Održavanjem tribine o značaju lokalnih medija u Klein Housu je u petak, 30. svibnja, obilježeno deset godina postojanja subotičkog portala Magločistač. Iza ove rečenice, koju nije prenio najveći dio lokalnih medija, krije se formalno krakta ali sadržajno bogata povijest Portala za razvedravanje stvarnosti, kako je jedno vrijeme glasila »apozicija« Magločistača kojom se na najkraći način pokušavala dočarati njegova misija.
Prvi tekst na ovome portalu objavljen je 3. ožujka 2015., a prva urednica bila je tadašnja urednica programa na srpskom na Radio Subotici Ljiljana Elek. Radio Subotica i inače je izravno povezana s Magločistačem jer je ideju za njegov nastanak dala tadašnja novinarka u ovoj kući i motor portala od prvoga dana Natalija Jakovljević. Bilo je to vrijeme kada se znao čak i datum smrti Radio Subotice kao medija u ingerenciji lokalne samouprave, a postavljanje Ljubiše Stepanovića (na prijedlog Socijalističke partije Srbije) za njenog posljednjeg ravnatelja simbolički je predstavljao ritual pred njezin ukop: vrlo brzo nakon imenovanja veći dio redakcije na srpskom došao je u sukob s novim ravnateljem koji se, budući i sâm novinar, otvoreno miješao u uređivačku politiku dijela kuće na čijem je čelu bio. Znajući svoju oročenu budućnost troje novinara ove kuće u studenome 2014. krenuli su s pripremama za pokretanje portala, od brojne papirologije do tehničkih skalamerija (nekima posve nepoznatih), uključujući i sam dizajn.
Već prvi tekstovi na Magločistaču dali su naslutiti da je rođen novi lokalni medij kojem su osnovni postulati novinarstva svrha i cilj postojanja. Rasterećena svijesti o okovima života na lokalnom proračunu mala ekipa – uz svesrdnu logističku i savjetodavnu pomoć portala Autonomija – uputila se u korov zaraslu stazu istraživanja stvarnosti oko sebe ne bi li ju svojim, u početku malobrojnim, čitateljima predočila na način na koji to drugi nisu radili, a ni danas ne rade. Osnovne ideje ekipe Magločitača – a kojih se i danas drže – bile su pisanje koje će promicati vrijednosti građanskog društva od zaštita prava manjina preko borbe protiv bilo kog vida mržnje do kontrole rada institucija, njegujući kod sebe i potičući kod čitatelja analitičku i kritičku svijest.
Dolazak iste godine sadašnje urednice Mirane Dmitrović u Magločistač bio je od presudnog značaja ne samo za njegov razvoj nego i opstanak. Zajednička odluka da se ne sudjeluje ni na gradskim, ni na pokrajinskim ni na republičkim natječajima za medije zahtijevala je osobu koja će svojim znanjem i racionalnošću polako ali sigurno raditi na preoblikovanju entuzijazma: umjesto adrenalina pronalaženjem konkretnijih pogonskih goriva koji su pokretali autore tekstova.
Kako su i Natalija i Mirana u petak rekle, 2019. bila je prijelomna godina, godina kada se razmišljalo o gašenju Magločistača. Na sreću, tada već prepoznat od (nažalost malobrojnog) građanskog dijela ovoga društva, ali i od međunarodnih institucija i uz – kako su rekle – svesrdnu pomoć fondacije Thomson do toga ipak nije došlo. Zahvaljujući tome Magločistač može biti ponosan na činjenicu da je njihova novinarka Maja Savić 2023. dobila nagradu za etičko izvještvanje na natječaju kojega je organizirao Institut za javno zdravlje Vojvodine, a njegova urednica Mirana Dmitrović, u kategoriji individualnih priča, ove je godine dobila prvu nagradu za izvještavanje o kulturi koju dodjeljuje Britanski savjet. Magločistač, naravno, može biti ponosan i na činjenicu da broj njegovih čitatelja konstantno raste što samo po sebi govori i o povjerenju o kvaliteti informacija koje pružaju, ali i o potvrdi teze koju je u petak iznio moderator tribine, novinar Radio-televizije Vojvodine Boris Šuman da su istraživanja pokazala kako osam od deset građana želi prije svega informacije iz sredine u kojoj živi. Među tim brojem čitatelja, nažalost, ima i onih koji svoje nezadovoljstvo načinom pisanja Magločistača izražavaju prijetnjama smrću njegovim novinarkama kao što je to bio slučaj u rujnu 2017. ili pak u siječnju ove godine.
S izuzetkom portala subotičke.rs, ostali lokalni mediji – kojima su prioriteti zapisničarstvo i propaganda u interesu vladajućih političara i biznismena, a ne problemi i njihovo rješavanje koje isti prave – takvih problema nemaju, jer... Više vjeruju u skorašnje ateriranje prvog letećeg taksija na balkon Radijalca negoli u ideju medijskog Hyde Parka u svom gradu i društvu u kom žive.
Kum
