Iako se u općim normama o državi kao »nedopustivom kontroloru« prepoznaju i mediji za manjine, još ostaje pod upitom proturječnost sa standardima poštovanja manjinskih prava među koje spada i pravo na informiranje na matičnim jezicima, očuvanje kulture i tradicije

Kad zakoni kao papir trpe sve, a politička volja dominira bez obzira na sve, onda su puna usta demokracije srbijanskih vlasti u pogledu ostvarivanja manjinskih prava tek ciljana priča – prema potrebama. Takva je potreba, naime, u Srbiji iskazana i kad je riječ o slobodi medija, alias informiranja, uz podsjećanje da 1. siječnja 2012. godine počinje primjena Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU kao i Zakona o kontroli državne pomoći kojim je predviđeno ukidanje financijske potpore iz državnog proračuna i prelazak na financiranje projekata od javnog značaja, izabranih na natječajima. 

Bojana Oprijan Ilić

Opširnije u tiskanom izdanju i u internetskom izdanju za pretplatnike