U svim prikazima na koje smo naišli u svezi s Vašom najsvežijom zbirkom, »Ta renesansa...« dominira pohvalni kritički duh i hvalospjevi samo lipte. No, osobno imam dojam da je, radi Vaše nesumnjive verziranosti u tematiku povijesti, filologije i spisateljstva, ova knjiga, bremenita asocijacijama, parabolama, hiperbolama i konotacijama međusobno krajnje različnih kultura, ideja, vremena i prostora teško razumljiva običnomu čitatelju; da je zbirka glede svega pomenutoga poprilično nekomunikativna. Kakva je Vaša recepcija odjeka pojave Vaše nove poetske zbirke?
Ja ne znam o kakvim kritikama govorite, znam samo za jednu pohvalnu kritiku, prikaz kog je Draško Ređep napisao za posljednji primjerak glasila Društva književnika Vojvodine »Zlatnu gredu«. Možda je on to još negdje publicirao, ne znam. Ostavila sam primjerke i u Zagrebu, gdje sam nedavno boravila na jednom velikom međunarodnom poetskom skupu, i moje povratne informacije o svemu tome su da se govori o mom velikomu »come backu«, zbilja me dugo nije bilo, u tiskanom obliku... Iz istih krugova i izvora informacija čula sam i govorkanja, zasad samo u kuloarima, kako je moja knjiga predložena za odabir najbolje poetske zbirke minule nakladničke godine. Ali ja na neke druge, mnoge, kako vi velite, pohvalne prikaze i osvrte nisam nailazila niti sam o njima obaviještena, bilo putem medija, bilo posredno…Što se tiče nekomunikativnosti, nije samo moja i nije samo ova poezija nekomunikativna, uopće je poezija jedna elitistička stvar, to je tako. Otuda i moje reference s renesansom. To je prvi puta u povijesti da se ljudski duh buni protiv kanona i crnila srednjovijekovne dogme, okreće se Antici, onome najhumanijem i najkreativnijem i najpoučnijem u njoj, i, uopće taj iskorak renesansnoga duha je simbolički krik pobune ljudske jedinke, sloboda kreativca protiv svih oblika jednoumlja, dogme, zatucanosti, tiranije i primitivizma. U tomu je smislu svakaborba zaprosvijećenost i razbijanje dogmatskih i inih okova kreativnoga mišljenja i protiv ma kakove tiranije povezana s izvjesnom nekomunikativnošću, jer se iskazuje jezikom prosvijećena intelektualca.
Zašto baš renesansa?
Renesansa simbolizira sve što je ljudski duh dosegnuo tijekom prošlosti, oslobodila je misao, svijest, duh, kreativnost općenito. Suprotstavljanje srednjovjekovnoj gnjiloj i u dogme učahurenoj misli i okretanje, zdravo, ispitivačko i kritičko Antici kao uzoru i modelu življenja, djelanja i mišljenja, imalo bi biti obrascem svakolikoga djelanja, kreativnosti i kritičkoga mišljenja.
Robert G. Tilly
