U susret novome ljetu (17.-19. lipnja ) šestočlana ekspedicija subotičkog PSK-a Spartak u sastavu: Isabela i Csongor Besnyi, Ivana Trifunović, Boris Dašić, Darko Ivković i Vladimir Vujić, a predvođena iskusnim vodičem Alfredom Abrahamom najduže kalendarske dane u godini provela je u Istočnom Tirolu. Cilj planinarske akcije bili su vrhovi Hocher Prijakt (3.064 m) i Hochschober (3.240 m) koji s uspješno osvojeni, a priču 's vrha' imamo od Darka Ivkovića, planinara i aktivnog klupskog člana.

»Obradovala me je mogućnost lijepe prilike da s dobrom i jakom ekipom odem i ispenjem neke od poznatijih vrhova Istočnog Tirola. Hocher Prijakt i Hochschober su najviše visine u mojoj dosadašnjoj planinarskoj karijeri i prvi puta sam uspio stići preko 3.200 metara nadmorske visine. Tjelesno sam se dobro pripremio za ovaj zahtjevan pothvat, kombinirajući pješačenje, vožnju biciklom i igranje tenisa što se u konačnici pokazalo kao uspješna i dobra kombinacija stjecanja potrebne kondicije«, kaže naš sugovornik i nastavlja lijepu planinarsku storiju.

Uspon

Početak planinarske subotičke ekspedicije, pomalo neplanirano, započeo je nešto ranije od planirane visine 1.650 m, gdje je isprva trebalo ostaviti automobil. Zbog atmosferskih prilika parkirali su se 300 m niže kod jedne seoske farme i morali su, skupa sa svim stvarima i nužnom penjačkom opremom, ispenjati gotovo 1.000 m do planinarskog doma Hochschober hutte koji se nalazi na visini od 2.322 m. Ali ni ta nreprdviđena okolnost nije mogla smesti dobro pripremljenu ekspediciju u ostvarivanju zacrtanih visinskih ciljeva. Prvoga dana, po stizanju u Istočni Tirol, odmah je osvojen nešto niži vrh Hocher Prijakt (3.064 m), a sljedećeg dana, nakon noćnog odmora, krenulo se u osvajanje glavnoga cilja ekspedicije.

»Početak uspona (od planinarskog doma) bio je nešto laganiji sa zelenim padinama i planinskim potocima. Postupno, s višom visinom, nailazi tehnički zahtjevnija staza puna sitnih kamenčića (sipar) na kojoj se mora voditi računa o svakom koraku kako ne bi došlo do proklizavanja i ozbiljnijih ozljeda. Konačno, posljednja dionica uspona bila je, posve normalno, i tehnički najzahtjevnija jer su u pitanju stijene s povremenim zaostalim snijegom na njima. Na ovom dijelu stazu su postavljene sigurnosne sajle (konopi) koje pomažu planinarima prilikom penjanja. Ovdje sam morao biti maksimalno koncentriran i obazriv pri svakom pojedinom pokretu i koraku jer i najmanja pogreška i loša procjena može dovesti do potencijalnog proklizavanja a samim tim i daljnjih, neugodnijih posljedica. Na sreću, zahvaljujući prijašnjem iskustvu s prošlih akcija, sve je bilo u najboljem redu i uspjeli smo stići na vrh Hochschobera i impresivnu visinu od 3.240 metara. Osjećaj je neopisiv i to se jednostavno mora doživjeti. Tijekom pauze uživao sam u prekrasnoj panorami koja se pruža prema najvišem austrijskom vrhu Grossglockner, ali i planinskom masivu Dolomiti«, otkriva nam iz prve ruke Darko svoju zbilja fantastičnu avanturu.

Buduće akcije

Usponom na svoj do sada najviši vrh Darko Ivković je dokazao svoju planinarsku vještinu i spremnost da u budućnosti odgovori i na mnogo zahtjevnije penjačke akcije.

»Volio bih u narednom razdoblju posjetiti i popeti se na neke od vrhova u Švicarskoj, Francuskoj ili Italiji, a ono što je za sada izvjesno je konac kolovoza i planirana akcija uspona na najviši vrh Njemačke Zugspitze. Radujem se svakoj novoj ekspediciji i osvajanju planinskih vrhova, a za svaku akciju se marljivo tjelesno pripremam i nastojim još više unaprijediti svoju planinarsku vještinu«, kazao nam je na koncu ove lijepe sportsko-penjačke priče Darko Ivković.

D. P.