Najbogatiju kolekciju društvenih zidnih albuma čuva u svojem domu DVD iz Petrovaradina. U ovom društvu osnivači, predstojnici i članstvo od početka dominantno su bili iz redova Hrvata, za kojima su slijedili Nijemci, Česi, Mađari i Srbi
U Muzeju Vojvodine u Novom Sadu u tijeku je izložba – koja je otvorena 27. listopada 2025., čije su autorice Čarna Milinković, Milkica Popović i Mirjana Lakić – nazvana Tihi heroji između vatre i dima i posvećena svemu što je pokrenulo te i danas drži aktivnim pokret dobrovoljnog vatrogastva u Vojvodini. Izložba se odnosi na razdoblje od nastanka i pravnog reguliranja vatrogasnog posla u današnjoj Vojvodini, sredinom XIX. stoljeća, njegovog usavršavanja i prilagodbi dvama državama i političkim sustavima, pa sve do 1940. godine.
Utemeljenje i ustrojstvo prvih vatrogasnih društava
Razorno djelovanje vatre tražilo je uvijek nova saznanja, tehnički napredak i znanstvena rješenja. Posebno je to aktualno bilo u vremenu koje dočarava izložba, kada je zaštita stanovništva i dobara, usporedo s ekonomskim napretkom, bila na stalnom i jakom ispitu. Potreba za brzim djelovanjem u slučajevima požara na prostoru Habsburške monarhije tijekom XVIII. i u prvoj polovici XIX. stoljeća zaustavljala se uglavnom na mjerama sprječavanja požara. Od tada se, pak, pribjegava organiziranju volonterskog vatrogastva unutar zajednice u selima i gradovima, one koja je bila najviše ugrožena vatrom i u kojoj solidarnost može donijeti najbolje rezultate u obrani od nje. Dobrovoljna vatrogasna društva su na području današnje Vojvodine ustrojavana počevši od 1868., kada je utemeljeno u Zrenjaninu. Uslijedila su organiziranja u Zemunu (1870.), Pančevu (1871.), Novom Sadu i Somboru (1872.), Vršcu, Rumi i Srijemskoj Mitrovici (1873.), Futogu i Senti (1874.), te iduće, 1875. godine u Petrovaradinu i Kikindi. Društva su bila odgovorna središnjem savezu dobrovoljnih vatrogasnih društava u pojedinim županijama u Monarhiji, a ona Zemaljskoj vatrogasnoj udruzi u Budimpešti. Nakon Prvog svjetskog rata nova južnoslavenska država reorganizira i modernizira službu vatrogasaca uz prateća jačanja kapaciteta, no, zahvaljujući već tada poluvjekovnom iskustvu, dobovoljno vatrogastvo (i ako se gleda današnja Srbija) ostaje u svakom pogledu najjače na području Vojvodine.
Za učinkovitost vatrogasnih udruga bilo je u tom razdoblju vrlo važno kakvom opremom raspolažu, kakva je organizacija spremšta, te brzina obavješćivanja i djelovanja. Izloženi eksponati prikazuju kako osobnu, koju je svaki vatrogasac zaduživao, tako i zajedničku opremu, koju je koristila cijela postrojba. Posjetitelji mogu vidjeti vatrogasna kola, jedna iz Ljube, te brojne primjerke odore i obuće, vatrogasne sablje, mačeve, šljemove, opasače sa sjekiricom i torbicom za pribor, penjačku užad, maske, fenjere sa svijećama ili fitiljem, signalne fenjere, ručne svjetiljke i trubice ili zviždaljke. Kako bi se sva oprema držala na prikladnom mjestu, a svakodnevne aktivnosti provodile nesmetano, građeni su vatrogasni domovi, koji i danas dominiraju u pejzažu vojvođanskih sela svojim tornjevima za osmatranje te arhitektonskim rješenjima objekata.
