Četvrt stoljeća je prošlo od kada je radikalska vlast u Zemunu, na čelu s Vojislavom Šešeljem, istjerala iz stana obitelj Barbalić, pod parolom da »Zemun neće ustaše«, a srpske institucije ozakonile i legitimizirale tu otimačinu, piše dnevni list Danas.
Barbalići još uvijek traže pravdu na međunarodnom sudu u Strasbourgu, postupak je pokrenut 2019., kada su sve pravne mogućnosti u Srbiji iscrpljene, kazala je za Danas odvjetnica Jukoma Milena Vasić koja vodi ovaj slučaj.
»Mi smo se pred našim Ustavnim sudom žalili na povredu prava na imovinu, na povredu prava na pravično suđenje i na suđenje u razumnom roku. Iz tog tužbenog zahtjeva usvojen je samo dio koji se odnosi na razumni rok i Ustavni sud je dodijelio sramnih 600 eura naknade nematerijalne štete, a u ostalom dijelu je odbio tužbu«, navodi Vasić.
Te 1997. godine radikali su, dok je Šešelj bio predsjednik općine Zemun i predsjednik stranke, Barbalićima upali u stan dok je obitelj bila na odmoru i u njega uselili Ljiljanu Mijoković, tajnicu Vojislava Šešelja i njenog tada nevjenčanog supruga Ognjena Mihajlovića, urednika radikalskog glasila Zemunske novine i Šešeljevih knjiga.
Oni su tijekom noći, bez ikakvog dokumenta, provalili u stan i promijenili bravu, a Barbalići kojima su to javili susjedi, kada su se vratili u Beograd, zatekli su zatvorena vrata, dok su stvari iz stana, dragocjenosti i uspomene, zauvijek nestali, odveženi u nepoznatom pravcu.
Iako se obitelj Barbalić tada nadala da će se »greška« brzo ispraviti i da će, kako kaže Ivan Barbalić za Danas, u roku od par mjeseci vratiti u svoj stan, to se do danas nije dogodilo.
Prosvjed ispred SRS-a
Povodom slučaja Barbalić, ispred sjedišta Srpske radikalne stranke u Zemunu Žene u crnom, Inicijativa mladih i Pokret za Zemun organizirali su prosvjed 1. srpnja. Prosvjed je trajao nešto kraće od sat vremena, a sudionike je osiguravala policija. Policija je na početku napravila prsten između demonstranata i nekoliko radikala. Nakon što je došlo do dobacivanja od strane okupljenih radikala, broj pripadnika policije se udvostručio, a prosvjed je okončan bez većih incidenata. Okupljeni radikali nosili su knjige Vojislava Šešelja.
»Očekujem neki pozitivan pomak u Strasbourgu, jer u slučaju nema ničeg spornog, ni jednog zareza. To je bila otimačina, nasilni upad u stan, nasilno otuđenje imovine, jednostavno kriminal. Sada, što je sudstvo u Srbiji takvo, to je druga stvar. Također i to što su isti ljudi na vlasti, to narod bira, ne pitamo se ni ja ni vi. Narod ima svake četiri godine šansu i vrti tamo gdje hoće«, kaže Ivan Barbalić govoreći za Danas.
Obitelj je nakon izbacivanja iz stana dvije godine, tijekom spora s općinom Zemun, živjela u podstanarskom statusu, vjerujući da će brzo vratiti svoj stan nazad.
»Mislio sam kako će oni koji su bili na vlasti uvidjeti da su napravili grješku, ali očito, to što ja vidim kao grješku, njima je bio plus u karijeri, tako se pokazalo. Radio sam u Beobanci, samo je bilo pitanje vremena kada će se zatvoriti, i te 1999. ništa više nije imalo smisla pa sam otišao u Bašku, gdje je otac imao neku staru kuću«, kazao je Barbalić za Danas.
Od tada s obitelji živi u Baški na Krku, ali daleko od ljudi s kojima je proveo pola stoljeća kao rođeni Zemunac.
»Što se tiče osjećanja, ne mogu reći da sam sve to preboljeo, jer zapravo nikada sve to što se događa nisam uzimao previše k srcu. Jer su to bila strašna vremena, i u godinama koje su slijedile puno ljudi je ostalo bez života, bez djece, bez roditelja, tako da sam ja to dosta fatalistički prihvatio, kao mali gubitak u odnosu na ono što su drugi doživljavali tih godina«, kazao je Ivan Barbalić.
Ipak, ostaviti dom u 50-oj godini nije bilo lako.
»U Zemunu su svi naši prijatelji. Ja sam se rodio tamo i živio 50 godina. Ja nisam mogao stvarati prijateljstva kada sam došao u Bašku. Ovdje imam veoma bliske ljude, ali ja s njima nisam preživio prvih pedeset godina svog života, sve vezano za moj život je u Zemunu«, zaključio je Ivan u razgovoru za Danas i dodao da povremeno na Google mapama pogleda svoj kraj, okolicu stana u kom je odrastao, Zemunski kej.
H. R. / www.danas.rs / Foto: GoogleMaps
