Nepovjerenje građana je veliko i koliko god se trudili promijeniti odnos građana to se neće moći uraditi dok transparentno ne ukažete na sve što se događa u okviru biračkog popisa, koji su problemi, kako se mogu otkloniti i da pokažete na nekom primjeru da se to zaista i radi

Zastupnici Skupštine Srbije 28. siječnja ove godine izabrali su članove i zamjenike članova Komisije za reviziju, verifikaciju i kontrolu točnosti i ažuriranja registra birača čije je formiranje predviđeno izmjenama Zakona o jedinstvenom biračkom popisu koje su usvojene 7. studenoga prošle godine u skladu s preporukama ODIHR-a. Komisija je samostalno tijelo koje čini deset članova i njihovi zamjenici. Osam članova imenuje se na prijedlog klubova zastupnika, dok se dva člana i njihovi zamjenici imenuju na prijedlog udruženja koja je Republička izborna komisija ovlastila za promatranje najmanje tri izborna postupka, pa su članovi komisije predstavnici CRTA-e i CeSID-a. O registru birača, radu Komisije i očekivanjima za Hrvatsku riječ govori predstavnik CeSID-a, zamjenik člana Komisije za reviziju, verifikaciju i kontrolu točnosti i ažuriranja biračkog popisa Ivo Čolović.

►Kako se prije jedinstvenog popisa vodila evidencija birača? Koliko je tu bilo prostora za zlouporabe i koliko ih je bilo?

Uvođenje jedinstvenog popisa birača 2011. godine, gledano iz ove perspektive, zaista je bio veliki pomak. Do tada je svaka lokalna samouprava vodila registar birača za svoj teritorij, za građane koji su imali prebivalište na teritoriju te lokalne samouprave. Mogućnost za zlouporabe bila je veća, a ažuriranje biračkog popisa bilo je znatno sporije nego što je to od uvođenja jedinstvenog popisa birača. Znali smo za primjere ljudi koji su upravo zbog neadekvatnog ažuriranja bili u registru birača, recimo u dvije lokalne samouprave. Jeste, postojale su mogućnosti zlouporabe i sumnje u točnost biračkog popisa. Upravo mogućnost da se bude u registru birača više lokalnih samouprava bio je prvi problem koji je bilo neophodno ispraviti kroz jedinstveni popis birača. Kada imate jedinstveni popis birača, može se utvrditi pojavljuje li se jedan jedinstveni matični broj više puta u biračkom popisu.

► Često se govorilo o tome da su u registru birača bili i davno preminuli. Je li taj problem riješen kroz jedinstveni popis birača?

Događalo se, ali nažalost to je i danas problem. Imamo pritužbe građana na to da su preminuli članovi obitelji u registru birača. Dok je svaka lokalna samouprava vodila svoj popis birača, moglo se dogoditi da netko premine u jednom gradu, ali da je i dalje ostao na popisu birača u nekoj drugoj lokalnoj samoupravi gdje se također nalazio na popisu birača. Do uvođenja jedinstvenog popisa birača pojedinačni registri birača vođeni su u različitim programima, različitim bazama podataka.

► Ključni problem izbornog sustava bili su registri birača. Trebao ih je riješiti jedinstveni popis birača. Već 15 godina vodi se jedinstveni registar birača, ali s obzirom na primjedbe oporbe pa i ODIHR-a, čini se da je ostalo i dalje prostora za zloupotrebu. Gdje su bili najveći problemi u 15 godina primjene ovog zakona? Kako su moguće pritužbe čak i na dupliranje birača ako se vodi jedinstvena evidencija?

U jedinstvenom popisu birača praktički je nemoguće dupliranje birača. Iako je bilo optužbi, one su bile teško dokazive. Ova komisija sada bi trebala utvrditi ima li propusta u biračkom popisu tako što ćemo uraditi određene analize, kao što je način upisa i ispisa iz registra birača, kako se kod promjene prebivališta osoba upisuje u birački popis; ako netko premine, kako se ta osoba briše iz registra birača. Opet smo imali optužbe na preminule osobe u registru birača. Pokušat ćemo upariti matične knjige umrlih s jedinstvenim biračkim popisom da vidimo jesu li se tu dogodili određeni propusti. Kada netko premine, ne briše se automatski iz popisa birača, već to treba uraditi službenik koji se time bavi. Imamo informacije da se to radi na svakih sedam dana, pa imamo pet-šest dana, možda i više da je netko preminuo, a i dalje je u registru birača. Želimo provjeriti i jesu li prilikom tog ažuriranja neke osobe ostale u registru, ako jesu zašto, što je spriječilo nekog službenika da preminulu osobu obriše iz biračkog popisa. Nepovjerenje građana je veliko i koliko god se trudili promijeniti odnos građana to se neće moći uraditi dok transparentno ne ukažete na sve što se događa u okviru biračkog popisa, koji su problemi, kako se mogu otkloniti i da pokažete na nekom primjeru da se to zaista i radi. Osim toga, uoči izbora veliku pometnju naprave pozivi na glasovanje. Uručuju se pozivi za one koji ne žive na naznačenoj adresi, ili na adresi zgrade ili nekih većih objekata. Pozivi onda ostanu okačeni na poštanskom sandučetu i svi se onda pitaju tko su ti ljudi; ako su na toj adresi, jesu li upisani samo zbog glasovanja iako na to pravno gledano ne bi imali pravo.

