Hrvatska je Hrvatski glasnik proglasila projektom od iznimne važnosti za Hrvate izvan domovine, čime je osigurana znatno sigurnija budućnost časopisa * Poboljšanje financijske slike, stvaranje dopisničke mreže i povezivanje s hrvatskim manjinskim medijima u svijetu dio je planova koji će, iskreno se nadam, dalje odrediti Hrvatski glasnik * Prethodna godina pokrenula je razgovore i odnose Crne Gore i Hrvatske prema točki u kojoj bi se trebala odmrsiti nerazriješena pitanja

Krajem prošle godine izišao je jubilarni 200. broj Hrvatskoga glasnika, tiskanog medija Hrvata u Crnoj Gori. Prvi broj časopisa objavljen je 7. veljače 2003. godine u nakladi od 1.000 primjeraka, na 32 stranice. Od 2012. godine taj se časopis tiska kao mjesečnik.

Nakladnik je udruga građana – Hrvatsko građansko društvo iz Kotora. Glasnik objavljuje tematski raznovrsne priloge – od kulturnih i društvenih tema, preko političkih događaja i važnih inicijativa, do vjerskog i narodnog života. Donosi i intervjue s važnim ličnostima koji se tiču položaja Hrvata u Crnoj Gori i bilateralnih odnosa s Hrvatskom. Hrvatski glasnik igra ulogu jačanja veza između Hrvata u Crnoj Gori i šire zajednice, ali i informiranja čitatelja o Crnoj Gori, matičnoj Hrvatskoj i dijaspori.

U povodu 200. broja Hrvatskoga glasnika razgovarali smo s aktualnim glavnim i odgovornim urednikom ovog mjesečnika Nikolom Dončićem. Također, dotaknuli smo se i tema vezanih za društveni život i položaj hrvatske manjine u Crnoj Gori, koja broji nešto više od pet tisuća pripadnika.

► Hrvatski glasnik izlazi već skoro 23 godine. Koja je njegova misija i kojim se temama i sadržajima bavite?

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore prvi broj Hrvatskoga glasnika izdalo je u Kotoru 7. veljače 2003. godine, u vrijeme Tripundanskih svečanosti. Upravo vezivanje prvoga broja za svetoga Tripuna, našega nebeskog zaštitnika i zaštitnika grada Kotora i Kotorske biskupije, znakovita je i snažna potvrda višestoljetne opstojnosti hrvatskoga naroda u Boki kotorskoj te njegova čvrsta opredjeljenja da u nadolazećim stoljećima i nadalje stoji uz svoj identitet, jezik i kulturu. Hrvatski glasnik prvi je medij našega naroda u Crnoj Gori, a od 2009. godine, kada se osniva Radio Dux, u zajedništvu s kolegama iz Tivta sudjeluje u oblikovanju i provođenju informativne djelatnosti od značaja za našu zajednicu. Ipak, važno je naglasiti kako je primarna zadaća Hrvatskoga glasnika jačanje opstojnosti hrvatskoga naroda, uz očuvanje iznimno bogatoga kulturnog naslijeđa koje je prepoznao i UNESCO, uvrstivši ga na Reprezentativnu listu svjetske prirodne i kulturne baštine. U proteklom razdoblju Hrvatski glasnik i Hrvatsko građansko društvo dali su nemjerljiv doprinos na poslijeratnom zbližavanju dviju susjednih i bliskih država, Crne Gore i Hrvatske, a to djelovanje, kako stvari stoje, ponovno dobiva na aktualnosti.

► Kako se Hrvatski glasnik financira? Je li vam ta potpora dovoljna?

