Vjeronauk se kao predmet u osnovnim školama u Srbiji počeo izučavati 2001. godine. Tako i danas, nakon 25 godina (bit će u rujnu), oni koji to žele mogu ovaj predmet pohađati u školi, a veliki broj njih usporedo pohađa i župni vjeronauk. Župni vjeronauk nikada u župama nije niti prestao, no činjenica je da se ne odvija kao nekada – svaki razred zasebno – nego je danas najčešće u skupinama (više razreda u isto vrijeme).
Udžbenici za školski vjeronauk su, kako navode vjeroučitelji, izrađeni. No, kako neslužbeno saznajemo, Ministarstvo prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja traži po jedan primjerak udžbenika na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, a po odobrenju će se isti moći prevoditi na jezike nacionalnih manjina.
Kada je u pitanju župni vjeronauk, u našu redakciju su stigli primjerci vjeronaučnog radnog lista za osnovnu školu koji se koristi isključivo za župni vjeronauk, a koji ujedno prati lekcije po planu i programu vjeronauka u školi. Ovaj radni list, autora vlč. dr. Marinka Stantića, nastajao je godinama.
»Ove radne listove stvarao sam kroz godine župnog vjeronauka. Nisu nastali ciljano s namjerom da pravim radne listove za vjeronauk. Pripremajući se za sate vjeronauka u župi, izrađivao sam djeci lekcije i teme na papirima koje bih umnažao i dijelio im, a onda bi oni to sakupljali u fasciklima. No, kako to obično kod djece biva, neki listovi su se zagubili, zaboravili, tko zna gdje ostavili... Kada se pojavila mogućnost da i župe mogu aplicirati na natječaje, onda sam između ostaloga tražio sredstva i za tiskanje materijala za vjeronauk. Tako je tiskanje ovih radnih listova financirano projektima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Zapravo, te listove koje sam već imao pripremljene, sam dopunio, korigirao, napravio ispravke i dao uvezati. Ovako je puno jednostavnije, i nama kao predavačima, ali i djeci. Sve je na jednom mjestu, pratimo lekcije i radimo, a sve djeluje puno ozbiljnije. Svaki razred ima svoj radni listi, koji sam uređivao kako sam znao, a ilustracije sam uzimao s besplatnih stranih portala za vjeronauk te sam jasno to i naveo«, priča nam vlč. Stantić.
Radni listovi su tiskani u boji i prilagođeni su uzrastu djece, a svaka lekcija ima i prigodne zadatke kroz koje se može provjeriti stečeno znanje.
»Mislim da se školski i župni vjeronauk trebaju međusobno nadopunjavati. Rekao bih da je u školi više teorija, a praktična nastava se može odvijati u župi. Mislim da je to jako važno, da djeca imaju osjećaj za župu, za Crkvu, za župnu zajednicu kojoj pripadaju. Sve ove radne listove pokazao sam i Biskupiji te je biskup Franjo Fazekas iste i prihvatio. Da budemo jasni: ovo nije udžbenik za vjeronauk, nego je radni list za župni vjeronauk i nije nešto što se nameće. Katehetski odjel naše Subotičke biskupije također je odobrio korištenje ovog radnog lista, pa mogu reći i da su neki već tražili, tj. naručili sebi primjerak želeći ga koristiti na satima vjeronuaka. Ono što je meni drago jest da su djeca ovo lijepo prihvatila i ozbiljnije shvatila nego kada radimo na listićima«, priča sugovornik.
Vlč. Marinko Stantić trenutačno skrbi o dvjema župama: župi sv. Pavla u Baču i sv. Jakova u Plavni, uz filijale u Deronjama, Tovariševu i Bačkom Novom Selu. Na pitanje je li se izgubio vjeronauk u župama u odnosu na ranije godine i nakon uvođenja vjeronauka u školama, vlč. Stantić je odgovorio:
»Ne bih rekao da se izgubio, ali sve ima svoje prednosti i nedostatke, lice i naličje. U školi bi se moglo više i kreativnije raditi, a u župi je često problem što ga mnogi doživljavaju kao dodatnu obvezu. No, ima i takvih primjera da su djeca na građanskom u školi, a u župu dolaze na vjeronauk. No, rekao bih da je tu puno i do odgoja i stava roditelja prema Crkvi. Mi danas imamo situacije da roditelji dovezu djecu autom do crkve, ali oni ne uđu. Tu se vjera ne živi u obiteljima«, kaže vlč. Stantić.
Zanimljivo je spomenuti i kako se u župi u Baču tiska list koji izlazi jednom godišnje Bački kod, koji je svojevrstan presjek onoga što se dogodilo u prethodnoj godini, dok u župi u Plavni odnedavno izlazi i mjesečni list Jakovljeve iskrice.
»Kada je riječ o Jakovljevim iskricama, moram reći da je jako dobro prihvaćen i odnedavno smo formirali i našu malu redakciju. Financiraju ga, kao i Bački kod, sami župljani, a želja nam je da se to ustali. Tu se nalazi Duhovni kutak, Župna zbivanja, predstavljamo ljude iz naše župe, sveca mjeseca i druge zanimljivosti, a planiramo pokrenuti i povijesni kutak Plavne i običaje ovoga mjesta. Nema tu puno mjesta, ali gledamo da je ono što ponudimo čitateljima na korist i duhovni rast«, pojašnjava vlč. Marinko Stantić.
Ž. V.
