Ej, tamburo naziv je koncerta kojim su članovi Tamburaškog ansambla Ruže obilježili 10 godina rada. Bio je to njihov dar publici, koja je ispunila Veliku vijećnicu Gradske kuće u Subotici, gdje je koncert održan 20. listopada.
Ansambl Ruže od prvoga dana čine Ninoslav Radak (tamburaško čelo) i Sebastijan Kantur (kontra), a tijekom godina pridruživali su se i mijenjali članovi. U ovome sastavu, kojega uz spomenute čine Krunoslav Piuković (bas), Nikola Stantić (basprim II), Matija Temunović (basprim I) i Damir Milodanović (harmonika) ansambl djeluje od početka 2017. godine.
Ansambl je osnovan 2012. godine, a tada su uz spomenute osnivače u sastavu bili i Marijan Kopilović i Marko Peić Tukuljac. S orkestrom su kratko svirali i Martin Vojnić Mijatov i Marko Parčetić.
Koncert je bio podijeljen na dva dijela, a oba su započela njihovim autorskim pjesmama s kojima su nastupili na raznim festivalima i osvajali prve nagrade. Bile su to skladbe Ej, tamburo, Stanite godine, Moja jedina i Neće Dunav zbog nas stati. Za sve njih, u ulozi tekstopisca pronašao se Ninoslav Radak, dok je autor glazbe Sebastijan Kantur. Kada je riječ o aranžmanima, oni su uglavnom zajednički rad iako je, kako ističu, u tom poslu najposvećeniji Matija Temunović.
Nemoguće je pobrojati sve nastupe i brojne nagrade koje su osvojili u proteklih deset godina, ali ono čega se rado sjećaju jesu brojni nastupi po Srbiji, Hrvatskoj i Mađarskoj. Više puta su nastupali na Festivalu bunjevački pisama i osvajali razne nagrade. Jedna od najznačajnijih godina im je 2020. kad su na ovome festivalu osvojili pet nagrada: nagradu za najbolji tekst, nagradu za najbolju skladbu po odluci stručnog žirija, nagradu za interpretaciju, za najbolji aranžman i drugu nagradu publike. Te iste godine osvojili su na Tamburica festu prvu nagradu, Matija Temunović je osvojio nagradu za najboljeg basprimaša, a Sebastijan Kantur je proglašen za najboljeg vokalnog interpretatora, te se mogu pohvaliti i ovim laskavim titulama, osobito u svijetu tamburaške glazbe. Kao bitne nastupe izdvajaju one u Hrvatskoj, posebice nastup na festivalu Zlatne žice Slavonije i festivalu Zlatni glas, zlatne doline u Kaptolu, gdje su također osvojili prvu nagradu.
U drugom dijelu koncerta pridružili su im se kolege glazbenici, vokalna solistica Vlasta Wata, s kojom imaju kvalitetnu suradnju i skupa su snimili nekoliko spotova, kao i Marko Parčetić koji je njihovo muziciranje obogatio zvucima klavira.
Za ovu prigodu snimili su i prikladan film, te su tako deset godina rada pretočili u nekoliko minuta filma kojim su upoznali posjetitelje o nastajanju ovoga sastava, o dolasku sadašnjih članova, o tome kako je glazba ta koja ih spaja, kako poslovno tako i privatno. Pojedini članovi se poznaju i druže od vrtića, a neki među njima povezali su se i kumstvom, te su kroz desetljeće rada postali, kako su rekli, velika obitelj.
Koncert koji je bio više nego uspješan, Ninoslav Radak ocijenio je kao novi vjetar u leđa.
»Veliki odziv publike i njihova reakcija za nas su velika radost, nešto što nas osnažuje i daje nam vjetar u leđa. To nam govori da smo na dobrom putu, daje nam snagu i volju, elan da radimo više, pišemo, stvaramo«, kaže Radak i pojašnjava kako su na koncertu izvedene četiri autorske pjesme, a da ima u pripremi još dvije do sada neobjavljene: »Radimo na autorskom CD-u i nadamo se da ćemo u tome uspjeti u skorije vrijeme. Pišemo i stvaramo nove pjesme koje će na neki način obilježiti naš rad. Ljudi nas prepoznaju po našem sada već prisutnom stilu sviranja, koji smo i mi po uzoru na starije kolege željeli ostvariti. Tu su nam uvijek kao uzori ansambli Hajo i Ravnica, koji sada već imaju svoj prepoznatljiv stil, a i mi smo izabrali svoj, kojeg gradimo dalje«, priča Radak.
Kada su u pitanju planovi za budućnost, kako je rekao, želja im je imati više koncerata i nastupa ovoga tipa, a uz sve to, osim spomenutog CD-a, raditi na promoviranju i čuvanju tamburaške glazbe pa i života tambure u kavanama.
Ž. V.