Kada govorimo o financiranju Hrvatskoga glasnika, gotovo je nemoguće na uljudan način predstaviti odnos države Crne Gore prema našem časopisu, ali i ostalim projektima s hrvatskim predznakom. Takav odnos, oličen u Fondu za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, konstantan je i, osim što je krajnje nepovoljan za nas, odiše nepravdom i najblaže rečeno nekorektnošću prema autohtonome hrvatskom narodu. Jednako tako, nerazmjeran je našoj materijalnoj ostavštini, koja čini više od 70 posto kulturnog blaga današnje Crne Gore. Potvrda svemu tome su 4.000 eura koje je Fond na natječaju dodijelio Hrvatskome glasniku u godini izdavanja jubilarnoga 200. broja (2025. godina). U Fondu su zbog uvida u prethodnu dokumentaciju jasno znali da ta sredstva nisu dostatna za tiskanje niti jednog broja, dok su trend nepoštovanja najbolje potvrdili ove godine, dodijelivši nevladinoj udruzi koja ne pripada hrvatskoj zajednici čak deset tisuća eura za izdavanje hrvatskoga časopisa. Ukratko, kada bi se Hrvatski glasnik oslanjao na državu Crnu Goru, njegova budućnost bila bi krajnje upitna i usudim se reći, glasilo Hrvata Crne Gore teško da bi nastavilo s radom. Stoga, u njegovoj opstojnosti presudnu ulogu i potporu ima Hrvatska, koja je u godini jubilarnog izdanja Hrvatski glasnik proglasila projektom od iznimne važnosti za Hrvate izvan domovine, čime je osigurana znatno sigurnija budućnost i, što nas osobito raduje, prepoznat naš dugogodišnji rad na opstojnosti Hrvata u Boki kotorskoj, Svebarju i ostatku Crne Gore. Na tomu smo iznimno zahvalni Vladi Hrvatske, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, kao i Hrvatskome nacionalnom vijeću Crne Gore. Također, posebno smo zahvalni na potpori u tiskanju časopisa hrvatskome dobrotvoru iz Australije Marku Franoviću te Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

► Osim financijskog okvira, koji su vam još izazovi u radu – poput broja suradnika, pokrivanja tema, prostorija za rad...

Promišljajući o brojnim izazovima i uspješnom svladavanju teškoća koje prate nesmetano djelovanje časopisa, može se zaključiti kako Hrvatski glasnik, osobito u kontekstu suvremenoga medijskog okruženja, predstavlja gotovo jedinstven primjer. Unatoč dugogodišnjim skromnim financijskim uvjetima, postignuta je zavidna profesionalna razina, osobito ako se u obzir uzme da časopis nema stalno zaposlenih djelatnika, već se svi poslovi ostvaruju volonterski ili honorarnim radom. Doista je na ponos tijekom svih ovih godina imati više od 200 autora koji su se stručnošću i posvećenošću osvrnuli na vrijedne povijesne, kulturne i društvene teme, privlačeći veliki broj čitatelja. Do 200. broja objavljeno je 36 serijala, a danas za Hrvatski glasnik, među ostalima, redovito pišu poznati hrvatski jezikoslovac dr. sc. Domagoj Vidović te Branka Bezić Filipović, kulturna djelatnica koja vrijedno otkriva globalnu Hrvatsku. Iznimno cijeneći predanost i stručnost uređivačkoga odbora, kao i svih suradnika časopisa, smatram da budućnost Hrvatskoga glasnika, uz uvažavanje dosadašnjega rada i djelovanja, mora biti usmjerena k potpunoj profesionalizaciji, držeći se novinarskih standarda i tehnologije novoga doba. Za širenje rubrika te predstavljanje tema na još inovativniji način potrebna su dodatna sredstva i, što je važnije, stabilni i dugoročni izvori financiranja kako bi se, izbjegavajući površnost komercijalnih sadržaja, omogućilo da časopis ostane zrcalo hrvatske prošlosti i budućnosti u Crnoj Gori. Za razliku od državnih tijela, Hrvatsko građansko društvo dobiva potporu Općine Kotor, koja je za potrebe Društva izdvojila dosta pogodan prostor u Starome gradu.

► Koliko dopirete do čitatelja, jeste li u tom smislu zadovoljni? Imate i internetsku stanicu www.hrvatskiglasnik.me s PDF arhivom dosadašnjih brojeva...

Naklada Hrvatskoga glasnika uglavnom je 500 primjeraka. Časopis se poštom distribuira u Crnoj Gori i Hrvatskoj, ali i u ostalim državama u susjedstvu. Hrvatski glasnik dolazi i do mnogih zemalja Zapadne Europe, američkoga kontinenta i Australije. Također, osim u prostorijama Hrvatskoga građanskog društva i Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Tivtu, časopis se može naći i u mnogim župama Kotorske biskupije. Vjerujem da je čitateljima, ali i svima koji u našim sadržajima pronalaze zanimljive teme, jako korisna digitalna arhiva, od prvog do sada već 200. broja. Internetska stranica koju spominjete u fazi je dodatne izrade, a plan je da u dogledno vrijeme poprimi obrise suvremenoga multimedijalnoga informativnog portala. Brojne elektroničke poruke i pozivi s različitih meridijana potvrda su vezanosti naših ljudi za rodnu Boku, ali i sunarodnjaka iz čitavoga svijeta koji su čitajući Hrvatski glasnik zavoljeli Zaljev svetaca.

