Obnovljeni križ na Bregu

»Svaki od tih križeva imao je svoju namjenu. Štitio je građane Rume od bolesti, nemaštine, ratova, a križ na Pavlovačkom putu, prema vjerovanju, štitio je polja i oranice od bolesti i vremenskih nepogoda«, kaže Mirko Mijić

Križevi pored puta materijalna su, ali i duhovna baština i govore nam puno o prošlom vremenu. Kada je u pitanju Ruma, povijesni podaci govore da je u tom gradu 1836. godine bilo devet javnih križeva i jedan javni kip u čast svetog Ivana Nepomuka u Ulici sv. Ivana, uz kapelicu koja je bila uzidana uz ogradu župne porte. Danas ih je očuvano svega šest. Jedan se nalazi ispred crkve i sazidan je 1748. godine u vrijeme kada je građena crkva. Drugi obnovljeni križ nalazi se na Bregu (dijelu Rume gdje većinom žive Hrvati), a dva su izmještena u portu crkve. Samo jedan od njih u svom prvobitnom obliku i danas se nalazi na svom izvornom mjestu. Smješten je na Pavlovačkom putu uz cestu prema Vrdniku.

Obnovljen križ na Bregu

»Na sve četiri strane ulaza u Rumu nekada su stajali križevi čuvari. Svaki od tih križeva imao je svoju namjenu. Štitio je građane Rume od bolesti, nemaštine, ratova, a križ na Pavlovačkom putu, prema vjerovanju, štitio je polja i oranice od bolesti i vremenskih nepogoda«, kaže član Pastoralnog vijeća župe Uzvišenja Svetog Križa u Rumi Marko Mijić dodajući: »U knjizi Carla Bischoffa nalazi se fotografija toga križa i naroda oko njega. U pozadini se vidi žitno polje. Na blagdan Sv. Marka, kada je blagoslov žita, na to mjesto dolazile su litije i župnik je blagosiljao polja«.

Jedan od križeva nalazio se kod Osnovne škole Dušan Jerković u Rumi, ali je zbog proširenja ulice premješten u portu crkve. Drugi je donesen s francuskog groblja, a na izlazu iz Rume prema Velikim Radincima u raslinju je ostalo samo postolje križa.

»Većinu križeva podigle su Njemice, koje su u to vrijeme u Rumi imale svoju udrugu. Spominju se imena Magdalene i Eve Nagel. Osim križeva, sačuvana je i statua svetog Ivana Nepomuka koja se nalazila u kući gdje je danas tržnica, a koju čuvamo u našoj crkvi. Osim nje, ponosno čuvamo u našoj porti još dva križa«, objašnjava Mijić.

Francuski križ

Obnova

Novi granitni križ na Bregu posvećen je i blagoslovljen početkom siječnja 2006. godine. Njegovu izgradnju financirao je Fond za gradsko građevinsko zemljište iz Rume, a u sklopu uređenja raskrižja kod HKPD-a Matija Gubec. Stari križ, izrađen od pješčara, bio je oštećen i uklonjen zbog ometanja prometa. Povijesni zapisi svjedoče da je još 1883. godine, uz odobrenje đakovačkog biskupskog stola, prikupljen novac za podizanje kamenog križa na tadašnjem Hrvatskom brijegu. Pretpostavlja se da je taj križ zamijenio stariji, drveni obredni križ oko kojeg su se održavale procesije na Sv. Marka i tijekom Prosnih dana.

»U godini 1883. dobiveno je dopuštenje od biskupskog duhovnog stola, Đakovo, pod brojem 363 od 3. travnja 1883. uzeti 50 forinti za svrhu blagajne rimokatoličke župne crkve u Rumi za podizanje kamenitoga križa na hrvatskom Brijegu...Taj križ solidne radnje da bude, a dotična općina da se obveže u ovih troškova okolo popravaka tog križa«, u potpisu, biskup Josip Juraj.

Prepostavlja se da je to bio drveni obredni križ oko koga su katolici nove Rume organizirali svoje procesije na Markov dan i Prosne dane koji su pomični praznici. Križ koji je podignut 1883. godine, zamijenio je dotrajali drveni križ. Župnik u to vrijeme u Rumi bio je Martin Vicze.

