Dvomjesečna postizborna drama u Srbiji konačno je završena izborom nove republičke Vlade, na čelu s premijerom Vojislavom Koštunicom. Glasovima 130 zastupnika DSS-a, G17 Plus, koalicije SPO-NS i SPS-a, Koštunici je u srijedu i službeno odobreno da sa svojim timom kreira buduću politiku Srbije.
    Dan ranije Vojislav Koštunica je parlamentu predložio program i sastav nove Vlade, a tom prigodom po prvi puta je službeno iznio i kadrovska rješenja koja su ovih dana toliko plijenila pažnju javnosti. Poslije političkog dogovora DSS-a i SPS-a, u kojem »nitko nikome ništa nije obećao«, bilo je za očekivati da će Vlada dobiti neophodnu apsolutnu većinu glasova.
SASTAV VLADE: Čelni ljudi tročlane koalicije, koja ima tvoriti buduću Vladu, zauzeli su najvažnija ministarstva. Tako je predsjednik G17 Plus Miroljub Labus postao potpredsjednik Vlade, a Mlađan Dinkić ministar financija. Potpredsjednik DSS-a Dragan Maršićanin biti će ministar za gospodarstvo, a Dragan Jočić ministar policije. Nadalje, predsjednik Nove Srbije i višegodišnji gradonačelnik Čačka Velimir Ilić zauzeti će čelno mjesto u ministarstvu za kapitalne investicije, novoformirano ministarstvo koje objedinjuje bivša ministarstva prometa, telekomunikacija, i građevine.
    Neki Čačani već komentiraju: »Ako Velja bude vodio Srbiju onako kako je vodio Čačak, teško nama…« I doista, upitna je stručnost raznih dužnosnika dok tako zdušno grabe funkcije za sebe i svoje partijske kolege.
PROGRAM VLADE: Koštunica je u svom izlaganju naveo da će prioriteti nove Vlade biti rad na europskim integracijama, koje pretpostavljaju pravno uređenu i institucionalno snažnu državu. U tom cilju, njegova će Vlada raditi na harmonizaciji domaćeg zakonodavstva i zakonodavstva Europske unije. Mandatar se, također, osvrnuo na problematiku Haškog tribunala, rekavši da je neophodno »skinuti tu omču s vrata« zemlje i građana Srbije, te da će se njegova Vlada zalagati za »dvosmjernu suradnju«, umjesto dosadašnjeg »vazalnog odnosa« između DOS-ove vlasti i Tribunala.
    Nema sumnje da će Koštuničinu »suradnju« s međunarodnom zajednicom pospješiti zahtjevi i uvjetovanja socijalista poput onih, da se obustave izručenja Tribunalu i uhite Miloševićevi »otmičari« koji su ga deportirali u Den Haag. U tom smislu, predstavnik uglednog instituta »Cato« iz Washingtona Ted Gail Carpenter ocijenio je da postoji »realna mogućnost« da se Srbiji ponovno uvedu sankcije, ukoliko nova srpska Vlada bude odbijala surađivati s Haškim sudom.
    Sve u svemu, Koštuničin parlamentarni ekspoze i rasprava, koja je potom uslijedila, upu-ćuju na zaključak da se »program« nove Vlade temelji ponajviše na kritiziranju rada bivše Vlade, a vrlo malo na konstruktivnim prijedlozima – upravo onako kako je DOS prije tri godine nastupio protiv Slobodana Miloševića, što je i bio jedan od razloga neuspjeha prethodne Vlade. Nadalje, imajući u vidu političko uskrsnuće Miloševićeve stranke, nije odveć pretjerano tvrditi da nova Vlada sa sobom nosi stigmatizaciju rada DOS-ove Vlade, odnosno DS-a, politički revanšizam, kao i prešutnu normalizaciju općenarodne percepcije stanja iz devedesetih. Rezultati prosinačkih izbora pokazuju da je prevelik dio građana Srbije nasjeo na ovaj neprincipijelni politički trik. Međutim, jedno je sigurno; možda Srbija ima kratku pamet, ali međunarodna zajednica sigurno nema, te će vrlo pomno pratiti rad novoformirane legalističko-ekspertsko-monarhističko-socijalističke Vlade i reagirati kao i dosad – strogo i bez mnogo razumijevanja za domaća politikantska i mitska razmatranja. Naposljetku, valja se prisjetiti da mi trebamo Europu, a ne Europa nas.