Društveni život vatrogasaca
Vatrogasni godišnji balovi, u katoličkim sredinama uvijek u vrijeme poklada, posebno su tematizirani na izložbi fotografijama, plakatima i pozivnicama. To su bili događaji na kojima su se vatrogasci predstavljali uzvanicima u najsvečanijim odorama, s odličjima, ulaštenim šljemovima i sabljama, s obveznom limenom i drugom glazbom ali i tombolom na kojoj su se prikupljala sredstva za nabavu opreme. Bogat društveni život manifestirao se i na majalesima i šumskim veseljima u ljetnom razdoblju. Društveni život vatrogasaca u katoličkim sredinama upotpunjavale su godišnje zabave o spomendanu sv. Florijana (4. svibnja). Njegovo su štovanje u Ugarsku donijeli doseljenici iz Bavarske 1717. godine, te je gotovo svako katoličko mjesto imalo u javnom prostoru kip ovoga zaštitnika vatrogasaca ili su oni bili u crkvama. Pravoslavna tradicija je nešto drukčija, no od 1933. nekoliko udruga je slavilo kao zaštitnika sv. Jurja.
Izložba se dotiče i glazbe. Vatrogasni orkestri bili su iznimno važni, glazbenici su prilikom izvođenja bili obučeni u svečane odore te svirali na vatrogasnim svečanostima, ali i o blagdanima, na proslavama obljetnica i državnih praznika. U životu vatrogasaca vrlo su važna bila i natjecanja, koja su organizirana radi ispita znanja i praktičkih vještina. Na izložbi su, uz mnogobrojna odličja i pehare pojedinih društava, navedeni i podaci o prvom nacionalnom vatrogasnom natjecanju u Ugarskoj koje je održano u Subotici 1893. godine.
Vatrogastvo u sredinama s hrvatskim življem
Autorice su prikazale impresivne panoe s fotografijama pojedinih vatrogasnih društava, često izrađivane na spomen pojedinih obljetnica, kada su prikazani svi članovi vatrogasnog društva ili u prigodama memoriranja uspomene na vodstvo. Jedan od najvećih zidnih albuma predstavlja Dobrovoljnu vatrogasnu četu u Baču i izrađen je 1937. prigodom 50 godina od njezina osnivanja. Jasno se, na temelju činova i imena, zapaža kako je i u vodstvu i među članovima oslikana nacionalna struktura tadašnjega Bača, sa zastupljenošću Nijemaca na prvom mjestu, te Hrvata i Mađara (u podjednakom broju). Duhovnik društva je tada bio župnik preč. Stjepan Tumbas.
Najbogatiju kolekciju društvenih zidnih albuma čuva u svojem domu DVD-a iz Petrovaradina. Na izložbi su prikazana dva: iz 1932., s cjelokupnim članstvom, te tablo Upravnog odbora Petrovaradinskog građanskog dobrovoljno-vatrogasnog društva iz 1913. U ovom društvu osnivači, predstojnici i članstvo od početka dominantno su bili iz redova Hrvata, za kojima su slijedili Nijemci, Česi, Mađari i Srbi. Krajnje je zanimljiva usporedba današnjeg hrvatskog nazivlja pojedinih činova, uloga i poslova u vatrogasnom društvu s onima od prije stotinjak godina u Srijemu, pa radoznalim posjetiteljima izložbe ostaje zadatak otkriti što radi rojnik, što štrcar, a što vidar.
»Stručnost, samoprijegor, humanizam, požrtvovnost i odvažnost samo su dio osobina ovih ljudi i zbog toga zaslužuju veliko priznanje. Svojom plemenitošću i odgovornošću za sigurnost i život sredine u kojoj su djelovali, vršili su svoju misiju s velikim entuzijazmom«, navele su autorice. Eksponati koji su predstavljeni na izložbi plod su višegodišnjih istraživnja i suradnje s mnogobrojnim DVD-ima i zbirkama, a potječu iz više od 30 vojvođanskih mjesta. Izložba je otvorena do ožujka.
Marko Tucakov
