Nakon premijerne izvjedbe predstave »Ždribac zlatne grive«, koju je režirao Zagrepčanin Želimir Orešković, prema istoimenoj bajci Balinta Vujkova, ova poetska bajka u domeni fantastike, nastavlja svoj život na sceni subotičkog Dječjeg kazališta. Prema riječima Rajka Ljubiča, koordinatora projekta, predstava će se igrati jedanput tjedno.
»Predstava je počela živjeti i nastojimo animirati što više vrtića i osnovnih škola da djeca organizirano dođu vidjeti predstavu. Igrat ćemo je dok bude zanimanja. Voljeli bismo ići i u okolna sela igrati našu predstavu, a nadamo se i gostovanjima u Osijeku i Šibeniku. Ako se pokaže da predstava može uspješno funkcionirati, krenut ćemo u institucionalizaciju hrvatske drame u Dječjem kazalištu. Za drugu polovicu ove godine planiramo postaviti predstavu na standardnom hrvatskom jeziku. Na taj način bismo izmjenjivali ikavicu i ijekavicu na sceni« - kaže Rajko Ljubič.
Posve je logičan odabir da bajka Balinta Vujkova »Ždribac zlatne grive« otvori hrvatski dio Dječjeg kazališta. Prva predstava za djecu urađena je na lokalnom dijalektu bačkih bunjevačkih Hrvata, na temelju jedne autohtone bajke, koja je iznikla na ovom tlu. Jezična problematika narodnih pripovjedaka koje je sakupio Balint Vujkov veoma je složena. Sakupljačevo interesiranje je u početku bilo ograničeno na sakupljanje bunjevačkih narodnih pripovjedaka, kako je to i sam Balint Vujkov zabilježio u svojoj knjizi »Hrvatske narodne pripovijetke (bunjevačke)«. Tijekom godina, dijapazon interesiranja folkloriste Vujkova proširen je na narodno stvaralaštvo i u drugim dijelovima Vojvodine. Imajući u vidu da se Balint Vujkov susretao s narodnim kazivačima, koji su govorili štokavskim, čakavskim i kajkavskim narječjem i služili se ikavskim, ekavskim i ijekavskim izgovorom, postaje jasno koliko je bio složen zadatak bilježenja narodnog blaga.
»Odlučili smo da prva predstava na sceni hrvatskog dijela Dječjeg kazališta bude na lokalnom dijalektu zbog lakše prijemčivosti i tada smo krenuli u sam posao postavljanja predstave, koji je bio mukotrpan, zbog nedostatka profesionalaca. Ravnateljica osječkog kazališta za djecu Jasminka Mesarić predložila nam je redatelja Želimira Oreškovića iz Zagreba, koji je prihvatio prijedlog. Onda smo raspisali audiciju za djecu koja će igrati u predstavi i 4. siječ-nja ove godine krenuli s radom. Od izabrane djece nitko nije znao ni kako se treba ponašati na sceni, tako da je bilo neophodno ukazati im na osnovne elemente scenskog govora. To je u početku izgledao skoro nemoguć zadatak. Međutim, zahvaljujući iskusnom redatelju, koji je prilagodio scenu i način pripovijedanja priče, odstupajući od klasične obrade dramaturškog teksta (Silvio Mirošničenko), primijenivši postupak pričanja bajke u slikama, premijerna izvedba ‚Ždripca zlatne grive’ bila je uspješna«, kaže Rajko Ljubič.
Smisao bajki je u naglašavanju mogućnosti da se postigne sreća, u inat svim nedaćama života. Bajka ne može bez čuda, a suština optimizma bajke je u vjeri da će se čudo dogoditi. Osim te vjere, svaka bajka kao da nam sugerira: ako si dovoljno hrabar, možeš izvojevati sreću. I baš kao u bajci, tekla je realizacija predstave »Ždribac zlatne grive«. Za vrijeme odsustva redatelja zbog drugih poslova, probe su nastavljene. Prema riječima Rajka Ljubiča, diplomirana glumica Marta Aroksalaši puno je pomogla uspješnom odvijanju rada na probama. Učio se tekst, kretanje i ponašanje na sceni, a djeca su morala svladati i osnovne korake »Divojačkog kola«, kojima ih je naučila Ankica Pešut. Kada se redatelj vratio 15. veljače, samo je skupio uvježbane elemente i premijera se mogla »dogoditi« 20. veljače. Za dva mjeseca djeca su imala oko 170 sati proba.
Da život ponekad može biti bajka, dokazala je uspješna premijera, koja aktualizira jedno pitanje Balinta Vujkova iz predgovora što ga je siječnja 1986. godine napisao za svoju posljednju knjigu »Jabuka s dukatima«: »Ima li smisla život koji se nije obogatio sanjarijama?«
Zvonko Sarić