► Događale su se nevjerojatne stvari: na adresi stana od primjerice 30 četvornih metara bio je upisan veliki broj birača, neki su imali adrese trafostanica, fakulteta... Kako je to moguće?

To je upravo suština rada ove komisije. Suština je da imamo mogućnost uraditi analizu registra birača, usporediti veličinu stambenog objekta i broj upisanih birača na toj adresi. Znate i sami, događa se, napose u Beogradu, da građani na svoju adresu prijave rođake, prijatelje, susjede jer vlasnik stana u kome stvarno žive to ne želi. Često se događa da su pozivi za glasovanje upućeni upravo tim fantomskim stanarima. Formalno tu ne žive, ali ih je na adresu prijavio vlasnik stana.

► Netko je prijavio rođake na svoju adresu, pa zaboravio na njih i to se može opravdati. Ali kako je moguće da su birači prijavljeni na adresu nekog poduzeća, ustanove? Hoće li komisija moći spriječiti takve slučajeve?

Hoće. To je jedan od problema kojim ćemo se baviti. Podsjetit ću da su u komisiji i predstavnici vlasti i oporbe i nevladinog sektora. Upravo jedna od stvari je problem s adresama koje su često diskutabilne. Veliki broj adresa vodi se pod brojem 0, imate prijavljene na adresi Medicinskog fakulteta. Građani se pitaju kako je to moguće. Vjerujte, u pojedinim slučajevima moguće je. Moguće je da su građani prijavljeni na adrese kuća i stanova koji pripadaju nekoj ustanovi, poduzeću. Pokušavat ćemo čekirati adrese koje su bile sporne u prethodnim izborima i provjeriti je li bilo propusta u adresnim registrima ili se radi o objektima koji imaju stambene jedinice na koje su prijavljeni njihovi zaposleni. Ako se na narednim izborima dogodi ijedna primjedba na adrese, ponovno će dodatno pasti povjerenje u birački popis i sve što se događa na izborima u Srbiji.

FOTO: Beta / Luka Filipović

► Hoće li ova komisija moći spriječiti »seobu« birača iz jedne lokalne samouprave u drugu gdje su lokalni izbori? Odnosno, može li se dogoditi da se recimo 100 birača ispiše s adrese u jednoj lokalnoj samoupravi i upiše na adresu u drugoj baš uoči izbora i tamo glasuje?

Jednim dijelom to je riješeno za izbore 2024. godine. Zakonom je regulirano da se na lokalnim izborima može glasovati ako je prijava prebivališta na toj adresi duža od šest mjeseci. To bi za lokalne izbore koji su 29. ožujka značilo da se netko na novu adresu morao prijaviti u rujnu prošle godine, a realno tada se nije znalo ni kada će ti izbori biti održani. Ne kažem da to nije moguće, ali treba naći osobu koja je spremna šest mjeseci prije izbora odjaviti se sa svoje adrese, prijaviti na neku fiktivnu i naći toga tko će tu fiktivnu osobu dulje od šest mjeseci držati na svojoj adresi.

► Ako netko promijeni adresu, a izbori su za četiri mjeseca, znači ne može glasovati na novoj adresi. Može li na staroj?

Može. Recimo iz Leskovca se osoba preselila u Novi Sad, ali na biračko mjesto će ići u Leskovac, tamo gdje je bila prijavljena. To je upravo bila jedna od preporuka tadašnje Radne skupine koja se bavila izbornom reformom. Konkretno, predstavnici oporbenih stranaka inzistirali su na tome zbog izbora 2023., kada je bilo sumnji na prebacivanje ljudi iz jedne u drugu lokalnu samoupravu.

► Kako se usprkos jedinstvenoj evidenciji birača događalo da neke lokalne samouprave imaju više birača nego punoljetnih stanovnika?

