Ugodini pred nama bit će održani izbori za nacionalnomanjinska vijeća. Točnije, krajem 2026. godine, a kako vidimo, kampanja je, barem u hrvatskoj zajednici, već uveliko krenula. Možda i zato što će pripadnici hrvatske nacionalne manjine, po svemu sudeći, prvi puta moći birati članove Vijeća neposrednim putem, a ne kao prehodnih pet puta (2002., 2010., 2014., 2018. i 2022.) putem elektora. Aktualna predsjednica HNV-a Jasna Vojnić već je najavila svoju kandidaturu, a po gradovima gdje žive u većem broju Hrvati osvanuli su bilbordi s dosadašnjim postignućima i likom predsjednice Vijeća. S druge strane, i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žimanov najavio je sudjelovanje ove stranke na izborima, premda je situacija u toj stranci još uvijek nerazriješena, a očekuju se i unutarstranački izbori.
Prvi izbori za nacionalnomanjinska vijeća
Podsjetimo, prvi izbori za nacionalnomanjinska vijeća održani su 2002. godine kada je osnovano 13 nacionalnomanjinskih vijeća. U svakom sljedećem izbornom ciklusu povećavao se broj nacionalnih vijeća te se došlo do 24. Prva nacionalna vijeća 2002. godine formirana su prema članku 19. Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina iz 2002. Pripadnici nacionalnih manjina prvi puta su mogli izabrati nacionalna vijeća radi ostvarivanja prava na samoupravu u području upotrebe jezika i pisma, obrazovanja, informiranja i kulture. Predviđeno je da će se izborna pravila o izboru nacionalnih vijeća regulirati zakonom, a da će do donošenja tog zakona nacionalna vijeća birati skupštine elektora nacionalnih manjina. Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u svojim je prijelaznim odredbama utvrdio samo tko može biti elektor (a to su savezni i republički zastupnici i zastupnici u skupštinama autonomnih pokrajina koji su na te dužnosti izabrani zbog svoje pripadnosti nacionalnoj manjini ili koji se izjašnjavaju kao pripadnici manjine i govore jezik manjine; vijećnici koji pripadaju nacionalnoj manjini, a izabrani su u jedinicama lokalne samouprave u kojima je manjinski jezik u službenoj upotrebi; svaki građanin koji se izjašnjava kao pripadnik nacionalne manjine i njegovu kandidaturu podrži najmanje sto pripadnika nacionalne manjine s biračkim pravom ili ga kandidira jedna nacionalna organizacija ili udruga nacionalne manjine), dok su ostala izborna pravila utvrđena pravilnikom Saveznog ministarstva nacionalnih i etničkih zajednica.
Prvi izbori za nacionalna vijeća po elektorskom principu održani su 21. rujna 2002. godine u Subotici, na kojima su izabrani članovi Nacionalnog vijeća mađarske nacionalne manjine, a do kraja te i tijekom sljedeće godine uslijedile su elektorske skupštine i konstituiranje nacionalnih vijeća ostalih nacionalnih manjina. Vijeća su imala najmanje 15, a najviše 35 članova, ovisno od ukupnog broja pripadnika nacionalne manjine, a birani su na razdoblje od četiri godine. Međutim, sljedeći izbori nisu održani sve dok nisu usvojeni odgovarajući zakoni te su održani tek 2010. godine, tako da je mandat prvih nacionalnomanjinskih vijeća zapravo trajao duže od propisanog, skoro dvostruko za neka vijeća.
