Demokratski savez Hrvata u Vojvodini očitovao se glede inicijative Saveza bačkih Bunjevaca koji traži ukidanje akta iz 1945. kojim se Bunjevci imaju smatrati Hrvatima.
Ovu inicijativu o kojoj se u srbijanskom medijskom diskursu već neko vrijeme govori doživljavamo kao još jednu potvrdu postojećih nastojanja kontinuirane potrebe dodatnoga razbijanja hrvatskoga etničkog korpusa u Vojvodini, navodi u priopćenju predsjednika DSHV-a Tomislav Žigmanov.
»Nije novo da potreba razbijanja hrvatske zajednice, koja je svoj vrhunac dobila za vrijeme Miloševićeva režima, opstaje i danas i da se njome i dalje služe određene strukture i institucije kako bi oslabili hrvatsku manjinu. Dodatno sada brine što ova inicijativa dolazi od strane političkog subjekta koji ponekad djeluje s pozicije ideologije četništva. Postavlja se pitanje zbog čega se inzistira na poništavanju jednog dokumenta koji (i pravni laici bi trebali znati) u svojoj biti nikada i nije bio obvezujući, niti je danas na snazi, jer je prestao važiti još za vrijeme popisa stanovništva 1971. Njegova irelevantnost danas je utoliko veća kada je Srbija ratificirala najvažnije dokumente na europskoj razini koji se izravno tiču ostvarivanja manjinskih prava. Inzistirati na poništavanju jednog krajnje marginalnoga dopisa iz 1945. u poslijeratnim godinama krajnje je nesuvislo jer za tako što i ne postoji pravna osnova i jedino se može tražiti njegova osuda, ali to onda dakako povlači i brojna druga pitanja. Ukoliko dođe do takve osude, postavlja se pitanje i hoće li srbijanske institucije pristupiti osudi svih totalitarnih režima uključujući i komunizam pa samim tim i osuditi progon preko stotinu hrvatskih intelektualaca u Vojvodini nakon sloma Hrvatskog proljeća koji je bio jedan od najvećih udaraca tadašnjega režima za hrvatsku zajednicu. Istovremeno podsjećamo da su same srbijanske institucije u obvezi zadržati neutralnost kada je u pitanju etničko izjašnjavanje na što je obvezuju i međunarodni dokumenti kao što su mišljenja o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, pa i mišljenja najrelevantnijih europskih eksperata u području zaštite manjina kao što je recimo Reiner Hoffmann, koji je u svojim izvješćima decidirano naznačio da su srbijanske institucije dužne zadržati strogu neutralnost po pitanju identitetskih pitanja onih Bunjevaca koji jesu dio hrvatskoga naroda i Bunjevaca koji svoje hrvatstvo niječu. Tvrdnje čelnika zajednice Bunjevaca koji niječu svoje hrvatstvo u krajnjoj liniji se mogu promatrati i sa stajališta da proturječe i elementarnim antropološkim stajalištima. Tvrdnja da jedna ranjena zajednica kao što je hrvatska, koja se nalazi u fazi izgradnje vlastitih kapaciteta i resursa i koja se suočava s brojnim problemima, posjeduje kapacitete za asimilacijom druge zajednice može se tumačiti zlonamjernom čak i sukobljenom sa zdravom logikom. Ističemo i činjenicu da se neke izjave pojedinih čelnika zajednice Bunjevaca nehrvata, od kojih neki imaju i državljanstvo Republike Hrvatske, mogu tumačiti i kao antihrvatske jer javnim pozivima da se Hrvati u Vojvodini moraju odreći dijela svojega višestoljetnog naslijeđa i kulture i da većina Bunjevaca koji sebe smatraju dijelom suvremene hrvatske nacije nemaju pravo sebe smatrati Bunjevcima i tu kulturu njegovati, jesu u svojoj krajnjoj liniji manifestacija šovinizma spram Hrvata u Vojvodini«, navodi se u pripoćenju predsjednika DSHV-a.
H. R.