Popis stanovništva i birački popis dva su potpuno različita registra podataka. Jedno je registar ljudi koji imaju pravo glasa. To su ljudi stariji od 18 godina, državljani su Srbije, imaju poslovnu sposobnost i oni mogu biti birani i birati. Popis stanovništva je realno stanje ljudi koji su tog momenta u jednoj državi. Kada ukrstite ta dva podatka, vidite koliko su u Srbiji prisutne migracije, odnosno koliko je onih koji samo formalno žive u Srbiji, imaju državljanstvo, prebivalište, imaju pravo glasa, a u stvarnosti su na privremenom radu u nekoj drugoj državi. Procjena je da je od 90-ih u potrazi za poslom oko milijun ljudi, uglavnom visokokvalificiranih, napustilo Srbiju. Većina njih nije se odrekla državljanstva Srbije, neki nisu ni dobili drugo, neki imaju dvojno državljanstvo, ali njihov broj nije mali. Pričamo o famoznih šest milijuna ljudi u registru birača, a procjene agencija koje se ozbiljno bave istraživanjem javnog mnijenja su da nema više od 4,8 do 5 milijuna ljudi koji mogu glasovati.

► Koliko je ta razlika broja upisanih u registar birača od broja onih koji tu realno žive mogućnost da se pojave i glasovi onih koji nisu glasovali?

Netko mora doći glasovati za tu osobu. Znači, ona mora imati osobnu iskaznicu ili putovnicu osobe u čije ima glasuje, ličiti na tu osobu, zatim mora glasovati i za sebe, a na biračkim mjestima vrši se kontrola UV lampom. Logistika je vrlo ozbiljna.

► Ali mnogo je lakše ubaciti 100 listića sa zaokruženim glasovima. Koliko je to pretjerana priča u javnosti, a koliko moguća?

Može se dogoditi ako nemate nikoga u biračkom odboru, ako ste sto posto sigurni da nitko od tih 100 ljudi neće doći glasovati. Imali smo primjera da se to događalo u selima. Nama je naša promatračica na posljednjim izborima javila da je na jednom mjestu birački odbor progledao kroz prste na nekoliko ubačenih listića. Mogućnosti promatrača su ograničene, ali reakcije članova biračkih odbora moraju biti mnogo ozbiljnije. Ako kao politička opcija imate oko 17.000 promatrača, s po dva člana biračkih odbora pokrijete izborni dana, takve stvari su nemoguće. Svaka takva optužba mora se provjeriti do kraja. Mi se nećemo baviti time, za to postoje birački odbori, lokalne izborne komisije, RIK, upravni sud i dalje sudovi koji bi to preuzeli, jer to su kaznena djela. Da bismo došli do toga, moramo imati obučene članove biračkih odbora, članove koji adekvatno predstavljaju kompletnu političku scenu, što znači da oporba mora imati članove biračkih odbora na svakom mjestu. Podsjetit ću na slučaj iz Bujanovca kada su izbori ponavljani četiri ili pet puta. Osoba je preminula u BiH, ali nitko nije donio uvjerenje o smrti i ona nije mogla biti brisana iz registra birača. Ljudi u Bujanovcu znali su o kome se radi i netko bi nonšalantno zaokružio da je ta preminula osoba glasovala, jer interes je bio obarati izbore. Ako nemate kontrolu, netko može ubaciti više listića. Na biračkom mjestu ubaciti 100 listića ozbiljan je rizik. U Srbiji je 8.000 biračkih mjesta i tih 100 listića donosi 80.000 glasova, a broj je to koji teško može prelomiti izborni rezultat, a rizik je ozbiljan.

► Nije lako naći ni članove biračkih odbora, često su to ljudi koji i nisu svjesni ozbiljnosti posla kog su se prihvatili. Koliko se mora raditi s članovima biračkih odbora i tko to treba raditi – stranke koje ih angažiraju ili državna tijela?

RIK ima obuku za članove stalnog i proširenog sastava biračkih odbora. Jedan od prijedloga izmjena tri zakona koji trebaju unaprijediti izborni proces u Srbiji je uvođenje pravila po kome članovi biračkih odbora i proširenog sastava biračkih odbora mogu biti samo oni koji su prošli obuku RIK-a. Pojedine političke opcije su se već žalile zbog toga. Ali ako ste politička opcija koja želi vlast, a kažete ne možete motivirati 17.000 ljudi koji bi jedan dan pratili izbore, onda nešto nije u redu. Ako ne mogu stranke same, neka se udruže i tako pokriju sva biračka mjesta.

► Da se vratimo na Komisiju koja će se baviti revizijom jedinstvenog registra birača. Je li pomak već to što su u Komisiji predstavnici vlasti (5), oporbe (3), civilnog društva (2)? Koliko će u donošenju odluka biti značajan glas civilnog sektora, odnosno CRTA-e i CeSID-a?

