Ovih dana iz školskih klupa izašla je još jedna generacija učenika koja je svoje dosadašnje obrazovanje stekla na hrvatskom jeziku. Pred ovim mladim ljudima velike su životne prekretnice. Koji fakultet upisati? Gdje? Što izabrati? Čime se baviti? Što raditi? Samo su neka od pitanja s kojima se susreću i ovogodišnji maturanti.

Činjenica je da će svoju maturu pamtiti po iščekivanju, neizvjesnosti i pandemiji koronavirusa, ali ono što je svima bitnije jesu lijepe uspomene koje će ponijeti iz srednje, pa i osnovne škole. Upravo njih smo pitali po čemu će pamtiti svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, koje uspomene nose sa sobom u budućnost u neki »novi« – svijet brucoša. Ovoga puta razgovarali smo s maturantima subotičke Gimnazije Svetozar Marković, koji su pohađali opći smjer: Lukom Skenderovićem i Katarinom Piuković, te s maturanticom Srednje medicinske škole Lucijom Ivanković Radaković i maturantom Politehničke škole Markom Konkoljem.

Maturanti Gimnazije

»Nakon 12 godina nastave na hrvatskom jeziku mogu reći da mi je drago što sam bio dio priče u kojoj je bilo kako lijepih tako i teških trenutaka. Nije mi bio problem učiti i slušati nastavu na hrvatskom jeziku, jer se u obitelji razgovaralo na hrvatskom, a i u vrtiću Marija Petković-Sunčica u koji sam išao. Moj stariji brat i dvije sestre su također pohađali nastavu na hrvatskom jeziku i svo četvero smo bili učenici Gimnazije Svetozar Marković. Kada je došao red na mene, na upis u srednju školu, nisam se dvoumio jer sam od njih vidio da je obrazovanje kvalitetno, a osim toga prevladalo je društvo od kojih sam većinu poznavao. Nakon Gimnazije volio bih upisati fakultet u Subotici i uspjeti u svojim ciljevima«, kaže Luka Skenderović i dodaje: »Svakom tko se dvoji ili plaši upisa na opći smjer u Gimnaziji mogu samo reći kako je poslije četiri godine lijep osjećaj znati da si završio ovakvu školu. Imali smo dobru razrednicu koja je uvijek bila uz nas i razred vedrog duha, a osjećaj da ste tamo gdje i pripadate je zaista poseban. I sada da sam pred upisom u srednju školu, ponovno bih upisao Gimnaziju jer ovaj smjer daje, kako i sam naziv govori, opće, široko znanje i priprema svakog učenika podjednako za budućnost.«

»Svoje osnovnoškolsko obrazovanje završila sam na hrvatskom jeziku, a završavam i opći smjer u Gimnaziji također na hrvatskom. Sretna sam što sam se svih 12 godina školovala na materinjem jeziku. Iskustva koja nosim sa sobom zaista su posebna, razni seminari, susreti s piscima iz Hrvatske, brojni izleti, ekskurzije i naravno svi sati provedeni u školi. Nisam puno razmišljala pri upisu u srednju školu. Opći smjer mi je bio prva želja. Bila sam sigurna u sebe što se tiče prijemnog ispita, a za razliku od nekih mojih prijatelja koji nisu pohađali nastavu na hrvatskom u osnovnoj školi nisam se plašila same srednje škole, jer sam znala da imam dobru podlogu i veliko znanje jer su se u osnovnoj školi nastavnici zaista trudili da svaki izraz bude na hrvatskom«, kaže Katarina Piuković.

U srednjoj školi upoznala je nove prijatelje i ta nova poznanstva donijela su joj, kako je rekla, štošta lijepog.

»Kao razred bili smo složni i važili smo za jedan od najmirnijih i najtiših razreda u Gimnaziji. Kada je u pitanju moje dalje obrazovanje, voljela bih upisati studij u Novom Sadu na Fakultetu tehničkih nauka, smjer inženjerski menadžment. Pripremam se i nadam se da ću uspjeti upisati željeni fakultet, a sve proživljeno iz srednje škole nosit ću sa sobom. Sretna sam što su me roditelji kao malu upisali na nastavu na hrvatskom jeziku, a isto tako ponosna na sebe što sam nastavila i u srednjoj. Divno je kada možete ući u učionicu i sa svojim prijateljem iz klupe, kao i s onim ispred, pričati isto kao doma sa svojima, bilo da je to na ikavici ili ijekavici«, poručuje Katarina.

Maturanti Medicinske i Politehničke škole

»Kada sam upisivala srednju školu, tek se počelo govoriti o mogućnosti da i u Medicinskoj školi bude odjel na hrvatskom jeziku tako da sam osnovnu školu pohađala na hrvatskom, a kasnije srednju na srpskom. Nisam imala puno poteškoća što se tiče jezika, ali sam imala malih poteškoća što se tiče uklapanja u društvo. Međutim, kada je prošao period prilagođavanja i za mene i za druge, nastavila sam se družiti s društvom iz osnovne škole, iz crkve, pa mi to neuklapanje nije bio toliki problem. Nakon završene srednje škole planiram upisati Medicinski fakultet u Osijeku i nadam se da ću to i uspjeti. Školovanje ću pamtiti po divnim putovanjima i brojnim manifestacijama, zajedništvu i druženju iz osnovne škole, kao i po iskustvima koja sam stekla tijekom srednje škole. Budućim naraštajima bih preporučila da upišu ono što vole, a ako za to postoji mogućnost, neka bude na hrvatskom jeziku. Neće pogriješiti, jer sve one mogućnosti, iskustva i uspomene iz odjela na hrvatskom jeziku su za cijeli život«, kaže Lucija Ivanković Radaković.

»Nastavu na hrvatskome jeziku praktično pohađam već 12 godina i vrlo sam zadovoljan prilikama koje mi je omogućila. Definitivno nije isto kao u samoj Hrvatskoj, ali se kod profesora i nastavnika zasigurno vidi volja za nastavu na hrvatskom jeziku i naše što kvalitetnije obrazovanje. U srednjoj školi sam se opredijelio za smjer arhitektonski tehničar, a ni u odabiru smjera za fakuktet ne silazim mnogo s moga životnog puta. U srednjoj školi sam bio dio vrlo složnog razreda. Zajedno smo putovali po Hrvatskoj, Italiji, a i Srbiji, te smo izgradili odnose koji će nas pratiti do kraja života«, kaže Marko Konkolj, te poručuje: »Ako se netko dvoumi upisati nastavu na hrvatskome jeziku, po svom dosadašnjem iskustvu, mogu samo reći da vas, ukoliko se odlučite za nastavu na hrvatskom, čekaju nezaboravna iskustava, što s društvom, što na brojnim putovanjima. Također, ovdje ćete moći i proširiti svoje znanje hrvatske kulture i tradicije.«

Iako se za dva dana završava upis u osnovnu školu, predstoji upis u srednju školu kao i na fakultete. Pred učenicima osmih razreda, koji su upravo danas završili osnovnu školu, je pisanje probnog testa, a sredinom narednog mjeseca, 17.,18. i 19. lipnja i polaganje mature, te popunjavanje liste želja i na kraju upis u srednju školu. Svjedočanstvo starijih učenika, koji sretni i zadovoljni izlaze iz školskih klupa, može biti samo poticaj mlađim naraštajima. Jer upravo te klupe čekaju njih.

Ž. V.