U večernjim satima 6. lipnja ove godine, u Preradovićevoj ulici u Petrovaradinu (koja, ne samo što je glavna ulica, petrovaradinska transverzala, već je i dio magistralnog »starog« puta koji povezuje dva najveća grada u Srbiji), dogodila se tragedija. Na dvadesetjednogodišnju Petrovaradinku Ninu Rađenović naletio je ogromnom brzinom audi A3, kojim je upravljao njezin vršnjak. Od zadobivenih teških ozljeda nekoliko sati kasnije studentica političkih znanosti preminula je. Protiv vozača, koji je na slobodi, vodi se kazneni postupak.
Ovaj užasni događaj ilustrira činjenicu da je Petrovaradin u prometnim okvirima iznimno tragično mjesto. U istoj ulici, na gotovo istom mjestu, kod tržnice, u prošlom desetljeću preminule su u prometnim nesrećama četiri osobe, a u ostalim (prometno kritičnim) ulicama, napose Reljkovićevoj i Račkog, još njih nekoliko. Deseci su pretrpjeli tjelesne ozljede. Činjenica je da se posljednja nesreća dogodila izvan pješačkog prijelaza, kao i da na istom mjestu kolnik prelaze stotine ljudi dnevno. Ovo su samo neki od motiva koji su nagnali Petrovaradince na prosvjed koji je brzo urodio prvim plodom: na kritičnom mjestu postavljen je semafor. Kao i uvijek u ovakvim slučajevima, pitanje je jesu li životi morali biti izgubljeni da se nešto poduzme. Čini se da svi znaju pregorak odgovor na ovo pitanje.
Ubrzo nakon ovog događaja Petrovaradinci su pokrenuli peticiju, tražeći da obližnja ulica dobije naziv Ninin prolaz. Ipak, možda je, cijeneći veliku osjetljivost ove situacije, potrebno razmisliti da se trajno pamćenje ove i ostalih žrtava prometa uredi na neki drugi način. Naime, ciljana ulica već ima naziv – Medulićeva, po Andriji Meduliću, hrvatsko-talijanskom renesansnom slikaru, grafičaru i bakrorescu iz XVI. stoljeća. Bilo bi posve neumjesno i neprimjereno iznositi detalje o tome kako su prije točno tri desetljeća i koje sve (brojne) ulice u Petrovaradinu, koje su nosile hrvatske identitske elemente, preimenovane. Tadašnje su okolnosti bile sasvim drukčije u usporedbi s ovom.
Tragedije se ne smiju uvijek uspoređivati, ali za sve je zajedničko da se od njih uporno mora učiti. Poradi zajedničkoga dobra i sigurnosti svih Petrovaradinaca, za nadati se je da će novosadske vlasti vrlo ozbiljno shvatiti tragediju koja se dogodila, i ako je to volja žrtvine obitelji i lokalnih stanovnika, pijetet na primjeren način označiti.
M. T.
