Jedanaestero pjesnika u Izboru iz suvremene njemačke poezije prema prosudbi Dražena Karamana i Branka Maleša, najadekvatnije predočavaju jednu, sada već raslojenu, njemačku pjesničku orijentaciju koju su književni kritičari nazvali »nova subjektivnost« i »nova senzibilnost«. Brojni mladi autori 1966. -67., godine iniciraju stihovno-organizacijski prevrat. Na književnoj sceni onoga vremena s jedne strane su bili autori starije generacije, kao što su Paul Celan i Günter Eich čije pjesme posjeduju hermetičnu strukturu, a s druge strane autori poput Hansa Magnusa Enzensbergera, Ericha Frieda i Güntera Grassa koji su primat hermetične pjesme doveli u pitanje i, nasuprot tome, polagali na bliskost zbiljskom i društvenu relevantnost lirike.
   Oko 1967. godine u javnost je stupila nova, mlada generacija liričara. Najistaknutije obilježje nove lirike bila je njena politiziranost i ponovno probuđen interes za socijalnu problematiku, za što su postojali društveni preduvjeti: prva recesija poslijeratnog razdoblja 1966. -67., označila je kraj »privrednog čuda«. Po prvi put je opet bilo nezaposlenih, što je poljuljalo vjeru u neograničen prosperitet Savezne Republike Njemačke. Među ostalim autorima koji su zastupljeni u ovom izboru, Nicolas Born, Rolf Dieter Brinkmann, Günter Herburger i Friedrich Christian Delius pišu poeziju koja nije nastajala po »diktatu nesvjesnoga«, već je njihova poezija bila inspirirana aktualnim političkim zbivanjima.
   U Izboru su pokraj navedenih pjesnika zastupljeni još i sljedeći autori: Ursula Krechel, Ludwig Fels, Peter Paul Zahl, Jürgen Theobaldi, Jörg Fanser, Karin Kiwus i Erich Fried. Nova pjesnička generacija je gajila sklonost za »slobodniji dah«. Pjesama s pravilnom metričkom shemom bilo je sve manje, dok su u sedamdesetim godinama postale prava rijetkost. »U fazi ponovnog otkrivanja stvarnosti metafora je predstavljala prepreku koju je trebalo ukinuti. Jednostavnost u strukturi pjesama upućivala je na trezvenost prikazanoga, nije se radilo o idealizaciji zbilje, nego o njenom rastvaranju«, piše o poeziji »nove sub-jektivnosti« Dražen Karaman, dok pjesnik Nicolas Born u zbirci »Stanje na tržištu« (1967.), zahtijeva: »Što dalje od simbola, metafore, od svih nositelja značenja; što dalje od dekorativne pjesme, od ukrasa, šminke i parfema«.
   Čitatelji poezije iz ovoga Izbora susret će se s jezičnim materijalom koji je sastavljen od suptilnih i trivijalnih, književnih i svakidašnjih izraza, jer unutar osnovne namjere »nove subjektivnosti« kao poetskog modela, jezik prevođenih pjesnika mnogo je bliži kolokvijalnom i sleng govoru, nego književnim standardima. Mnogi mlađi pjesnici identificirali su se s protestnim pokretom, a kada je dobar dio revolucionarnih nada propao nakon 68., opet su se našli suočeni s vlastitim ja.