Fond za humanitarno pravo (FHP) je u srijedu, 10. svibnja, u Medija Centru predstavio Izvještaj o suđenjima za ratne zločine u Srbiji tijekom 2022. godine. Izvještaj obuhvaća analizu 25 predmeta koje je FHP pratio pred odjeljenjima za ratne zločine Višeg i Apelacijskog suda u Beogradu. Također, sadrži i pregled općih nalaza o suđenjima za ratne zločine tijekom 2022., kao i bitnih društveno-političkih događaja koji su od značaja za suđenja za ratne zločine u Srbiji.
»Na žalost, nalazi FHP-a su gotovo identični iz godine u godinu, i dalje je veoma mali broj optužnica za ratne zločine, mali broj predmeta je protiv visoko rangiranih počinitelja, i dalje je prisutno odsustvo jasnih prioriteta u procesuiranju od strane Tužiteljstva za ratne zločine, optužnice su prekomjerno anonimizirane, a ono što je novina u odnosu na prethodne godine je da je Tužiteljstvo započelo praksu suđenja u odsustvu, što do sada nije bio slučaj«, rekla je Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo.
Žanić je rekla da i dalje imamo praksu glorifikacije osuđenih za ratne zločine, odlikovanja osuđenih, ali i da osobe za koje postoje ozbiljne sumnje da su počinili ratne zločine uzimaju ozbiljne funkcije u društvu. Istakla je i postojanje murala i grafita podrške Ratku Mladiću gotovo u svim gradovima, kao i sveopće atmosfere gdje se osuđeni pojavljuju na televizijama s nacionalnom frekvencijom i predstavljaju se kao vojni analitičari, te vidimo jedno sveopće nazadovanje društva u Srbiji u pogledu suočavanja s prošlošću i suđenja za ratne zločine.
Punomoćnica oštećenih Marina Kljaić je rekla kako je tijekom 2022. Tužiteljstvo podiglo ukupno 12 optužnica protiv 19 osoba od kojih je pet optužnica ustupljenih iz Bosne i Hercegovine te je pojasnila na čemu FHP temelji svoju ocjenu o neefikasnosti rada Tužiteljstva za ratne zločine.
»Pa na činjenici da FHP od 2003., kada je Tužiteljstvo osnovano, prati njihov rad, i u tih 19 godina je podignuta 101 optužnica u predmetima ratnih zločina u koje se ne računaju optužnice podignute za jatake. To je 5,3 optužnice godišnje, ali situacija je mnogo gora jer Tužiteljstvo postupa i po potvrđenim optužnicama iz BiH koje se ustupaju Srbiji. A takvih je optužnica 47 koje su u Tužiteljstvo došle kao finalni proizvod, što znači da se efikasnost Tužiteljstva svodi na jedva 2,3 optužnice na godišnjem nivou, što je izuzetno loš prosjek. Tužiteljstvo raspolaže s 12 zamjenika, a tijekom prošle godine je imalo samo šest svojih optužnica koje su rezultat neposredne istrage i rada. Kao finalni proizvod od 101 optužnice smo dobili 231 optuženu osobu i do kraja 2022. godine 60 pravosnažno okončanih predmeta u kojima je 89 osoba pravosnažno osuđeno, 54 oslobođeno, a za 30 osoba je optužnica odbačena ili obustavljen proces (jer su preminuli ili postali procesno nesposobni optuženi, žrtve ili svjedoci)«, rekla je Kljajić.
Profesor prava sa Sveučilišta u Zagrebu (i nekadašnji predsjednik Hrvatske) dr. sc. Ivo Josipović je rekao kako »nema mira bez pravde«.
Josipović je podsjetio i na svoju ulogu kao predsjednika Hrvatske u procesu pomirenja te je rekao kako kada je riječ o pravičnosti suđenja u prvom redu postoje politički problemi, a ne toliko pravni kada je riječ o suđenjima u odsustvu.
Josipović je rekao kako »postoji dovoljna razina znanja da se provedu postupci«, a da politika sa svojim stavovima ne bi trebala utjecati na pravosuđe.
»I bilo bi idealno da ne govorimo o političkoj volji već samo da postoji jaka volja da se primijene postojeći zakoni. I točka. Znamo da to nije slučaj i da postoji politički faktor, ali i nije to možda toliko politički faktor koliko tu postoje drugi faktori«, rekao je Josipović i pojasnio: »Imamo prvo činjenicu da u pojedinim zemljama postoje različiti narativi o tome što je bio taj rat, kako je tekao, koja je krivnja za rat i tu je možda ishodište onoga da su nejednaki kriteriji. I bilo bi dobro da imamo barem približno zajednički narativ o ratu kako je to zajedničko u cijelom svijetu o Drugom svjetskom ratu. Drugi je problem pritisak dijela javnosti i medija bilo s aspekta po svaku cijenu optuži pa je li kriv ili imamo dokaza ne znamo, a s druge strane nemoj optužiti jer je on ‘naš’. Odnos javnosti je jedan od faktora koji, dijelom iz politike, dijelom iz interesnih grupa, dijelom iz narativa, djeluju opstruktivno na pravdu i pravednost postupaka. Čini mi se da je najbolji lijek koji vodi pravičnom suđenju i jednakim kriterijima pri procjenjivanju odgovornosti za ratne zločine proces pomirenja. Jer pravedno suđenje potiče pomirenje, a s druge strane pomirenje olakšava pravosuđu da bez pritisaka radi svoj posao«, rekao Josipović i ponovio kako je posljednjih godina proces pomirenja u regresiji i da se nada da će vodeći političari vidjeti da je suradnja korisna i jednoj i drugoj državi i jednom i drugom narodu i Europi u cjelini.
J. D.
