Prije pet godina Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca iz Subotice organizirala je prvi Risarski disnotor (kolinje) i od tada se održava svake godine. Uvijek u isto vrijeme – vrijeme prela, na istome mjestu – kraj njive na kojoj se održava Takmičenje risara, tj. u dvorištu župe sv. Josipa Radnika u Đurđinu i istim povodom – pripravljanje slanine, divenice (kobasice) i masti za spomenutu manifestaciju.
Risarska rakija
Na Takmičenju risara slanina se služi za risarski ručak, a divenica i mast koriste se prigodom kuhanja tarane. Predsjednik UBH Dužijanca Marinko Piuković kaže da se Risarski disnotor organizira u želji da se risarima i gostima ponude domaći proizvodi, pripravljeni na tradicionalni način. Ističe i da je ovo prilika da se oni koji vole i znaju raditi disnotor okupe i druže, baš onako kako je nekada bilo na salašima.
A da takvih ima puno, uvjerili smo se i sami. Počevši od toga da je ove godine darovano čak tri domaće svinje mangulice – dvije je dao Joso Mačković iz Mirgeša, a jednu obitelj Josipa Skenderovića iz Subotice, pa do već ustaljenog tima muškaraca i žena iz Subotice i okolice koji svake godine rado dođu, zasuku rukave i rade što znaju za disnotor. Kao i prethodnih, i ove godine glavni mesar bio je Stipan Kujundžić, poznat kao dugogodišnji pobjednik na Takmičenju risara. Također, baš kao i prethodnih, i ove godine za dobru atmosferu djelomično je bila zaslužna i risarska rakija.
Soljenje slanine
Iako je disnotor završen, pojedinci će sve do samog Takmičenja risara imati posla oko dobivenoga mesa. Vlatku Vojnić Purčaru iz Đurđina povjeren je najvažniji zadatak – on soli slanine.
»Prisoljavam i šest nedilja. S početka češće, a naročito moram često ako je vruće ko što je sad, jel se so brzo otopi. Kad se završi prisoljavanje, sklonim metlicom so i okačim i digod na promaji, da i viter jel promaja u špajcu suše. Za ovo triba dobar špajc jel ladan podrum«, kaže Vojnić Purčar i dodaje kako je prošle, pa će i ove, slaninu za Takmičenje risara u travnju vakumirati, ne bi li spriječio njezino požućivanje.
Bilo je tu posla i za žene. Sreća, puno ih se odazvalo, te su se samo mijenjale za smederevcem u maloj kuhinji salaša iza crkve. Prvo što je zamirisalo bila je žigarica (jetra) pržena na masti. Na istoj vatri, ali malo kasnije, pekli su se i fanki (krafne). Glavna i odgovorna kuharica ove pokladne slastice Krista Očanović iz Đurđina kaže da bez njih ne može proći disnotor:
»Skoro da ne mož proć ni jedan običan dan u ovo vrime, a ne disnotor.«
Zna ona praviti i čvarklin (švarglu), krvavicu, kuhati obaru, čistiti crijeva, no... ovdje se to nije radilo. Međutim, kaže nam da ima i dalje onih koji prave disnotor baš onako kao nekada, te da ona rado ide uslužno raditi »ženske poslove« – ove sezone uradila ih je već 15!
Topljenje žmara
Dok su muški pripravljali meso – panglovali (odkoštavali) i mljeli ga, žene su čistile crni luk i češnjak, te prale crijeva kako bi sve bilo spremno za nadijevanje divenica. Čim su prve bile gotove, stavljane su u velike tepsije zajedno s očišćenim krompirom, a župnik Dražen Dulić pekao ih je u parasničnoj peći kraj salaša. Ova krumpirača, kako to biva na svim disnotorima, služena je za ručak, a uz nju je bilo i svinjskog paprikaša. Kuhala ga je najmlađa sudionica disnotora devetnaestogodišnja Magdalena Dulić iz Žednika.
»Nije teško, prvo se isiče luk i isprži na masti. Doliva se voda i posli se metne i šargaripa, meso, još vode i začini po želji«, kaže ona.
Za ručak je služen i domaći kruh, baš onakav kakav se jede i na risarskom doručku. Dobro nam znana risaruša Ruža Juhas iz Mirgeša za svako Takmičenje risara ispeče po deset komada, pa je zamijesila kruh i za ovu prigodu.
A za predjelo, žmare (čvarci), pobrinuo se Željko Pančić iz Subotice. Topljenje žmara njegov je posao posljednjih nekoliko risarskih disnotora, pa smo »majstora« pitali kako se to radi.
»Suština je da se mora pazit dok krene mast da ne zagori. Najvažnije je da ne zagore, al blago porumene. Triba mišat, dobri podrug sata, zavisi od žmara. Kod domaći svinja ko što su ove žmare se brže tope, pušte mast oma«, kaže Pančić i s ponosom ističe da sudjeluje i na manifestaciji Takmičenja risara kao kosac, a na središnjoj proslavi Dužijance nosi krunu u povorci, jer se godinama bavi i konjičkim sportom.
Kada sumiramo dojmove s disnotora, možemo čestitati vodstvu Dužijance na dobro obavljenom poslu. Osim što su pripravili meso, još su nam jednom pokazali da imaju u svom programu tijekom cijele godine događanja u koja se uključuju ljudi različitih profila, znanja i vještina.
J. D. B.
