Napadi dronovima i projektilima na rafinerije, LNG terminale i naftne luke širom Perzijskog zaljeva proširili su rat povezan s Iranom na energetsku infrastrukturu regije, što je izazvalo snažne poremećaje na svjetskom tržištu nafte i plina te otvorilo pitanje stabilnosti globalne opskrbe energijom

Sukob vezan uz Iran prerastao je posljednjih dana iz vojne konfrontacije u ozbiljnu energetsku krizu, nakon što su iranski napadi dronovima i projektilima pogodili više ciljeva u državama Zaljeva i dodatno destabilizirali već napeto tržište nafte i plina. Prema navodima Reutersa, Iran je, uz nastavak sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, počeo gađati i energetsku infrastrukturu u susjednim državama, nastojeći pritiskom na opskrbne pravce i rafinerijske kapacitete povećati gospodarsku cijenu rata za cijelu regiju i njezine zapadne saveznike.

Napadi dronovima na energetsku infrastrukturu

Napadi su zahvatili niz strateški važnih objekata u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Omanu. Posljedice napada osjećaju i druge zemlje regije. U Iraku, posebno u Kurdistanu, dio proizvodnje nafte zaustavljen je iz predostrožnosti, iako neka postrojenja nisu izravno oštećena. U Izraelu su zatvorena pojedina plinska polja, uključujući Leviathan i Tamar, što dodatno povećava pritisak na regionalnu opskrbu energentima. Reuters ističe da je iranska strategija sada usmjerena na iscrpljivanje protivnika ne samo vojno, nego i preko energetskog sektora, kroz seriju napada na rafinerije, izvozne terminale, luke i transportne pravce. U tom kontekstu Hormuški tjesnac ostaje važan, ali više nije jedina priča. Problem više nije samo mogućnost blokade prolaza nego činjenica da se paralelno gađaju i kopnena i obalna energetska postrojenja širom regije. Saudijski Aramco upozorio je da bi nastavak takvih udara, zajedno s poremećajima plovidbe kroz Hormuz, mogao imati katastrofalne posljedice za globalno tržište nafte. Prema Reutersu, promet kroz Hormuški tjesnac već je ozbiljno poremećen, a dio izvoza pokušava se preusmjeriti prema Crvenom moru, no alternativni pravci ne mogu u cijelosti nadomjestiti kapacitet tog ključnog koridora. Rat se tako sve jasnije prelijeva na cijeli Zaljev. Australija je, primjerice, odlučila poslati nadzorni vojni zrakoplov i projektile zrak-zrak u Ujedinjene Arapske Emirate radi zaštite savezničkog zračnog prostora, dok Reuters navodi da su brojni gradovi u Zaljevu već bili izloženi iranskom bombardiranju. To pokazuje da sukob nije ograničen na teritorij Irana i Izraela, nego prijeti širim regionalnim sigurnosnim i gospodarskim posljedicama.

Energetski rat širi se na cijeli svijet

Na svjetskim tržištima posljedice su već vidljive. Cijena nafte brent snažno je rasla, u jednom trenutku gotovo do 120 dolara po barelu, dok su cijene plina također naglo skočile zbog bojazni od prekida LNG isporuka iz Katara. Reuters navodi da je europska cijena plina u jednom tjednu porasla za 75 posto, upravo zbog utjecaja rata, iranskih dronova i projektila na energetske tokove iz Zaljeva. Osim samih cijena energenata, rastu i troškovi transporta, osiguranja i logistike, što se potom prelijeva na industriju, poljoprivredu i potrošačke cijene širom svijeta. Reuters navodi da su premije ratnog osiguranja za pojedine tankere skočile s oko 0,25 na 3 posto vrijednosti broda, a vozarine za supertankere dosegnule rekordne razine. Europa pritom neće nužno biti najteže pogođena fizičkim nestašicama nafte, ali će vrlo vjerojatno osjetiti snažan udar preko cijena plina i uvoznog LNG-a. Međunarodna agencija za energiju navodi da kroz Hormuški tjesnac prolazi znatan dio svjetske LNG trgovine, pri čemu više od 10 posto tih količina završava u Europi, dok izvoz iz Katara i UAE-a ostaje od velike važnosti za globalno tržište. Svaki duži zastoj u proizvodnji ili izvozu iz tih država dodatno bi pojačao pritisak na europske potrošače i gospodarstvo, osobito u trenutku kada je energetska sigurnost i dalje osjetljivo pitanje. Europska komisija navodi da je LNG u 2025. činio 45 do 46 posto ukupnog uvoza plina u EU, pri čemu je SAD glavni dobavljač, ali Katar i dalje ima važnu ulogu. U drugom tromjesečju 2025. Katar je činio oko osam posto LNG uvoza EU, a svako smanjenje katarskih isporuka dodatno bi zaoštrilo tržište i podiglo cijene plina, posebno u državama koje više ovise o LNG-u poput Italije, Belgije, Francuske, Španjolske i Nizozemske. Istodobno, Norveška ostaje najveći dobavljač plina plinovodima, što Europi daje određeni oslonac, ali ne uklanja rizik od rasta cijena.

Nafta kao okidač potencijalne inflacije

Svoje mišljenje o ekonomskim posljedicama ovog rata za naš tjednik iznosi ekonomist prof. dr. sc. Ljubodrag Savić. Kako kaže, Iran nije toliko značajan za svjetsku proizvodnju nafte kao neke druge zemlje.