► Koji su vam daljnji planovi u radu na mjesečniku?

Časopis od 192. broja ima novi vizualni identitet te grafički dizajn koji je, potvrđuju brojne reakcije, donio pozitivne promjene. Urađene su znatne izmjene i u samom konceptu časopisa, a uvedene su i nove rubrike te specijalni intervju. Zadržana je prepoznatljivost Hrvatskoga glasnika po pitanju sadržaja iz kulture i povijesti, dok je unaprijeđen blok koji donosi vijesti iz političkoga i društvenoga života. Dolaskom na mjesto glavnoga i odgovornoga urednika istaknuo sam dvije karakteristike koje doživljavam konstantama prepoznatljivosti Hrvatskoga glasnika: hrvatski karakter i zajedništvo hrvatskoga naroda u Crnoj Gori. Iskreno vjerujem da »novi« Hrvatski glasnik odgovara tom opredjeljenju te da će u razdoblju pred nama biti još snažniji zagovaratelj opstojnosti ovdašnjega hrvatskog identiteta. Poboljšanje financijske slike, stvaranje dopisničke mreže i povezivanje s hrvatskim manjinskim medijima u svijetu dio je planova koji će, iskreno se nadam, dalje odrediti Hrvatski glasnik.

► Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2023. godine, u Crnoj Gori ima 5.150 pripadnika hrvatskoga naroda. Koji su ključni izazovi Hrvata u Crnoj Gori u smislu uključenosti u društvo i manjinskih prava – politička participacija, obrazovanje, kultura, informiranje, službena uporaba jezika i pisma?

Posljednji popis stanovništva u Crnoj Gori donio je najmanji broj pripadnika hrvatskoga naroda nakon Drugoga svjetskog rata. U odnosu na 1961. godinu kada nas je bilo skoro jedanaest tisuća, današnji broj od 5.150 pripadnika umnogome zabrinjava. Rezultat je to konstantne asimilacije, otvorene i prikrivene, koja se i danas događa u više smjerova. Jedan od oblika asimilacije svjesno je prekrajanje povijesnih činjenica, prisvajanje naše kulturne baštine, kao i sustavno uvođenje hrvatskoga naroda pod regionalno bokeljstvo. Devedesete godine prošloga stoljeća također su učinile svoje, međutim, ni Crna Gora nakon referenduma 2006. godine nije bila iskrena u blagonaklonosti prema našoj zajednici. Više od pedeset obitelji iz Tivta i uz sudske odluke ne uspijeva se uknjižiti na svoju zemlju, dok su pojedinim kapetanskim obiteljima iz Dobrote, u kotorskoj općini, nezakonito oduzete palače i zemljište čija se vrijednost procjenjuje u milijardama eura. Takvih je primjera i puno više, a da hrvatski narod ne uživa prava koja propisuju brojne deklaracije i međunarodni ugovori pokazuje i struktura rukovodećeg kadra u državnim institucijama i lokalnim samoupravama gdje Hrvati čine zapažen postotak stanovništva. Ustav Crne Gore hrvatski jezik prepoznaje kao službeni, ali njegova uporaba, osim prilikom izdavanja službenih isprava, nije dio svakodnevne prakse, kako u javnim institucijama i medijima, tako i u školama i sveučilištima. Iako je Crna Gora Bokeljsku mornaricu upisala na listu UNESCO-a izbjegavajući dogovor s hrvatskom stranom o zajedničkoj nominaciji, u općem kurikulumu nije bilo mjesta za ovu drevnu bratovštinu pomoraca, što slikovito govori o statusu hrvatskoga naroda i odnosu države prema njegovoj tradiciji i kulturi. Ipak, postoje određeni pomaci, najviše zahvaljujući skrbi Hrvatske te djelovanju političkih i nevladinih predstavnika hrvatskoga naroda koji zajedničkim naporima uspijevaju učiniti zajednicu vidljivijom i snažnijom u ostvarivanju svojih prava. Jednako tako, smatram da Europska unija predstavlja okvir koji će »natjerati« Podgoricu da istinski prihvati manje brojne narode, kako bi izgradila inkluzivno, demokratsko i stabilno društvo utemeljeno na poštovanju ljudskih i manjinskih prava.

