Ivan je Bijelog obožavao, a i Bijeli njega, ljudi su govorili kako su se našli i da Ivan voli samo psa, a i da pas voli samo njega
Često smo mi, braća, kao klinci išli na plac pomagati ćaći koji je zidao kuću. Susjed preko puta je držao kavanu i kada bismo sakupili dovoljno novca otišli bismo na coctu. I kroz prozor smo u dvorištu mogli vidjeti dva prelijepa njemačka ovčara koje je vlasnik, stari Ivan, dobio od sina koji je živio u Njemačkoj, a bili su dresirani za napad i obranu.
Ivanov sin Mladen kad je došao na prvo odsustvo iz armije, poveo je ovčare do centra. Tamo ga je napao ludi Jarmaz sjekirom. I nastala je bježanija. Ovčari su umjesto da napadnu prvi pobjegli, a Mladen za njima. Kad je stari Ivan čuo što se dogodilo gadljivo je pogledao ovčare i rekao kako »ovo« neće dugo biti kod njega. Mladen je služio vojsku u Prizrenu, a pošto je bio veterinar često su ga slali liječiti ovce po Šari. I u znak zahvalnosti na dar je od čobana dobio štene bijelog šarplaninca.
Ivan Karan
Opširnije u tiskanom izdanju i u internetskom izdanju za pretplatnike