»Od 4,5 milijardi tona proizvedene nafte, najveći dio se proizvodi u Saudijskoj Arabiji, oko 700 milijuna tona. Na drugom mjestu je SAD sa 650 milijuna tona, na trećem mjestu Rusija s 500 milijuna tona. Treba istaći da Iran nije u fokusu kao proizvođač, ali jeste netko tko je zbog ratnih događanja blokirao širu regiju Bliskog istoka gdje se sada bombardiraju rafinerije, nije isključeno ni ciljanje naftovoda. Posebno je loše što je 20% svjetske nafte blokirano zbog odluke Irana da zatvori Hormuški tjesnac. Kina je upozorila Iran da izuzme kinesku naftu koja prolazi kroz tjesnac, jer Kina najveći dio svoje nafte upravo dobija iz tog dijela zaljeva. Postoji dio nafte koji prolazi ka Crvenom moru, ali ni to ne znači mnogo jer Iran targetira nalazišta u Saudijskoj Arabiji. Stoga se može zaključiti kako iz tog izlazi jedan krupan poremećaj koji će dovesti do najmanje dvije stvari. To su skok cijene nafte i udar na normalno funkcioniranje gospodarstva diljem svijeta. Tu su Europska unija, Japan, Južna Koreja, Kina, Australija, sve zemlje koje su veliki uvoznici nafte«, kaže profesor Savić.

Upitan hoće li rast cijene nafte izazvati skok inflacije, kaže kako o tome nema dileme jer postoji uzročno-posljedična povezanost. Ne može se izravno predvidjeti što će se događati, ali je za očekivati rast cijene nafte.

»Pamtim 2008. godinu kada je ostvaren rekord u cijeni barela koji je iznosio 147 američkih dolara. Mi još nismo blizu toga, ali imam dojam kako postoji mogućnost da cijena barela i preskoči tu brojku. To bi dovelo ne samo do inflacije, već i do zastoja proizvodnje, svih vrsta prometa, avio transporta; tu je poremećaj u opskrbi tekućim plinom. Infrastrukturne djelatnosti bi stradale od kojih ovisi skoro sve ostalo; tu je sva proizvodnja, to su životi ljudi. Ako dođe do cjenovnog i količinskog poremećaja na tržištu nafte, samim tim raste cijena proizvodnje, što dovodi do povećanja cijene krajnjeg proizvoda. Mi smo ovdje imali priliku iskusiti i hiperinflaciju u posljednjem desetljeću prošloga vijeka. Naravno, svijet neće ući u takvu vrstu krize, ali bez ikakve dileme će dovesti do rasta inflacije. To su realne komponente inflacije; ona je loša, ali gora od realne komponente inflacije jeste psihološka. Kada se u našim glavama useli inflacija kao fenomen, onda većina pokušava riješiti svoje pitanje tako što će povećati cijenu svojih proizvoda. Tako se dogodi lančana reakcija i stvori se kovitlac inflacije. Kaže se kako jednoznamenkastu inflaciju možete kontrolirati, ali čim dobije drugu nogu, onda je to mnogo teže«, ističe profesor Savić.

Energetska kriza prelijeva se i na Balkan

Kako od svjetskih događanja nisu imune ni zemlje Balkana, posljedice se također mogu očekivati. Profesor Ljubodrag Savić ističe primjer Naftne industrije Srbije koja je trenutačno pred potencijalnom akvizicijom od strane mađarskog MOL-a i ADNOC-a (Abu Dhabi National Oil Company) koji je upravo s prostora zahvaćenog sukobima u Iranu.

»Prije samo mjesec dana bili smo uvjereni kako smo ostvarili odličnu akviziciju, ali sada se sve dodatno usložnjava. Kako nevolja nikada ne ide sama, prekinut je i naftovod Družba zbog rata u Ukrajini, samim tim i dopremanje ruske nafte. Mađarska naravno ima problem zbog toga jer je ruska nafta mnogo jeftinija od arapske, a pritom cijena logistike dopremanja arapske nafte je nekoliko puta veća jer je prosto geografski dislocirana. Naravno, Hrvatskoj je to u interesu jer oni imaju svoj naftovod i korist od dalje distribucije nafte. ADNOC je, s druge strane, bio zainteresiran za dolazak u Srbiju jer ima svoju naftu, samim tim ne bi plaćali komercijalnu cijenu nafte. ADNOC također ima ogroman financijski potencijal. Planiraju se novi naftovodi, plinovodi, a sve se to sada stavlja pod znak pitanja zbog rata u Iranu. Kada u sve to još uključimo rat u Ukrajini, nesporazum Slovačke i Mađarske s Ukrajinom, Europsku uniju koja ima potpuno sterilno upravljanje, koja trpi posljedice svjetske ekonomske krize; vodeće zemlje Unije su u recesiji, tu su carine sa SAD-om, povećanje izdvajanja za NATO pakt... To je sve suprotno od onoga prije 15 godina kada je EU bila čvrsto u sedlu i dobro se razvijala. To su neki geopolitički problemi koji mogu ‘sahraniti’ europsko gospodarstvo. Stajat će Europska unija u redu za rusku naftu i plin, a možda i moliti. Situacija se mijenja iz dana u dan«, zaključuje profesor Savić.

Zbog svega toga aktualni rat više se ne može promatrati samo kao vojni obračun. On je prerastao u regionalni sukob u kojem se energetska infrastruktura koristi kao strateška meta, a napadi na rafinerije, terminale, luke i plinska postrojenja prijete izazvati dugotrajan poremećaj opskrbe, novi rast inflacije i dodatno usporavanje svjetske privrede. Što dulje budu trajali iranski udari na okolne zemlje i njihove energetske kapacitete, to će posljedice po Bliski istok, Europu i globalno gospodarstvo biti ozbiljnije.

Ivan Ušumović