Ni jednoga trenutka ne dvojim da je dobro što smo preselili

Vrijeme opet prakticira svoju ćud, do jučer smo se žalili na toplo, a danas nam je već hladno. I dok s ulice ulazim u Interšpar, tražeći zaštitu u temperiranom prostoru, obilazim trgovinu i okolne butike da dobijem na vremenu. Dosta posjetitelja, jedni kupuju, drugi zagledaju, a treći, poput mene, ubijaju vrijeme.
Upoznali smo se sasvim slučajno. Svraćajući u butike privukao me tuđi razgovor. Nerado prisluškujem, ali govor mi zapinje za uho. Vi niste odavde? Kako znate? I tako je počeo divan, odao nas je otegnuti govor, vojvođanski, šokački.
»Ja sam Renata Silađev, rođena u Somboru prije tridesetak godina, od čega već polovicu provodim u Višnjevcu, bolje rečeno u Osijeku. Tu sam završila srednju školu, fakultet i stekla diplomu dipl. pravnice, zaposlila se, pa se i zaljubila. U Osijek, ali i jednog zgodnog Osječanina«, predstavila se Renata.

Slavko Žebić

Opširnije u tiskanom izdanju i u PDF izdanju za pretplatnike