Iznimno je važno da se kuća Tome Kujundžića restaurira, jer je već izgubila veći dio maltera na fasadnom platnu, a gubitkom dekorativnih ukrasa, koji samo što nisu počeli otpadati, izgubit će i svoje reprezentativne neorenesansne karakteristike

Parcela o kojoj je ovdje riječ bila je 1838. godine dio veće parcele pod brojem 27, u vlasništvu subotičkog građanina Ivana Skenderovića, a do danas je podijeljena na tri dijela i na njoj se nalaze kuće pod brojevima 28, 30 i 32 na Somborskome putu. Godine 1838. prema katastarskom premjeru grada na prvotnoj parceli se nalazila jedna seoska kuća, zabatom orijentirana prema ulici i jedan manji pomoćni objekt.
Do katastarskoga premjera grada iz 1878. godine, može se uočiti da su na parceli izgrađena još dva pomoćna objekta, no prvotna seoska kuća još uvijek je ondje, na mjestu današnje kuće pod brojem 32. Uskoro je parcela podijeljena na tri dijela, a 1886. godine Josip je Francišković podnio molbu da se na maloj građanskoj kući »L« osnove, koja je u međuvremenu bila izgrađena na središnjoj parceli (danas Somborski put 30), dogradi suhi ulaz, trijem i odvod za kanalizaciju . Već 1893. godine kao vlasnik kuće spominje se Marton Francišković, najvjerojatnije Josipov sin, koji je te godine podnio molbu za dobivanje građevinske dozvole za probijanje vrata.

dr. Viktorija Aladžić

Opširnije u tiskanom izdanju i u internetskom izdanju za pretplatnike