obračunske liste, ali to je već domena privrednog kriminala, što treba netko drugi rješavati. Svi otkupljivači koji su obveznici PDV-a imaju obvezu sačinjavati obračunski list.

»Oni koji nisu obveznici nemaju ni pravo otkupljivati poljoprivredne proizvode. Zato zaista ne vidim što se to na ovaj način poljoprivrednim proizvođačima pomoglo, čak naprotiv, ako ovo zaživi« kaže Ilić.

Hoće li nova pravila otežati otkup?

Ilić u daljem razgovoru kaže kako smatra da manji poljoprivrednici neće teže nalaziti otkupljivače. Radi se o tome da će se prepisivati podaci iz obračunskog lista na ugovor, tiskati u dva primjerka nešto što nitko neće ni pogledati kasnije.

»Oni koji su ovo pravili misle kako poljoprivrednik na ljeto završi žetvu, dođe kod otkupljivača, preda svoju robu, uradi obračun i završi cijelu priču. To ne ide tako. Mi moramo, ako se bavimo otkupom, staviti opće uvjete otkupa na otkupno mjesto gdje se vidi što primamo, koju kvalitetu, tko utvrđuje kvalitetu i po kojoj cijeni otkupljujemo. Naglašava se je li to akontna ili konačna cijena, te pod kojim uvjetima primamo robu na skladištenje, odnosno lagerovanje, odnosno čuvanje. S druge strane, taj proizvođač će možda predati deset tona, a i tih deset tona rijetko tko će odmah obračunati. Skinut će recimo tri tone za obveze koje ima u lipnju, pa će čekati cijenu u rujnu i uzeti još tri tone, a ostatak će recimo obračunati na proljeće. Mi ćemo za tih deset tona za koje inače pravimo tri obračunska lista praviti dodatno još i tri ugovora. Ne vidim što će biti na ugovoru više od onoga što je do sada stajalo na obračunskom listu. Možda će još trebati dodatno izvješće o tome kada smo svaki obračun isplatili, što je nepotrebna informacija« naglašava Jeca Ilić.

Umjesto ugovora, potrebna stroža kontrola otkupa

Pitali smo našeg sugovornika postoji li negdje naznaka za potrebom ovjere ugovora kod javnog bilježnika, na što je odgovorio kako se nada da se zaista takvo što neće zahtijevati.

»Zamislite samo koliko će to sredstava oduzeti proizvođaču kada javni bilježnik naplati sve svoje namete prilikom ovjere ugovora za recimo prodaju sto tona soje. To bi bio dodatni udarac na poljoprivrednike. Stoga se zaista nadam kako se neće zahtijevati ovjera ugovora kod javnih bilježnika. Problem je što nigdje decidno ne piše što će sve biti obveze. Ako ćemo pričati o nekoj dodatnoj pravnoj sigurnosti, onda bi bilježnik to trebao ovjeravati kada je otkupljivač fizička osoba. Ministarstvo poljoprivrede skupa s Ministarstvom trgovine preko tržišne inspekcije trebaju se baviti time tko može biti otkupljivač, kako se ne bi dogodilo da netko tko negdje ima običnu nastrešnicu otkupi 5.000 tona proizvoda koje navodno drži na lageru, a nema nigdje lager. Tu se trebaju uvesti pravila ako hoćemo urediti tržišne odnose. Takvi otkupljivači svjesno uleću i plaćaju višu cijenu, time nama koji zaista imamo troškove skladištenja obaraju cijene usluga, a onda nakon nekoliko mjeseci netko od proizvođača ostane kratak. Tu se moraju uređivati odnosi i donositi pravila, da se dozvoli rad onima koji imaju kadrovske, financijske i materijalne kapacitete, u suprotnom da se ne dopusti otkup. Umjesto regulacije tog polja, mi uvodimo dodatni papir. Smatram kako bi odluka trebala reći, za otkupljivače koji su obveznici PDV-a za koje postoji obveza po zakonu o PDV-u izdavanja obračunskih listova, da se ova odluka na njih ne odnosi. To bi odmah smanjilo posao za 95%. Ako netko tko nije u sustavu PDV-a, a hoće se baviti otkupom poljoprivrednih proizvoda, neka taj onda pravi ugovore. Previše vremena će nam otići na dodatno administriranje kada dođe vrijeme intenzivne žetve, otkupa i obračuna«, zaključio je Jeca Ilić.

Ivan Ušumović