Ova Komisija prva je instanca na kojoj imamo neku vrstu suradnje vlasti i oporbe i civilnog sektora koji je tu kao korektivni faktor. Prvi puta u jednoj komisiji s važnim nadležnostima imate i predstavnike civilnog sektora, i to ne kao promatrače već kao izravne sudionike koji mogu iznositi svoje ideje, ukazivati i rješavati probleme. Imamo pravo glasa, što je važna stvar. Nismo tu radi kozmetike, već se radi o dvije organizacije koje u slučaju CeSID-a izbore prate 30 godina, a u slučaju CRTA-e 10 godina. Imamo iskustva, ideje, rješenja i to ćemo pokušati progurati kroz ovu komisiju u nadi da ćemo na kraju dobiti bolji registar birača. Komisija odluke donosi kvalificiranom većinom, što znači da se neka odluka može usvojiti ako za nju glasuju najmanje dva člana iz svake grupacije. Na ovaj način nevladin sektor može imati presudan glas, odnosno ako se s nekim prijedlogom ne slaže član komisije iz CRTA-e ili CeSID-a odluka ne može biti usvojena.

► Održano je nekoliko sjednica Komisije, što je do sada urađeno?

Na prvim sjednicama razmatrali smo formalna pitanja. Na prvoj sjednici usvojili smo plan rada kao jedan od ključnih dokumenata, na drugoj smo se bavili tehničkim stvarima poput grba, štambilja, legitimacije, određenih izjava gdje mi kao članovi komisije moramo voditi računa o podacima o ličnostima i potpisujemo izjave da ćemo čuvati te podatke. Sada na red dolaze analize, uvođenje pravila koja će Komisiju tako da kažem postaviti na noge za narednih pet godina koliko nam je mandat.

► Koliko ćete se oslanjati na suradnju s resornim ministarstvima, policijom?

U radu Komisije sudjeluju predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave i povjerenika za zaštitu ravnopravnosti. Oni nam na početku mogu ukazati što može biti problem u našim zahtjevima, analizama. Potpisivanjem izjava nama se otvaraju podaci o ličnosti i moramo voditi računa kako ćemo baratati tim podacima i kako ćemo ih koristiti. Od MUP-a ćemo tražiti evidencije koje imaju kako bismo ih ukrstili s registrom birača, to važi i za Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave koje vodi birački popis. Do sada suradnja je bila kvalitetna. Sve odluke su donesene jednoglasno. Činjenica je da su to bile formalne odluke, trebamo sačekati ozbiljnije probleme da vidimo koliko postoji suradnja u okviru Komisije i koliko ćemo imati potporu ovih državnih tijela.

► U dijelu lokalnih samouprava izbori su 29. ožujka. Je li bilo već pritužbi građana, političkih stranaka na zlouporabe, nepravilnosti?

Komisija će se baviti lokalnim izborima. Ovi izbori došli su brže nego što smo se nadali, ali imat ćemo dovoljno vremena da istražimo neke naše sumnje. Pripremili smo i formular kako bi građani mogli slati prijave problema, nepravilnosti i po prijavama moramo postupati. Samo je pitanje koliko ćemo moći odvojiti resursa za te aktivnosti. Želja postoji, financijska sredstva su osigurana. Do sada je jedina nedoumica bila iz oporbenih redova u Knjaževcu gdje je primijećeno da je 106 osoba promijenilo prebivalište u okviru iste općine. To neće ugroziti glasovanje, ali te promjene dogodile su se u roku od sedam dana i pitanje je kako je došlo do tih promjena. Od Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave tražili smo da provjerimo je li jedna ulica možda promijenila naziv, pa je možda zbog toga došlo do promjene podataka ili je nešto drugo u pitanju.

► Slijede parlamentarni i predsjednički izbori. Može li se očekivati da bude manje prostora za zloupotrebe nego što će biti na lokalnim izborima koji će biti 29. ožujka?

Nama je svakako plan da nakon devet mjeseci rada izađemo s prvim izvješćem o radu i što smo sve utvrdili, promijenili, ažurirali. Mislim da će to imati utjecaja na parlamentarne izbore koji će vjerojatno biti krajem ove godine.

► Mandat komisije je pet godina. Očekujete li da će posao biti završen za tih pet godina?

Za pet godina možemo vjerojatno otkloniti glavne probleme kao što su preminuli ljudi u registru birača, možemo probati utvrditi tko su ljudi koji dobivaju pozive, a nema ih na tim adresama, možemo objasniti građanima da ažuriraju svoje podatke, možemo probati smanjiti nepovjerenje u registar birača. Ključno je da kroz ovu Komisiju pokušamo uspostaviti mehanizam koji se biračkim popisom neće baviti samo ovih pet godina, već će se neko tijelo registrom birača baviti i u budućnosti.