Miroslav Krleža je pisac ogromne energije kojoj nema ravne u povijesti hrvatske književnosti. Krleža se ogledao u svim literarnim rodovima: pisao je novele, drame, romane, eseje, kronike, putopise, dnevnička razmišljanja, političke članke, lirske pjesme i pamflete.
    Od izuzetnog značaja za Krležino djelo je njegova literatura o Glembajevima. Krleža prati život jedne zagrebačke porodice u čitavoj njenoj razvojnoj liniji. U prozu o Glembajevima, pored jednog većeg broja novelističkih fragmenata, spadaju i tri drame: »Gospoda Glembajevi«, »U agoniji« i »Leda«. To je povijest propadanja zagrebačke patricijske porodice, koja u dalekoj prošlosti, preko kriminala i ubojstava počinje da krči put k ugledu i bogatstvu, da bi, u vremenu poslije Prvog svjetskog rata, izgubivši socijalne pozicije, počela pokazivati znake biološke i psihičke degeneracije.
    Glavni junak prve drame glembajevskog ciklusa je Leone, a drama se odvija na relaciji sukoba Leonea s ocem Ignjatom, dok su ostali likovi podređeni modeliranju sredine i eksponiranju glavnog junaka. Drama otkriva osnovne crte životnog puta ove porodice, kao i široku skalu podataka o uzajamnim odnosima u njoj, kao i o njenom odnosu sa svetom.
    »Ekselencija Ignjat Glembay, šef firme Glembay Ltd. Company, bankir, veleindustrijalac i financijski magnat, najstariji predstavnik otmjene patricijske obitelji (…) On je u savršeno skrojenom fraku (…) Jaka, nešto izbočena čeljust i neobične mišićave vilice: čuje se na prekide kako škripi nervozno zubima. Monokl sjedi mu posve prirodno, kao da ga nema« (Gospoda Glembajevi). To je slika Ignjata Jacquesa Glembaya, seniora i šefa kompanije, ali ispod maske izvanjskog lica, iza dostojanstvene livreje časnosti, kao i kod ostalih Glembajevih krije se banda hazardera, varalica u igri, kurtizana i ubojica. Porodična drama Glembajevih odvija se na društvenom, etičkom i biološkom planu, a povezanost ovih plana u jedinstvenu ravan ostvarena je preko lične drame glavnog junaka Leonea, koji se nakon jedanaest godina vraća u roditeljski dom, ali susret s porodicom rasplamsao je prigušene konflikte i pretvorio ih u pravu porodičnu tragediju. Osnova razuđene anti-etičnosti lika Leonea svodi se na konfrontaciju strasti i pameti, nagona i razuma, animalnog i ljudskog. Leone svoje skupove opreka živi istodobno, ne ukidajući ih, nego trajući kao dvojnik, a prije ‘spuštanja zavjese’ na kraju drame, čitatelji će otkriti jesu li svi Glembajevi prokleti.