Na početku svoje seniorske karijere Darko Gabrić stajao je na vratima Bačke i Tavankuta, a danas, desetak godina kasnije, u svojim najboljim vratarskim godinama uspješno brani za momčad NK Dekani iz Slovenije. Put do drugoligaške momčadi iz sredine tablice 2. SNL vodio ga je kroz nekoliko sezona u Litvi (Jonava) i Austriji (Stadl Paura), a na slovenskoj adresi je već više od tri godine. Njegov kratki posjet rodnoj Subotici iskoristili smo za jedan mali nogometni razgovor.
Kako iz domaće perspektive gledate na svoju dosadašnju tri i polgodišnju odiseju u Sloveniji?
Nakon par sezona u kojima smo se uglavnom borili za ostanak u drugom razredu slovenskog klupskog nogometa u tekućoj sezoni stvari su posve drugačije. NK Dekani, za koji branim, je u sigurnoj zoni sredine tablice, trenutačno smo osmi, a u klubu postoji želja da se sve podigne na veću organizacijsku razinu i plan da se kroz godinu-dvije uđe u Prvu ligu. Stekao sam veliko povjerenje u ovoj sportskoj sredini, prvenstveno marljivim radom i maksimalnim zalaganjem na svim treninzima i utakmicama. U momčadi sam bio odlično primljen već pri samom dolasku i želio sam to uzvratiti na najbolji mogući način.
Vratarski uzor
Nekada mi je to bio Gianluigi Buffon, ali sada je to bez dileme najbolji slovenski vratar Jan Oblak.
Najbolji vratarev doprinos je sačuvana mreža, ali Vi ste čak i strijelac jer izvodite i kaznene udarce. Kako je došlo do toga da izvodite penale?
Za proteklo razdoblje na vratima NK Dekani uspio sam upisati dvadesetak »clean sheeta« (fraza koja označava čistu posteljinu, odnosno neprimljeni gol). Mi smo momčad koja uglavnom igra defenzivno i ne primamo baš previše golova, a ako ne možemo pobijediti gledamo da ne izgubimo. Nešto poput Atletico Madrida.
Sami ste dali odlični šlagvort za sljedeće pitanje. Vaš aktualni izgled i prirodna sličnost sigurno vas poistovećuje s najboljim slovenskim vratarem Janom Oblakom. Je li Vas netko nekad »zamijenio« za vratara madridskog Atletica?
Događale su se takve situacije, kad me vide u prolazu ili na nekim javnim mjestima. Vidim kako ljudi šapuću i pitaju se je li to Oblak. Nema veze, ali činjenica je kako zbilja sličimo.
No, vratimo se Darku Gabriću i njegovoj vratarskoj vještini. U najboljim ste godinama i kako gledate na svoj aktualni nogometni trenutak?
Imam dvadeset i osam godina, što su objektivno odlične nogometne godine i zbilja se dobro osjećam na terenu, pa bih želio u bliskoj budućnosti napraviti veći iskorak u svojoj profesionalnoj nogometnoj karijeri. Dodatno, uz klasičnu vratarsku zadaću, moja jaka strana je i solidna igra nogom, što je u suvremenom nogometu izuzetno važno u koncipiranju kvalitetne obrane. Tu su i kazneni udarci koje s uspjehom izvodim, mislim da sam u službenim susretima postigao tri ili četiri pogotka s bijele točke. A jednom sam, na prijateljskom susretu protiv Olimpije izveo i slobodan udarac.
Kako Vam se čini život u Sloveniji i jeste li svladali jezik?
Lijepo je živjeti u Sloveniji, jezik sam poprilično svladao i na slovenskom komuniciram sa svojim suigračima. Budući da stanujem u Kopru, mogu uživati u svim čarima života na moru, a blizina susjednih Hrvatske i Italije otvara mogućnost za česte izlete.
Na koncu, budući da razgovaramo u Subotici, koliko puta godišnje uspijete doći doma i posjetiti obitelj i prijatelje?
Nekoliko puta godišnje kada imamo prvenstvene pauze, ali i uvijek kada se ukaže neka izvanredna prilika.
D. P.
