Dužijanca je duhovno-kulturna baština hrvatske zajednice u Vojvodini i tako će se predstaviti u Europskom parlamentu * Najbolje bi bilo da se poštuje načelo reciprociteta i osigura mjesto za hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini Srbije, kao što predstavnici srpske manjine imaju osigurana mjesta u Hrvatskom saboru * Potrebno je pomaknuti vanjsku granicu EU prema jugoistoku i zato je za Hrvatsku proces proširenja na zapadni Balkan od strateške važnosti
Zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj Europske pučke stranke za Srbiju Davor Ivo Stier koncem je siječnja bio u službenom posjetu Srbiji u izaslanstvu Vanjskopolitičkog odbora EP-a. Tijekom posjeta susreo se i s predstavnicima hrvatske zajednice u Srbiji s kojima je razgovarao o položaju hrvatske nacionalne manjine, ostvarivanju manjinskih prava te obvezama Srbije u procesu europskih integracija. Stier je posjetio Hrvatski dom – Matica u Subotici, Beogradsku nadbiskupiju te Srijemsku biskupiju u Srijemskoj Mitrovici. On se sastao i s predstavnicima Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca, s kojima je razgovarao o predstavljanju Dužijance u Europskom parlamentu u Bruxellesu kojem je on pokrovitelj.
Davor Ivo Stier je istaknuti hrvatski političar i diplomat, član Hrvatske demokratske zajednice koji od srpnja 2024. ponovno obnaša dužnost zastupnika u Europskom parlamentu. Tijekom karijere bio je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih i europskih poslova (2016.-2017.), dugogodišnji saborski zastupnik te stručnjak za međunarodne odnose.
► U Europskom parlamentu u Bruxellesu 5. i 6. svibnja bit će predstavljena Dužijanca. Kako će izgledati, gdje će biti održano? Koji je značaj ovakvoga predstavljanja Dužijance u EP-u?
Dužijanca je duhovno-kulturna baština hrvatske zajednice u Vojvodini i tako će se predstaviti u Europskom parlamentu. Započet ćemo svetom misom u zgradi Parlamenta, te ćemo kasnije nastaviti s panelom. Bit će prikazan kraći film o Dužijanci te će se raspravljati o značaju, doprinosu i položaju Hrvata u Vojvodini i Srbiji.
► Bili ste nedavno u Srbiji kao član izaslanstva Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta i kao izvjestitelj za Srbiju u ime Europske pučke stranke (kojemu pripada i Hrvatska demokratska zajednica). Kakvi su Vaši dojmovi? Kakvi će biti efekti ovoga posjeta?
Samom posjetu izaslanstva Vanjskopolitičkog odbora prethodile su polemike oko svrhe našeg dolaska, intencijama parlamentaraca, itd. Vlasti su na početku odbile susrete na najvišoj razini, ali su ipak održani sastanci s ministrima vanjskih poslova i europskih integracija, kao i s predstavnicima vladajućih i oporbenih stranaka u Skupštini. Europski parlament mora dati svoju privolu za svaku novu članicu, te je stoga nužno da zemlje kandidatkinje imaju otvoreni dijalog s parlamentarnim izaslanstvima. Naravno, Srbija je suverena država i sama određuje smjer i tempo kojim želi ići. No, ukoliko se odluči za europske integracije, kao što je nedavno istaknuto u strategiji za Srbiju 2035., onda se mora promijeniti i odnos vlasti prema europarlamentarcima.
► Također ste posjetili i Hrvatsko nacionalno vijeće u Srbiji. Kako vidite položaj Hrvata u Srbiji? Koje su najvažnije odrednice položaja hrvatske nacionalne manjine u Srbiji po Vašem mišljenju?
Posjetom Hrvatskom nacionalnom vijeću i susretima u Subotici i Srijemskoj Mitrovici želio sam se bolje upoznati s aktivnostima hrvatske zajednice, ali i s problemima s kojima se susreće, kao što je na primjer pitanje vrtića u Tavankutu na hrvatskom jeziku. Veliki dio članova hrvatske zajednice imaju državljanstvo Hrvatske, to znači da su europski građani i utoliko smatram da se u Europskom parlamentu moraju artikulirati njihovi pogledi i potrebe. Dio toga smo već naznačili u prošlogodišnjoj rezoluciji o Srbiji i nastavit ćemo s takvim naporima jer su prava nacionalnih manjina vrlo važan dio pregovaračkog procesa.
► Kako vidite ulogu Jasne Vojnić, koja je u Srbiji na čelu HNV-a, a u Hrvatskoj zastupnica u Hrvatskom saboru?
Kao prvo, smatram ključnim da Hrvati mogu slobodno i bez upliva sa strane birati svoje predstavnike i vodstvo HNV-a. Jasna Vojnić je izraz volje pripadnika hrvatske zajednice, a činjenica da je također saborska zastupnica dodatno osnažuje zajednicu koju predstavlja. Naravno, najbolje bi bilo da se poštuje načelo reciprociteta i osigura mjesto za hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini Srbije, kao što predstavnici srpske manjine imaju osigurana mjesta u Hrvatskom saboru. To se trenutno ne poštuje i na tome se i dalje mora inzistirati.