Drugi izbori nakon osam godina
Donošenjem Ustava Srbije 2006. godine nacionalna vijeća nacionalnih manjina, kao tijela manjinske samouprave i nositelji kulturne autonomije nacionalnih manjina u četiri područja, postali su i ustavna kategorija. Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina donesen je 31. kolovoza 2009. godine. Njime su uređena njihova statusna pitanja, nadležnosti, odnos s republičkim, pokrajinskim i lokalnim tijelima, međunarodna i regionalna suradnja, izbor članova vijeća, financiranje djelatnosti i nadzor nad primjenom zakona. Zakon je propisao da o osnivanju nacionalnog vijeća kao i o tome hoće li njihove članove birati na neposrednim ili posrednim izborima odlučuju sami pripadnici određene nacionalne manjine. Međutim, za provedbu neposrednih izbora bilo je potrebno sačinjavanje posebnih biračkih popisa, za što sve do 2009. godine nije postojala pravna mogućnost. I kada se pojavila mogućnost upisa u poseban birački popis, dio biračkog tijela nacionalnih manjina (osobito onih »novih«, kako se često nazivaju crnogorska, hrvatska, makedonska i slovenska) smatrao ih je opasnim ili doživljavao kao vid političkog pritiska te se nije uspio dostići potreban postotak (40%) od broja pripadnika po posljednjem biračkom popisu. Međutim, većina manjina upisala se u dovoljnom broju te je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, nakon privremenog zaključenja posebnog biračkog popisa 11. ožujka 2010. godine raspisalo izbore za članove nacionalnog vijeća 19 nacionalnih manjina. Tijekom upisa u birački popis i samih izbora bilo je teškoća ali su izbori provedeni. Izbore je provela Centralna izborna komisija 6. lipnja 2010. godine. Pripadnici 16 nacionalnih manjina članove svojih nacionalnih vijeća birali su neposredno, a predana je 81 izborna lista. Na ukupno 833 biračka mjesta je od 436.334 osobe upisanih u posebne biračke popise tada izašlo 237.792 birača (54,5%). Pripadnici hrvatske, makedonske i slovenske nacionalne manjine članove svojih nacionalnih vijeća istoga su dana birali putem elektora, jer nije bilo dovoljno pripadnika hrvatske manjine upisanih u poseban birački popis. Elektorska skupština Hrvata održana je Subotici, Makedonaca u Pančevu, a slovenske nacionalne manjine u Beogradu.
Narodna skupština Srbije 23. svibnja 2014. godine donijela je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina s ciljem da se izborni postupak što preciznije uredi i učini transparentnijim, te da se na taj način izbjegnu poteškoće koje su se javile prilikom izbora u 2010. godini. Umjesto Centralne izborne komisije izbore provodi Republička izborna komisija, a za provođenje izbora putem elektorskih skupština – odbor od tri člana koje imenuje predsjednik RIK-a. Ministrica državne uprave i lokalne samouprave raspisala je izbore za članove nacionalnih vijeća koji su održani 26. listopada 2014. godine. Na izborima putem elektorske skupštine birali su se članovi nacionalnih vijeća crnogorske, hrvatske, makedonske i poljske nacionalne manjine. Ove izbore također su obilježile određene poteškoće kao i mala izlaznost. Od 456.444 upisanih u posebne biračke popise glasalo je 171.799, odnosno 37,63%. Kao razlozi male izlaznosti navodili su se teška ekonomska situacija, nezainteresiranost pripadnika nacionalnih manjina za izbore, njihova nedovoljna informiranost o ovlaštenjima nacionalnih vijeća, kao i slaba medijska kampanja koja je pratila izbore.
Nove izmjene – obaveza informiranja birača
Narodna skupština je 20. lipnja 2018. godine usvojila novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. Zakon je dopunjen odredbama koje propisuju da mediji izvještavaju o izborima u skladu sa zakonima kojima se regulira javno informiranje i izborni postupak, da se na pitanja koja nisu regulirana ovim zakonom primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje izbor narodnih zastupnika i zakona kojim se uređuje upravni spor. Prema ovom Zakonu izbore za članove nacionalnog vijeća odlukom raspisuje ministar nadležan za poslove ljudskih i manjinskih prava. Izbori za članove svih nacionalnih vijeća održavaju se istog dana i zasnivaju se na principima slobode izbora, jednakosti izbornog prava, principu tajnog glasanja, a posebna načela su dobrovoljnost, proporcionalnost i demokratičnost. Izborno pravo pripadnika nacionalnih manjina uključuje njegovo pravo da bira i bude biran za člana vijeća, predlaže kandidate za članove vijeća, bude informiran o izborima, o kandidatima za članove nacionalnog vijeća, bude informiran o programima kandidata i lista i drugo.
Četvrte izbore za članove nacionalnih vijeća raspisao je ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu Branko Ružić i održani su 4. studenoga 2018. godine. Posljednje izbore za nacionalnomanjinska vijeća raspisala je ministrica za ljudska i manjinska prava Gordana Čomić i održani su 13. studenoga 2022. godine. Od 23 nacionalne manjine njih 19 biralo je članove nacionalnih vijeća neposrednim glasanjem, a četiri nacionalne manjine izbore su održali putem elektora (crnogorska, goranska, hrvatska i makedonska manjina).
J. D.
