Demokratski savez Hrvata u Vojvodini podsjetio je u svojem današnjem priopćenju kako je prije točno 30 godina, 6. svibnja 1992. godine, u Hrtkovcima održan miting na kojemu je sudjelovao Vojislav Šešelj i pročitao imena sedamnaestero Hrvata kojima je javno poručeno da se sele. Protjerivanje vojvođanskih Hrvata, kako se dodaje, započelo je bez ikakvih povoda godinu dana ranije – polovicom 1991. etničkim nasiljem u Novom Slankamenu, ali je događaj u Hrtkovcima u javnosti prepoznat kao najeklatantniji i najočigledniji primjer.

»Podsjetit ćemo javnost i ovoga puta da su Hrvati 1990-ih protjerivani i iz drugih vojvođanskih mjesta: Golubinaca, Sota, Morovića, Erdevika, Kukujevaca, Gibarca, Šida, Vašice, Rume, Iriga, Beške, Maradika, Inđije, Zemuna, Novih Banovaca, Surčina, Srijemske Kamenice, Beočina, Čerevića, Petrovaradina, Srijemskih Karlovaca, Srijemske Mitrovice, Nikinaca, Platičeva, Martinaca, Bača, Plavne, Sonte, Stanišića… Nevladine udruge govore o tome kako je u Vojvodini 1990-ih ubijeno 25 osoba te da ju je moralo napustiti između 35 i 40 tisuća Hrvata. Od izbjeglih se Hrvata do danas gotovo nitko nije vratio u rodni kraj«, navodi se u priopćenju.

Strategije nijekanja

Dodaje se i kako u politikama suočavanja s prošlošću u Srbiji još uvijek izostaje tematiziranje i sukladno rješavanje pitanja protjerivanja Hrvata iz Vojvodine – pravosudna tijela nisu pokretala sudske postupke za učinjene zločine, ne postoji niti jedno javno obilježje, a nema ni prigodnog memoriranja. Ovi se zločini različitim strategijama nijekanja prešućuju, na što ne pristajemo, poručuju iz DSHV-a.

»Također, opet ćemo istaknuti da je za zločine nad Hrvatima u Vojvodini pravomoćno osuđen, pred Mehanizmom za Međunarodne kaznene sudove u Haagu, Vojislav Šešelj. Isti onaj koji je nakon toga, mimo svih demokratskih načela i standarda međunarodnoga prava, nastavio svoje političko djelovanje, koje je dijelom usmjereno ne samo na nijekanje činjenica zbog kojih je osuđen – zločina nad Hrvatima u Srijemu, nego i na aktivno djelovanje u mjestu u kojemu su se zločini i događali, kao što su Hrtkovci, gdje njegova stranka ima prostor u kojem se odvijaju aktivnosti nijekanja zločina – što držimo za njihovu banalizaciju«.

Ruganje nevinim žrtvama

Kada je riječ o politikama suočavanja s prošlošću u Republici Srbiji, DSHV nanovo ističe teško razumljive i neopravdive deficite u ovom području.

»Jer, nije riječ samo o djelovanju osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, koji ima kuću za rad svoje institucije u Hrtkovcima, nego bilježimo cijeli niz takvih slučajeva. Na primjer, postoje osobe koje su pravomoćno osuđene za ratne zločine u Hrvatskoj koje obnašaju vlast u pojedinim lokalnim samoupravama sa značajnim udjelom Hrvata. Sa stajališta ne samo vrijednosti multikulturalnih društava nego i temeljnih načela demokracije, tako što je neodrživo. Budući da je tako što nedopustivo za svaku demokratski legitimiranu državu, DSHV zahtijeva da mjerodavna tijela Republike Srbije isto i zabrane. To, kao pripadnici ranjene zajednice, s razlogom očekujemo, jer se isto može tumačiti i kao ruganje nevinim žrtvama i kao nespremnost srbijanskih vlasti da primijene neke od temeljnih preporuka Europske unije kada je riječ o politikama suočavanju s prošlošću. Nadamo se kako nedjelovanje glede toga ne znači i odobravanje«, zaključuje se u priopćenju kojega potpisuje predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov.

H. R.