Spomen na rat i epidemije

Kako u svom tekstu o križevima u Rumi navodi kustosica Zavičajnog muzeja Ruma Snežana Janković, stare mape Rume i rumskog atara iz XVIII. stoljeća ukazuju da su križevi postojali i tada, ali oni nisu sačuvani. Bilo ih je deset. Svi križevi, postojeći i oni kojih više nema, građeni su s određenom namjenom. Namjena je bila da štite mjesto na kome stoje (križevi čuvari), da se ispred njih obavljaju vjerski obredi (obredni križevi) i da čuvaju sjećanje na određene ličnosti (spomen križevi).

Križ koji je stajao na mjestu gdje su sahranjeni vojnici Napoleonove armije, tzv. Francuski križ nalazi se danas u južnom dijelu porte rimokatoličke crkve. On je podignut 1906. godine kao spomen križ vojnicima koji su tu pokopani. Izmješten je u drugoj polovini osmog ili tijekom devetog desetljeća XX. stoljeća zbog širenja naselja. Njegovu sudbinu doživjela su još tri križa, koja su zbog asfaltiranja ulica i proširenja grada prenijeta u porte rumskih crkava.

Napoleonovi vojnici, Francuzi, dovedeni su u Rumu kao zarobljenici poslije bitke kod Asperna 1809. godine u kojoj su Austrijanci pod nadvojvodom Karlom porazili Napoleona. Smješteni su u konjičku vojarnu, koja se nalazila na mjestu današnje Osnovne škole Veljko Dugošević. Međutim, samo dva mjeseca nakon dolaska među njima izbija epidemija od koje umire 30 zarobljenika. Oni nisu bili sahranjeni na rumskom groblju, nego na jednoj parceli u starom rumskom ataru koja je poslije toga nazvana Francusko groblje.

»Godine 1813. poslije bitke kod Lajpciga u Rumu su ponovo dovedeni zarobljenici Napoleonove armije, ovog puta Talijani. U bitci kod Lajpciga, u povijesti poznatoj kao Bitka naroda, Napoleonovu armiju su, osim Francuza, činili Talijani, Poljaci i Nijemci iz Rajnske konfederacije. Krajem godine među zarobljenicima dovedenim u Rumu pojavila se epidemija tifusa i trajala je sve do lipnja 1814. godine. Umrlo je 92 zarobljenika. Oni su u početku sahranjivani na Rimokatoličkom groblju, a kasnije, kada je epidemija uzela maha, na Francuskom groblju. Ovo groblje bilo je obilježeno drvenim križem do 1906. godine, kada je Njemica Eva Nagel podigla kameni križ. Na njemu je bio uklesan natpis na njemačkom jeziku: ’Ovdje leže hrabri borci, mir pepelu njihovom’. Vremenom je tekst postao nečitak, a danas se jedva nazire da je uopće i postojao. Tako je i s grobljem. U vrijeme kad je nastalo bilo je van naselja, ali uočljivo je kako zbog svježih humki tako i zbog križa kojim je bilo obilježeno. Vremenom su se humke slijegale, a kad su u potpunosti obrasle travom i raslinjem, postale su nevidljive. Samo je križ ukazivao da je tu netko pokopan. Poslije više od jednog i pol stoljeća, kada se grad širio ka sjeveru i kada je produžena Orlovićeva ulica, križ je sklonjen. Danas rijetko tko zna da je usred borkovačkog naselja, iza kuće u Orlovićevoj ulici broj 109, stajao križ koji je označavao Francusko groblje. Francuski križ danas se nalazi u izuzetno lošem stanju. Na njemu su vidljivi tragovi zelene boje kojom je nekad bio obojen. Kip na križu, corpus, zahrđao je kao i metalna ograda. Iznad corpusa urezana su slova: INRI. Tekst ispod križa, na gornjem dijelu postolja više nije čitljiv. Treba napomenuti da je križ prelomljen na dvije polovine. Polovina koja se sastoji od gornjeg dijela postolja i samog križa visoka je 260 cm, a druga polovina u vidu donjeg dijela postolja 83 cm«, navodi Janković.

S. D.

Križ na Pavlovačkom putu