► Hrvatsko građansko društvo iz Kotora objavljuje i knjige. Kažite nam više o tome...

Nakladništvo Hrvatskoga građanskog društva predstavlja trajni pisani trag opstojnosti, kulturne zrelosti i javne vidljivosti hrvatske zajednice u Crnoj Gori, ali i vrijedan doprinos ukupnoj kulturnoj baštini dviju država. Osim Hrvatskoga glasnika, Društvo je sve ove godine objavljivalo knjige, monografije i druge publikacije posvećene povijesti, tradiciji i kulturnoj baštini Hrvata u Crnoj Gori. Vrijedno je izdvojiti monografiju o 20 godina rada Društva te specijaliziranu publikaciju – bibliografiju članaka iz Hrvatskoga glasnika, koja omogućuje sustavan pregled sadržaja i autora. Život i djelo Vladislava Brajkovića monografija je o životu i radu hrvatskoga znanstvenika i pomorskoga publicista, objavljena u suradnji s Nacionalnom zajednicom Crnogoraca Hrvatske, a osobno bih izdvojio i Bokeški ljetopis, tematski zbornik s tekstovima o Boki kotorskoj i kulturnoj baštini. Tu su i druge tiskane publikacije, također s temama kulturne i povijesne baštine, kao što su Boka kotorska u pjesmi, slici i sjećanju, Perast još živi, Za ruke se držimo, Dobrota – povjesnica bokeljskog pomorstva te Tin Ujević i Crna Gora. U planu je izdavanje novih knjiga i publikacija, a obilježavanje četvrt stoljeća djelovanja Hrvatskoga građanskog društva, koje će biti ove godine, predstavlja osobito lijep i poticajan povod za daljnje jačanje nakladničke djelatnosti.

► Kako ocjenjujete trenutne odnose Crne Gore i Hrvatske? Odražavaju li se oni i kako na Hrvate u Crnoj Gori?

Rekao bih da je aktualne crnogorsko-hrvatske odnose izabrala službena Podgorica. Sjedenje na više od jednog stolca može biti komforno, međutim, u jednom trenutku izazove i probleme. Đukanovićeva vlast imala je dobru priču, a još bolje je gurala probleme pod tepih. Promjenom vlasti 2020. godine isplivao je politički i nacionalni dualizam Crne Gore, što je dovelo i do snažnijih regionalnih i globalnih utjecaja, čiji je cilj bio skretanje Podgorice s europskoga puta. U tom smislu, »fabricirane« su napetosti sa susjednom zemljom i NATO saveznicom, a odnosi su posebice bili narušeni tijekom 2024. godine. Smatram kako je hrvatsko blokiranje pristupnih pregovora pomoglo Crnoj Gori da realnije promišlja o svojoj poziciji, ali i o odgovornosti koju ima prema građanima i preuzetim obvezama. Na sreću, prethodna godina pokrenula je razgovore i odnose dviju zemalja prema točki u kojoj bi se trebala odmrsiti nerazriješena pitanja. Pogoršanje odnosa pratili su pojedini ispadi, ali bih rekao da zbog njih nije dodatno narušen položaj hrvatskoga naroda u Crnoj Gori.

► Kako komentirate nedavni slučaj s transparentom na kojem piše »Ako ne znaš šta je bilo – nek’ ti kaže Boka, to je srpstvu zenica iz oka«, postavljenim u Tivtu upravo na Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori?

Siječanjski transparent u Tivtu slika je i prilika struktura koje idejno i organizacijski stoje iza njega. Zarobljene u devedesetim godinama prošloga stoljeća, nastoje stvoriti imaginarne mikrosvjetove u kojima pobjeđuje i dominira osvajačka ideologija, nesposobna prihvatiti stvarnost suvremene, pluralne i građanske Crne Gore. Takvi ispadi ne predstavljaju samo anakroni politički folklor, već i svjesni pokušaj normalizacije retorike koja je u ovom prostoru već ostavila duboke i bolne posljedice. Riječ je o poruci prošlosti koja se uporno nameće sadašnjosti, ali bez stvarne snage da oblikuje budućnost. Istodobno, bokeljski Hrvati i ovoga puta odlučno biraju put demokracije i tolerancije, čvrsto ustrajući na očuvanju svoga nacionalnog imena, jezika i kulture, bez potrebe za isključivošću i nametanjem svoje volje drugima.