Monoštorci su se zavjetovali da će svake godine 13. listopada točno u podne svetom misom zahvaljivati Bogu i Gospi za spasenje

Zasnovan na čudesnom događaju, tijekom ratne 1944. godine, u Bačkom Monoštoru se tradicionalno 13. listopada svake godine od tada svečano slavi Zavitni dan. Utemeljen je za župnikovanja Matiše Zvekanovića, kada je u prijetećim ratnim okolnostima 1944. odlučeno da partizansko–rusko topništvo sravni Monoštor, kako bi se neprijateljskim trupama onemogućilo da se utabore u ovom mjestu. Zapovjeđena je evakuacija sela, mještani su se skrivali po obližnjim salašima, a veliki broj starih i onih koji se nisu htjeli odvojiti od svojih imanja, ipak je ostao u selu.
Na poziv župnika svi su se seljani okupili u crkvi sv. Petra i Pavla. Župnik je zaiskao od Boga i Gospe pomoć za selo na koje se imalo sručiti veliko zlo. I župnik i seljani molili su Boga i Gospu tijekom cijele noći da ih poštedi velikog zla. Sutradan, molba im je uslišena: generali su ipak promijenili nakanu, partizansko-ruske snage nisu sravnile selo, a u znak zahvalnosti Monoštorci su se zavjetovali da će svake godine 13. listopada točno u podne svetom misom zahvaljivati Bogu i Gospi za spasenje. Od tada se u Monoštoru ne radi toga dana, a seljani se u župnoj crkvi okupljaju na misnom slavlju. Toga dana na balkone crkve (ovdje se balkoni zovu »tavani«) stavljaju se raznobojne šokačke «ponjave», tj. tkanine – šokački ručni rad, kao spomen na one dane kada su vjernici zajedno sa župnikom Matišom proveli čitavu noć u molitvi, a na prozore crkve postavili su «ponjave» kako se ne bi izvana vidjelo svjetlo u crkvi, budući da su bili ratni dani kad je manje-više bilo zabranjeno okupljanje u kasne sate.

Zdenka Mitić

Opširnije u tiskanom izdanju i u PDF izdanju za pretplatnike