Za četiri godine tri ministra poljoprivrede iz jedne stranke provodila su tri različita programa i to je ono što poljoprivrednike izluđuje

HR: Dobar dio onoga što stoji u programu poljoprivrednici prepoznaju iz razdoblja dok ste bila ministrica. Što biste izdvojili kao novinu?
Ne možemo reći da je puno toga novoga, jer je ovo praktički nastavak mjera koje su provođene od 2000. do 2006. Naime, mnoge stvari koje su tada urađene moraju se obnoviti. Primjerice, Registar poljoprivrednih gospodarstava ne pokazuje pravo stanje na terenu, jer kako se kreiraju nove mjere, tako im se i poljoprivrednici vrlo aktivno prilagođavaju. Recimo, ukoliko imaju više od 100 hektara zemlje registriraju više gospodarstava ili se, ukoliko nemaju više od toga, više njih udruži u jedno gospodarstvo kako bi dobili poticaje. Također, moramo obnoviti i kreditni sustav. Naša je ideja bila da pravimo Fond za kredite i da se on uvećava. Po tom planu on je 2011. trebao iznositi oko 700 milijuna eura i iz toga bi se zaista mogla financirati sjetva. Ali, u prosincu 2010. Ministarstvo poljoprivrede je dodalo samo jednu riječ i sadašnji naziv glasi Fond za kredite i poticaje. Od tada je iz toga Fonda isplaćeno 100 eura po hektaru i praktički to više nije iznos koji je u njemu trebao biti. Dakle, mnoge se stvari moraju obnoviti i popraviti, ali ono što bi se moralo učiniti jest razdvajanje ekonomskih od socijalnih mjera, tj. da se uvedu socijalne mjere kako bi poticaje dobivali i oni poljoprivrednici koji ih sada ne dobivaju. S druge strane, cilj ovog programa je i ujedinjavanje poljoprivrede. Čini mi se da je posljednjih godina napravljena politička podjela među poljoprivrednicima na one iz Vojvodine i iz uže Srbije, na ratare protiv stočara, male protiv velikih, voćare protiv povrtlara itd. Dok svi u sektoru ne shvate da poljoprivreda može funkcionirati samo kao cjelina, do tada ćemo i imati političke igre s poljoprivrednicima kroz političke mjere.

Zlatko Romić

Opširnije u tiskanom izdanju i u internetskom izdanju za pretplatnike