Na Verušiću, selu nadomak Subotice, Pavle Kujundžić zajedno s Miroslavom Kišom vodi trgovinu na veliko poljoprivrednim strojevima, priključcima i opremom Agro-tehniku. Na gospodarstvu se nalaze i silosi za skladištenje žitarica, a ova trgovina se bavi i kupovinom poljoprivrednog repromaterijala, koji se prodaje kooperantima.

Pavle Kujundžić kaže kako je najveći problem u ovdašnjoj poljoprivredi nedostatak većih poticaja za proizvođače, jer oni ulaze na europsko tržište kao mali proizvođači u tržišnu utakmicu sa svima onima koji imaju mnogo veće poticaje nego ovdašnji poljoprivredni proizvođači i zbog toga su njihovi proizvodi jeftiniji od proizvoda ovdašnjih poljoprivrednika.

Opredjeljenje za posao u poljoprivredi

»Rođen sam u Subotici, završio sam Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Novom Sadu, diplomirao sam 1991. godine. Već kao dijete često sam išao kod djeda Đure i majke Jovane na salaš u Maloj Bosni. Puno sam vremena provodio kod njih. Moji roditelji se nisu bavili poljoprivredom, otac Stjepan je bio pravnik, a mater Marija ekonimistica. Dugo vremena nisam znao za što bih se opredijelio za moj budući posao, a u srednjoj školi sam odlučio da ću se baviti nekim vidom poljoprivrede. Prvo sam upisao smjer fizike u subotičkoj Gimnaziji i to mi je dalo dobru osnovu, predznanje za daljnje studiranje«, kaže Pavle Kujundžić i pojašnjava kako u poljoprivredni posao ulazi u ljeto 1993. godine.

»Čim sam diplomirao, zaposlio sam se u subotičkoj kemijskoj industriji Zorka; radio sam u komercijali na prodaji umjetnog gnojiva, a zatim sam se zaposlio kod Blaška Kopilovića koji je osnovao zemljoradničku zadrugu Zrno-Mag. Bilo je to ovdje prvo privatno poduzeće koje se bavilo poljoprivredom tih godina. Dakle, bavio sam se ekonomijom u području poljoprivrede, kao što to radim i sada. Početkom 2000 godine, zajedno s Miroslavom Kišom formiramo tvrtku Agro-tehnika s tim da sam sada ja vlasnik.«

Prodaja mehanizacije i repromaterijala

Pavle Kujundžić kaže kako je Agro-tehnika krenula s trgovinom poljoprivrednom tehnikom, mehanizacijom i opremom.

»U to vrijeme kada je tvrtka otvorena počeli smo uvoziti polovnu mehanizaciju, uglavnom je to bilo iz Mađarske, ali i iz Hrvatske i Slovenije i onda je išla daljnja preprodaja. U Mađarskoj su imali jako dobre poticaje i prodavali su kombajne i traktore po dobrim cijenama. Ovdje je vlast u određenom trenutku odlučila da se poljoprivrednici potiču na nabavu nove mehanizacije i nabava polovne mehanizacije je malo pala. Na polovnu mehanizaciju više se nije mogao dobiti poticaj. Ako se kupovala nova mehanizacija, uz poticaj koštala je kao cijena za polovnu. Znači, svatko će onda razmišljati o kupovini nove mehanizacije. I onda smo kao tvrtka polako prelazili na taj vid prodaje nove mehanizacije. Imali smo i zemlje u zakup, sami smo počeli nabavljati repromaterijal i prodavati naše proizvode, a onda se tu okupilo 18 suradnika s kojima smo zajedno nabavljali repromaterijal i zajedno prodavali naše proizvode i svi su našli neki interes«, kaže Pavle Kujundžić i navodi kako i dalje radi zajedno s Miroslavom Kišom.

»On ima svoje gospodarstvo, ja svoje, 80 posto je trgovina čime se ja bavim, a 20 posto je obrada oranica. Agro-tehnika kupuje i danas repromaterijal, znači umjetno gnojivo, sjemensku robu, sredstva za zaštitu bilja, a to prodajemo kooperantima. Dakle, opskrbljujemo naša gospodarstva, Miroslav i ja, ali i 15 gospodarstava koja su tu u okolici, a svoje proizvode prodaju Agro-tehnici.«

Otkup proizvoda i lagerovanje

Pavle Kujundžić kaže kako je prvi dio ove godine cijena ozimih kultura, pšenice i uljane repice, bila prosječna, kao i prinosi, koji su bili na nivou prosječnih, a u drugom dijelu godine proljetne kulture, suncokret i kukuruz su slabije rodili.

»Otkupljujemo pšenicu, suncokret, kukuruz i uljanu repicu. Imamo dva silosa i sušaru, kao i limeni magacin za lager. Kada otkupimo te proizvode, onda ih dalje prodajemo. Nešto se odmah proda, a nešto se drži na lageru, pa se proda kasnije. Cijena je uvijek najniža u žetvi, a poslije dva-tri mjeseca ide malo gore. Imamo svoj skladišni prostor i možemo dočekati porast cijena. Energenti su poskupjeli zbog rata u Ukrajini, a i Ukrajina i Rusija su najveći izvoznici pšenice i kukuruza, a Ukrajina čak i suncokreta. Zbog problema nemogućnosti izvoza proizvoda je dovelo do toga da su cijene na europskom tržištu porasle. A sve se to preslikava i kod nas ovdje na tržištu. Cijene jesu skočile, ali evo sada ipak padaju.«

S Pavlom Kujundžićem smo pričali i o tome što zahtijeva lagerovanje poljoprivrednih proizvoda u silose.

»Da bi se smjestila roba, silos se mora prvo pripremiti, očistiti i uraditi fumigacija, to je tretiranje silosa protiv kukaca kojih ima mnogo i koji mogu zaraziti pšenicu. Kad se roba smjesti, u roku od 2-3 mjeseca mi provjeravamo, pratimo trend ako se pojavljuje rast temperature u određenoj zoni, zbog vlage ili zbog štetnika i pristupamo ponovnoj fumigaciji, dakle fumigacija se radi na otprilike tri mjeseca. U silosima sada trenutno imamo pšenice i kukuruza, a kada suncokret i uljana repica dođu, u roku od tjedan do tri tjedna ti proizvodi budu prodani.«

Zvonko Sarić