U vrijeme najžešćih ratnih sukoba u Hrvatskoj, u samom centru Beograda, na Terazijama, bilo je moguće kupiti »Krašove« proizvode, i to baš u »Krašovoj« prodavaonici, koja je dočekala i kasne devedesete s istim imenom. Veze s vlasnikom prodavaonice i proizvođačem u njoj izloženih artikala bile su odavno pokidane, ali su čokoladice i bombone žilavo opstajale na tržištu, nabavljane preko posrednih veza, sve dok ih dalje ruiniranje jugoslavenskog gospodarstva i srozani standard kupaca nije ugasio. Sličnu sudbinu imala je još slavnija »vegeta«, ali je ona nakon progona iz prodavaonica kao feniks iznikla na buvljim pijacama, gdje su je prodavači uvijek imali u dovoljnim količinama. Dakako, sada znatno skuplju, ali još uvijek traženu i omiljenu. Oba su ova primjera prilično daleko od nečega što bi se moglo okarakterizirati kao jugonostalgija, već je naprosto riječ o etabliranosti marke na tržištu, čija je kvaliteta dovoljno provjerena i u koju se imalo povjerenja.
ILEGALNI PUTOVI ROBE: Godine raspada bivše države nisu značile samo nestanak određenih proizvoda koji su stizali iz Hrvatske, već i drastično smanje-nje plasmana za mnoge ovdašnje tvrtke koje su na hrvatskom tržištu imale svoje partnere i kupce, kakav je bio slučaj sa subotičkim »29. novembrom«. Prodaja do tada usmjerena na unutarnje tržište bila je desetkovana, a gospodarstvenici su se posebno našli u nevolji kada je trebalo riješiti problem definiran kao »komplementarnost gospodarstava«. Naime, jedinstveno gospodarstvo »Titove Jugoslavije«, budući razvijano planski, smještalo je tvornice i poduzeća regionalno, te su se nakon razdvajanja žurno morale pronaći adekvatne zamjene pojedinih proizvoda koji se nisu proizvodili u Srbiji, u što spada i jedan banalan primjer s osječkim žigicama. Prvi su se dosjetili samostalni poduzetnici, koji su nakon rušenja oficijalnog gospodarskog ustrojstva stvorili polu-ilegalno, i ilegalno, preko različitih i često mnogobrojnih posrednika. Na taj način su do srbijanskih kupaca najprije (ponovno) našle put rovinjske cigarete, »Badelov« vinjak, »Podravkini« proizvodi...Znatno skuplji, naravno.
Od prvih službenih napora obiju država da se gospodarske veze norma-liziraju prošle su dvije godine i mnogi nestrpljivi gospodarstvenici prigovaraju da je tempo prespor, a uvjeti još uvijek nepovoljni. Gledano iz drugog kuta, međutim, napredak je očit - gospodarske komunikacije su ipak oživjele, robni i novčani tokovi uspostavljeni, a priča o suradnji se sve više usmjerava ka sudjelovanju u privatizaciji, međusobnoj kupovini tvrtki ili suvlasništvu, rješavanju problema imovine (koji, ne zaboravimo, nije mali, jer su s obje strane granice ostali poslovni prostori, skladišta, prodajni objekti). Vrhunac je, bez dvojbe, potpisivanje ugovora o slobodnoj trgovini, u okviru Pakta za stabilnost jugoistočne Europe. Iako smo još daleko od vlastite prošlosti i obujma robne razmjene koji je postojao u vrijeme kidanja tih veza, izvozno-uvozne stavke se brzo uvećavaju, a više se gotovo i ne govori o procesu normalizacije odnosa, već o njihovom daljem razvijanju i pospješivanju, i u krajnjoj liniji, partnerstvu.
UMNOGOSTRUČENA RAZMJENA: Novi korak ka toj suradnji, i sveukupnoj normalizaciji života, nedvojbeno predstavlja i nedavni susret osječko-bara-njskih gospodarstvenika i njihovih kolega i partnera iz sjeverne Bačke, koji su vjerojatno među prvima krenuli s probijanjem leda. Za više od dvije godine oficijalnih kontakata, oni su obujam međusobne robne razmjene umnogostručili, te se ona sada kreće na razini od oko šest milijuna dolara, dok je pred samo tri godine činila milijunski iznos. Suradnja Osječko-baranjske županije, pak, s cijelom Vojvodinom doseže 18 milijuna, istaknuo je predsjednik Gospodarske komore Osijeka Zoran Kovačević na spomenutom skupu. Za gospodarstvo ove županije osobito su značajni sajamski nastupi na vojvođanskim gospodarskim manifestacijama, a za predstojeći Novosadski sajam vlada izuzetno zanimanje u najširim gospodarstvenim krugovima u Hrvatskoj, što dokazuje i najavljeni izložbeni prostor od 500 četvornih metara.
Gospodarstvenici su jednostavno nestrpljivi da konačno oživi u praksi potpisani sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Hrvatske, što će prema njihovim procjenama, povećati obujam razmjene i za 50 posto. Taj sporazum između ostalog predviđa ukidanje carina i potpuno slobodni protok roba do 2007. godine. Do tada, suradnja će svakako ići uzlaznom linijom, što je u interesu obiju strana. A da se između dva gospodarstva s donedavno pokidanim kontaktima uspostavljaju doista vrijedni oblici nove suradnje pokazuje i primjer ulaska kapitala zagrebačkog »Agrokora« u beogradski »Frikom«, koji bi, po riječima Kovačevića, trebao biti ideja vodilja pravih, poslovnih i partnerskih odnosa. Osobito ohrabruje podrška tom poslovnom sporazumu, kao i puna medij-ska pažnja, i u Hrvatskoj i u Srbiji.