► Kako vidite ulogu nacionalnomanjinskih stranaka u životu nacionalnih manjina i političkom životu države u kojoj žive i odnosima između domicilne i države matičnog naroda?
Nacionalne manjine mogu biti most među državama i u tom pogledu pozdravljam suradnju HNV-a i Srpskog narodnog vijeća. Djelovanje manjinskih političkih stranaka je također legitimno u demokracijama kako bi se osiguralo predstavljanje u političkim tijelima na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini. Ipak, smatram da moramo paziti da se pripadnike nacionalnih manjina ne stavi u zatvorene ideološke okvire, odnosno da ne postanu meta političkog prepucavanja među strankama većinskog naroda. Svaka vlast, bila ona više lijeva ili desna, trebala bi poštivati prava nacionalnih manjina.
► Europska unija se često kritizira kao previše birokratizirana, previše regulirana i normirana pa i nedemokratska u nekim segmentima. Kako Vi ocjenjujete dobre i loše strane Europske unije, budući da ste birani za zastupnika u Europskom parlamentu 2013. i 2014. i ponovno 2024.?
Europski parlament je jedina europska institucija koju građani izravno biraju. On donosi zakone, proračun, ratificira sporazume i potvrđuje Europsku komisiju, čime se osigurava demokratski legitimitet. Međutim, činjenica je također da Europska komisija često pokušava izbjeći ili ograničiti parlamentarni nadzor, ili pak presporo reagira na zahtjeve Europskog parlamenta o donošenju novih ili promjeni postojećih politika. Dijelom je to tako jer je Parlament suzakonodavac, to jest odlučuje zajedno s državama članicama okupljenim u Vijeću Europske unije. A nije jednostavno postići suglasnost 27 država. Unatoč tim nedostacima, nisam pobornik da se u ovom trenutku ide u reviziju Lisabonskog sporazuma. Ovakav okvir možda nije savršen, ali ipak omogućava državama poput Hrvatske da se gospodarski razviju i ravnopravno sudjeluju u donošenju odluka u EU.
► Što su bile teme u prvim mandatima, a što su danas, deset godina kasnije, u Europskom parlamentu?
Prije desetak godina je nekako još vrijedila sintagma da Amerika inovira, Kina kopira, a Europa regulira. To se sad bitno promijenilo. EU standardi više nisu globalno prihvaćeni kao norma koju drugi slijede, posebice po pitanju klimatskih promjena. Takva situacija dovodi europske tvrtke do neravnopravnog položaja s globalnom konkurencijom. Naše je gospodarstvo opterećeno normama koje sputavaju konkurentnost. Zato se u ovom sazivu Europskog parlamenta ide prema simplifikaciji, odnosno smanjivanju regulatornog i administrativnog opterećenja.
► Govorili ste prije godinu dana kako treba vratiti i ojačati industrijsku proizvodnju, a time i vojnu industriju u EU, a da bi trebalo i revidirati neke od odredbi zelene tranzicije koje koče tu industriju. Što se promijenilo od tada? Što je učinjeno na ulaganju u obranu u EU? Kako EU može vratiti produktivnost, konkurentnost i osigurati vlastitu sigurnost?
Od tada smo ukinuli određene obveze izvješćivanja o ispunjavanju klimatskih kriterija, odgodili na godinu dana primjenu sustava trgovine emisijama za promet i sustave grijanja kako bismo izbjegli poskupljenje režija i ukinuli smo potpunu zabranu za motore s unutarnjim sagorijevanjem. Za daljnje povećanje konkurentnosti između ostalog je potrebna veća diversifikacija opskrbe energijom, razviti vlastitu proizvodnju s nuklearnim i obnovljivim izvorima energije, revidirati sustav trgovine emisijama kako bi se smanjila cijena energije u Europi, te produbiti integraciju europskog jedinstvenog tržišta. Istovremeno, EU je donijela prvu Bijelu knjigu o obrani i plan »Spremnost 2030.« težak 800 milijardi eura, koji uključuje i program SAFE od 150 milijardi eura kredita za nabavu naoružanja.
► Prošle, pa i početkom ove godine bilo je niz velikih prosvjeda poljoprivrednika u zemljama EU. Što su bili razlozi i što je učinjeno po tom pitanju? Je li položaj malih i srednjih proizvođača poboljšan i kakva je budućnost europskog poljoprivredno-prehrambenog sektora?
Europska komisija je gotovo istovremeno predložila novi višegodišnji financijski okvir s rezovima u poljoprivredi te sporazum s Mercosurom. To je očekivano izazvalo protest poljoprivrednika. Stoga su se u sporazumu s Mercosurom, uz striktne kvote unijeli dodatni zaštitni mehanizmi, a Europska komisija je također ublažila stajalište o budućim proračunskim rezovima. Proizvodnja hrane je strateški važna i zato su odgovori na prethodna pitanja o simplifikaciji i fleksibilnijoj energetskoj politici važni za podizanje konkurentnosti i opstanak europske poljoprivrede.
