Danas, 14. svibnja, navršilo se sto godina od smrti hrvatskog političara, novinara i kulturnog djelatnika te velikog borca za narodni jezik dr. Vranje Sudarevića. Sudarević (u nekim izvorima Franjo) rođen je 19. rujna 1868. godine u Subotici. Potekao je iz bogate zemljoposjedničke bunjevačke porodice.

Borba za jezik

Sedamdesetih godina 19. stoljeća u Subotici je ukinuta nastava na hrvatskom jeziku. Takvo je stanje zateklo Sudarevića u posljednjim razredima gimnazije. Morao je napustiti gimnaziju, jer je policija za vrijeme kućnog pretresa pronašla jednu knjigu izdanja Matice hrvatske. Vranje Sudarević je, naime, bio povjerenik Matice hrvatske za Suboticu. Zbog izbacivanja iz gimnazije morao je završiti gimnaziju u drugom mjestu.

Studirao je medicinu u Budimpešti. Godine 1899. postao je liječnik. Rano se društveno angažirao. Bio je aktivan za vrijeme školovanja, potom je bio povjerenik Matice hrvatske za Suboticu, suradnik u Kolu mladeži, jedan je od osnivača Zemljodilske štedionice (1904.) i Bunjevačke stranke (1906.), bio je urednik Nevena od 1903. do 1910. U društvu s Pajom Kujundžićem i Mijom Mandićem Vranje Sudarević je 1897. godine uputio mađarskoj vladi apel za povratak nastavnog, hrvatskog jezika u općinskim školama. Taj apel je potpisalo 1.200 bunjevačkih domaćina. Godine 1910. u društvu sa Stipanom Matijevićem Sudarević je podnio molbu ministarstvu prosvjete u Pešti. Tražio je da se dozvoli bunjevačka nastava u osnovnim školama u Subotici. Prijetio je da će u protivnom »priopćiti cijelom svijetu kako se postupa s Bunjevcima u Mađarskoj«.

Zastupnik i gradonačelnik Subotice

Vranje Sudarević bio je član gradske skupštine početkom 20. stoljeća i jedan od zastupnika na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 25. studenoga 1918. godine. Poslije 1918. Sudarević je izaslan, kao prvi, u Privremeno narodno predstavništvo. Postao je gradonačelnik i veliki župan Subotice. Biran je dva puta za narodnog zastupnika na izborima 1920. i 1923. Osnivač je Hrvatskog prosvjetnog društva Neven 1920.

Smijenjen je s položaja gradonačelnika Subotice koncem 1920. zato što ga vlasti nisu favorizirale. Hrvatska misao od 20. prosinca 1922. piše o tome: »Dr. Franjo Sudarević, Hrvat, bio je gradonačelnikom i velikim županom grada Subotice. Tomu se čestitom Hrvatu nije uopće moglo ništa da prigovara u nacijonalnome smislu. On je radio za bunjevački narod i onda, kada je bila Subotica pod Mađarskom. I jednog dana, bez ikakve prethodne opomene, bio je dignut sa načelništva!«. Poslije njegove smjene, uslijedile su i smjene drugih činovnika. Tako su 5. siječnja 1921. razriješeni svoga zvanja dr. Josip Prćić kao podnačelnik, i Time Vojnić kao gospodarski senator. Nekoliko dana prije toga razriješeni su svoje dužnosti Mijo Mandić i Matija Išpanović, školski nadzornici.

»Veliki čovjek«

Ovi su se pritisci odrazili i na zdravstveno stanje Vranje Sudarevića. Zbog lošeg zdravstvenog stanja nije mogao održati predavanje o zdravlju 8. listopada 1921. Ozbiljno je obolio u travnju 1924. Umro je u 14. svibnja 1924. navečer. Živio je 55 godina. Sprovod je obavljen 16. svibnja u 5 sati poslijepodne iz ožalošćene kuće (Ul. dr. Bene Sudarevića br. 1) koja je išla ulicama dr. Bene Sudarevića, Wilsonovom, Strossmayerovom pred Gradsku kuću a odatle Jelašićevom ulicom i Somborskim putem u Bajsko groblje. Sprovod je bio veličanstven.

»Nije bio plemić, niti je ostavio iza sebe nebrojeno blago, pa ipak sprovod njegov svjedoči da je bio velik čovjek«, pišu Hrvatske novine od 31. svibnja 1924. Apostolski administrator Lajčo Budanović sa svećenicima je opjevao mrtvo tijelo pokojnika. Sprovodu su prisustvovali Orlice i Orlovi, Bunjevačko djevojačko društvo, Dobrotvorna zajednica Bunjevaka, Pučka kasina, Katolički krug, predstavnici policije (vod redarskog pješaštva i redarska konjica), vodstvo Bunjevačko-šokačke stranke i gradski činovnici. Na sprovodu su govorili Lazar Orčić (gradski senat), Đorđe Popović (prošireni senat), Blaško Rajić (narodni zastupnik i kerski župnik), podnačelnik Osijeka dr. Šram.

Hrvatsko pjevačko društvo Neven otkrilo mu je spomen-ploču 1934. a njegova kuća pretvorena je u Hrvatski prosvjetni dom 1930. godine. Po njemu je nazvano Hrvatsko seljačko pjevačko društvo Sudarević.

Vladimir Nimčević