Godišnji koncert Velikog tamburaškog orkestra HKPD-a Matija Gubec u Rumi trebao je biti praznik tamburaške glazbe. Za one koji su došli na koncert to je i bio. Za neke druge, koji ili nisu ljubitelji tamburaške glazbe ili imaju problem kada tu glazbu izvodi hrvatska udruga, povod je za izljev mržnje.
I dok su oni prvi slušali glazbu, onim drugima je očito smetala ekipa vojvođanskog javnog medijskog servisa angažirana na snimanju koncerta. Toliko je »bola oči« da je stradalo službeno televizijsko vozilo uz pride nekoliko urezanih slova »u«. Šira javnost za taj incident ne bi ni doznala da nije bilo policijskog priopćenja izdanog početkom tjedna. Uz opis događaja navedeno je i da je počinitelj uhićen, a kazneno djelo za koje se sumnjiči kvalificirano je kao izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti.
Slovo »u« zaradio je i mural posvećen Đorđu Balaševiću na Limanu u (njegovom) Novom Sadu. I nije to prvi puta da mural u čast legendarnog Đoleta bude mjesto za izljeve mržnje i netrpeljivosti. Za razliku od prvog incidenta vinovnici ovog novosadskog nisu poznati.
Ova dva incidenta možda i ne trebaju biti iznanađenje, možda je iznenađenje što ih nema i više, jer poticajna je ovo sredina za to.
Što ćete više od toga što državni dužnosnik u svojim službenim obraćanjima za jednu nacionalnu manjinu koristi naziv koji je pravosuđe Srbije ocijenilo kao uvredljiv i kao govor mržnje.
Nije u duhu širenja europskih vrijednosti, nije u duhu demokratskog i tolerantnog društva, ali je i tekako poticajno. I prvo i drugo trebalo bi biti kažnjivo.
I da ne zaboravim – Međunarodni Dan borbe protiv govora mržnje obilježen je prvi puta 18. listopada. A govorom mržnje Ujedinjeni narodi nazivaju svaku vrstu komunikacije u govoru, pisanju ili ponašanju, koja napada ili koristi pežorativni ili diskriminatorni jezik u odnosu na osobu ili grupu na osnovu njihove vjere, etničke pripadnosti… A toga je kod nas na pretek. Iznenađeni? Naravno da ne.
Z. V.