► Geopolitika je primarna, a pitanja međunarodnog prava su na margini, ocjena je i Vaša i mnogih drugih stručnjaka za međunarodne odnose. Je li bilo ikada drugačije, gledano kroz povijest? U kojim situacijama je međunarodno pravo odigralo veću ili presudnu ulogu?
Velike sile su uvijek primjenjivale međunarodno pravo u mjeri u kojoj je to odgovaralo vlastitim interesima. Međutim, danas se svjetske velesile više niti ne trude sačuvati formu niti traže alibi za djelovanje izvan okvira međunarodnog prava. Takvo ponašanje dodatno povećava tenzije i proliferaciju oružanih sukoba u svijetu.
► Što definira u najvećoj mjeri međunarodne odnose danas?
Međunarodni odnosi se prvenstveno definiraju danas sigurnosnom konkurencijom između dominantne svjetske velesile Sjedinjenih Američkih Država i Kine kao glavnog izazivača. Ta se globalna konkurencija može prepoznati u politici Trumpove administracije prema Panami ili Grenlandu, u svrgavanju Madura u Venezueli ili pak sada u ratu s Iranom.
► Mogu li danas manje države biti potpuno neovisne i samodostatne, samoodržive?
To je teško ne samo malim nego i velikim državama. Čak su i glavne velesile, SAD i Kina, međusobno ovisne u nekim segmentima ekonomije, bilo da je riječ o sirovinama ili tehnologijama. Ipak, u svijetu koji je trenutno u fazi deglobalizacije, važno je da Europa smanji ovisnost o drugim globalnim silama kako bi povećala autonomiju u strateškom djelovanju.
► Svijet je u tranziciji rekli ste, može li se predvidjeti u kojem smjeru ide ova tranzicija? Drugim riječima, kakav je svijet u kojemu danas živimo i može li se predvidjeti u kakvom ćemu svijetu živjeti sutra? Osobito imajući u vidu napad Amerike i Izraela na Iran i rat u Ukrajini. Je li moguć Treći svjetski rat?
Neki analitičari, poput Niala Fergussona, govore o Drugom Hladnom ratu, ovoga puta između SAD-a i Kine. To su trenutno dvije najmoćnije vojne sile s nuklearnim naoružanjem. U takvom kontekstu ne očekujem da dođe do izravnog sukoba među njima, kao što se to nije dogodilo niti u Prvom Hladnom ratu između SAD-a i SSSR-a. Međutim, te sile trenutno mjere domet njihove moći i utjecaja, pa nažalost možemo očekivati više posredničkih sukoba, to jest »war by proxies«.
► U svojoj knjizi Izlaz iz periferije: Ogled o Hrvatskoj u novome međunarodnom poretku pišete i o tome kojim smjerom bi Hrvatska trebala ići kako bi postala relevantan čimbenik u međunarodnim odnosima. Koji je to smjer i o čemu i kome ovisi uspjeh u tome?
Promjene međunarodnog poretka su uvijek opasne i povijest uči kako se u tim okolnostima stvaraju ili propadaju carstva, osnivaju ili nestaju neovisne države. Za razliku od SFRJ, Kraljevine Jugoslavije ili pak Austro-Ugarske, Hrvatska će preživjeti ovu promjenu međunarodnog poretka. A ima priliku iz nje izaći u boljoj, centralnijoj poziciji ukoliko se uspije pomaknuti s margine EU-a. Dijelom je to već učinila ulaskom u europsku jezgru, odnosno članstvom u eurozoni i Schengenu. Međutim, potrebno je također pomaknuti vanjsku granicu EU prema jugoistoku, i zato je za Hrvatsku proces proširenja na zapadni Balkan od strateške važnosti.
Politolog, diplomat, političar
Davor Ivo Stier rođen je 6. siječnja 1972. u Buenos Airesu, gdje je diplomirao politologiju i međunarodne odnose na Katoličkom sveučilištu. Na istom je sveučilištu diplomirao novinarstvo. U Zagrebu je završio Diplomatsku akademiju te na World Politics Institute u Washingtonu postdiplomski tečaj o upravljanju krizama. U hrvatskoj je diplomaciji služio od 1996. do 2011. Radio je u Odjelu za Protokol, Odjelu za Sjevernu Ameriku, Odjelu za međunarodnu sigurnost te u Uredu glavnog pregovarača za pristupne pregovore s Europskom unijom. Od 1998. do 2002. bio je u Veleposlanstvu Hrvatske pri Sjedinjenim Američkim Državama, a od 2003. do 2008. u Stalnoj misiji Hrvatske pri NATO-u. Kao savjetnik predsjednika Vlade Hrvatske, a kasnije kao posebni izaslanik predsjednice Vlade za euroatlantsku suradnju, radio je na završetku pregovora za punopravno članstvo Hrvatske u Sjevernoatlantskom savezu i Europskoj uniji. U više mandata bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, a 2013., 2014. sada 2024. biran je za zastupnika u Europskom parlamentu. Član je Hrvatske demokratske zajednice od 1995.
