Mauzolej obitelji Speiser

Strogom ljepotom i položajem unutar cjeline groblja ističe se mauzolej obitelji Ferdinanda Speisera, koji je proglašen spomenikom kulture. Na ovom groblju ističe se još jedan proglašeni spomenik kulture, kapela obitelji Weindl, izgrađena, netipično za katoličke grobljanske kapele, u neoklasicističkom stilu. Ka samom ulazu u groblje nalazi se treći spomenik kulture, visoki zvonik koji su dali izgraditi Adam i Theresia Grünn

Apatinsko Gornje groblje formirano je 1814. na sjevernom obodu grada. Posvetio ga je 11. prosinca 1814. apatinski dekan preč. Stjepan Vilov, župnik u Sonti. Od tada postoji nepisano pravilo da se pokojnici iz Donje varoši (bliže Dunavu) i dijelova Apatina južno od današnje glavne ulice sahranjuju na Donjem groblju, a oni iz Gornje varoši na Gornjem. U početku je to bilo katoličko groblje, no povećanjem broja nekatolika postalo je mješovito. Danas su pretežito katolički karakter očuvale parcele bliže glavnoga ulaza, te uz ulice Matije Gupca i Grobljansku. Raskoš katoličkog naslijeđa apatinskih Nijemaca, te broj graditelja, klesara i kipara koji su bili na raspolaganju, rezultirala je impozantnim značajkama i velikom umjetničkom vrijednošću nadgrobnih spomenika.

Stroga ljepota apatinske Piete

Unutar toga se dijela groblja, na nasutom brijegu, visinom od gotovo 10 metara (s postamentom), strogom ljepotom i položajem unutar cjeline groblja ističe mauzolej obitelji Ferdinanda Speisera. Sagrađen je početkom 1930-ih godina od crnoga mramora i bronce. Na predjem dijelu nalaze se simetrično postavljeni medaljoni s likovima Ferdinanda Spaisera i njegove supruge Mathilde. Spomenik se nalazi na kripti s obiteljskim grobovima, čiji je ulaz sa zadnje strane postamenta. Posjetitelji ovoga spomenika ostaju zatečeni najprije masivnim raspelom i predstavom Blažene Djevice Marije koja u krilu drži mrtvo tijelo Isusa Krista. Ispod piete nalazi se ženska figura u molitvenom položaju, neposredno iznad nje je druga koja s obje ruke drži trnov vijenac, a na najvišem položaju nalazi se kip anđela s cvijećem u rukama. Oko križa je obavijena draperija. Postoje podaci koji kažu da je spomenik izrađen u Milanu i u Apatin dosesen brodom. Od 2005. godine mauzolej Speiserovih je zaštićeno kulturno dobro, spomenik kulture.

Ferdinand Speiser mlađi bio je uspješan industrijalac i poduzetnik. Rođen je u Apatinu 1884. godine, gdje se obitelj bavila raznim granama industrije i trgovinom, no na prelasku iz XIX. u XX. stoljeće obitelj dolazi u Čepin, gdje je kupila imanje i pokrenula preradu lana i kudjelje, kasnije destileriju te uzgoj slavonskih svinja. Speiser je bio i najveći donator u izgradnji i opremanju kapele Kristova uskrsnuća na groblju u Čepinu. Najveća investicija mu je, pak, bila tvornica ulja, koja je prosperitetno djelovala u Čepinu tijekom rata. Zbog toga mu je Sud za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj sa sjedištem u Osijeku dosudio 1945. kaznu gubitka nacionalne časti, s 10 godina prisilnog rada i konfiskacijom cjelokupne imovine: kuće u Osijeku, triju tvornica, oranica u Čepinu i Tenji sa stočnim fondom te strojevima, polovice kuće, trećine pilane i pivovare u Apatinu, kao i velike svote novca. Speiser je optužen jer je cjelokupnu industrijsku proizvodnju usmjerio potrebama neprijateljske vojske, te je svoja postrojenja stavio na dispoziciju državnim vlastima. On se branio da je službene naredbe dobivao od viših instanci, te da je pomagao i partizanski pokret, no zaključak suda bio je da je to činio nedovoljno i tek pred kraj rata kada je bilo vidljivo tko će pobijediti. Kronike kažu da je nakon presude nestao iz Osijeka i okolice.

Zvonik obitelji Grünn

Kip sv. Florijana

Kapela obitelji Weindl

Svojom dostojanstvenom ljepotom na ovom groblju ističe se još jedan proglašeni spomenik kulture, kapela obitelji Weindl, izgrađena, netipično za katoličke grobljanske kapele, u neoklasicističkom stilu od bijelog jablaničkog mramora. Sagrađena je u obliku starogrčkog hrama. Na ulazu se nalazi nadgrobna ploča Apatinca, prelata Jánosa Pintza (1882. – 1962.), koji se istaknuo u posredovanju da se zatvore poslijeratni jugoslavenski logori za Nijemce u Vojvodini.

Ka samom ulazu u groblje nalazi se treći spomenik kulture, visoki zvonik koji su dali izgraditi Adam i Theresia Grünn, rođ. Wellenreiter, 1906. godine u neogotičkom stilu. Na katoličkim grobljima u Vojvodini zidani zvonici su rijetki, no Apatinci se diče istima na oba svoja groblja. Nije u funkciji, ali niti primjereno konzerviran – vrata su obijena, a sama struktura zvonika oštećena, no ima dodatnu vrijednost: za ptičji svijet. Na vrhu križa, budući da gotički križevi nisu okomiti, pojavilo se mjesto na kojem je par bijelih roda svio gnijezdo i ono se drži već više od trideset godina. Službe konzervacije ovoj jedinstvenoj građevini su, pak, dale vrlo neodgovarajuće službeno ime: »Sakralni spomenik na starom ulazu u groblje u Apatinu«, a i svi javni podaci koji o njemu postoje su krivi. Kada bi bio obilježen, kao i ostala dva, možda bi stanje informiranosti o njima bilo bolje.

Iza ulazne kapije Gornjeg groba nalazi se kip sv. Antuna Padovanskoga, nastao vrlo davno, polovicom XVIII. stoljeća, u starom Apatinu. Od tada je dvaput seljen, da bi 1980-ih bio postvaljen unutar ograde ovog groblja. Ovo je možda najznačajniji barokni svetački kip koji je ostao sačuvan iz XVIII. stoljeća u Vojvodini, a vjerojatno i najstarija barokna skulptura ovog podneblja. Godine 1885. Kruničarsko društvo dalo je izgraditi i u gradskom parku postaviti statuu sv. Florijana. I taj kip je 1980-ih godina našao svoje mirovalište na Gornjem groblju. Nedavno je ostao bezglav i čeka restauraciju.

Mogućnost restauracije nije dočekala apatinska kalvarija s kapelom izgrađenom 1870. godine na mjestu današnjega parkirališta kod Gornjeg groblja. I ona, i tri kalvarijska križa, postaje križnog puta, te toranj sa zvonikom uklonjeni su 1960-ih godina. Slična je sudbina sustigla i nekoliko desetaka (!) drugih katoličkih sakralnih spomenika koji su u razdoblju od početka XVIII. stoljeća postojali, a danas iz raznih razloga ne postoje u Apatinu: raspeća, svetački kipovi, ulične kapelice, druga crkvena imanja. Time je vrijednost sačuvanih, od kojih su neki ovdje spomenuti, veća.

Marko Tucakov / Podaci: Boris Mašić

Kapela obitelji Weindl